Nakon što je u božićnom zanosu premijer najavio da će učiniti sve da se Ina vrati u domaće ruke javnost se digla na noge, uslijedile su brojne analize stručnjaka, češljali su se različiti scenariji i svi su očekivali intenzivne aktivnosti oko realizacije plana.

Međutim nakon što prvobitni model otkupa dionica prodajom HEP-a nije naišao na odobravanje javnosti i političke oporbe splasnuo je entuzijazam Vlade. Tome je pridonio i prilično tvrd stav mađarske strane, koja za svoj udjel traži nerealno visokih dvije milijarde eura. U međuvremenu je izbila kriza u Agrokoru i potpuno zasjenila Vladine ambicije oko Ine.

Zadnje znakove da nije odustao od 'nemoguće misije' Plenković je pokazao krajem ožujka, kada se sastao s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom na Malti. Iako razgovori nisu doveli do pozitivnih pomaka, Plenković je zadržao optimizam najavljujući definiranje novog modela otkupa Ininih dionica.

'Ono što u ovoj fazi trenutačno radimo temeljite su analize različitih modela koji bi nas mogli dovesti do tog cilja. Za to će nam trebati još nekoliko tjedana s obzirom na to da se analiza modela radi vrlo temeljitim i stručnim pristupom na način koji bi iduću fazu mogao učiniti korisnom za ostvarenje našeg cilja', rekao je tada premijer.

Od njegove najave prošlo je više od dva mjeseca, a ništa se nije dogodilo. Da Vlada i dalje želi vratiti Inu u krilo Lijepe Naše, podsjetio je ovih dana Tomislav Ćorić, ni kriv ni dužan fotelju ministra rada i mirovinskog sustava zamijenivši onom ministra zaštite okoliša i energetike.

Kao novopečeni ministar energetike Ćorić je morao ekspresno pripremiti program rada, a kako je nacionalizacija Ine ključan energetski projekt, prilikom nastupa pred saborskim odborima morao je reći ponešto o daljnjim koracima u realizaciji ciljeva Vlade.  

Pred saborskim zastupnicima Ćorić je konstatirao da se u preuzimanju Ine nije daleko odmaknulo, priznajući da Vlada još nije donijela odluku o modelu otkupa dionica te da nisu počeli razgovori s mađarskom stranom o cijeni njihova udjela u Ini.

Ipak, pun optimizma, Ćorić je najavio ofenzivu čim zasjedne u ministarsku fotelju. 'U narednom razdoblju slijedi nam ponovna procjena modela otkupa. Vjerujemo da ćemo u sljedećih nekoliko mjeseci svjedočiti intenziviranju pregovora s mađarskom stranom’, kazao je Ćorić, odgovarajući na pitanja članova saborskih odbora.

Nakon fatalnog ulaska MOL-a u Inu davne 2003. godine u proteklih 14 godina izredale su se nebrojene afere, počevši od sumnjivog predavanja upravljačkih prava MOL-u, zbog čega se bivši premijer Sanader našao na udaru zakona, preko pokušaja MOL-a da protuzakonito stekne natpolovičan udjel, tužbi obiju strana arbitražnim sudovima i burnih prosvjeda zbog mogućeg zatvaranja rafinerije u Sisku, do prošlogodišnjeg pada vlade Tihomira Oreškovića zbog sukoba interesa tadašnjeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka.  

U međuvremenu se dogodio i niz neuspješnih rundi pregovora o upravljanju Inom, a kap koja je prelila čašu i natjerala premijera Plenkovića da 'lupi šakom o stol' bio je gubitak arbitraže pred UN-ovom Komisijom za međunarodno trgovačko pravo, u kojoj je Hrvatska neuspješno pokušala dokazati da je MOL stekao upravljačka prava u Ini na koruptivan način.

Kroz tragičnu sudbinu Ine prelama se nesposobnost hrvatskih političkih elita u strateškom upravljanju državnom imovinom. Zbog niza pogrešnih političkih odluka Ina je postala žrtva, a Hrvatska je izgubila vodeću energetsku kompaniju u regiji.

U vrijeme Sanaderove vlade, kada je krenula druga faza privatizacija Ine, jedna od varijanti bila je spajanje s MOL-om, odnosno razmjena dionica, jer su dvije kompanije imale približno istu vrijednost. Međutim ta opcija je ubrzo otpala, a MOL je kroz javnu ponudu povećao svoj udjel na 47,15 posto i dobio kontrolu nad upravljanjem.

U proteklih desetak godina mađarska kompanija izrasla je u regionalnog lidera dok je Ina stagnirala u svakom pogledu. Danas MOL grupa posluje u 30 zemalja na tri kontinenta i ostvaruje 12,6 milijardi dolara prometa, uz dobit od gotovo milijardu dolara.

S tržišnom kapitalizacijom od 8,3 milijarde dolara MOL je dvostruko vredniji od Ine, ostvaruje pet puta veći promet i 40 puta veću dobit.   

Lani je naša vodeća energetska kompanija zabilježila konsolidirani prihod od prodaje u visini od 15,6 milijardi kuna (2,35 milijardi dolara), uz godišnji pad od 15 posto. Utješna vijest je to da je nakon višegodišnjih gubitaka ostvaren pozitivan rezultat. Do dobiti od 160 milijuna kuna došli su, kažu u Ini, u prvom redu zahvaljujući programu operativnog prilagođavanja i nižim cijenama robe. Lavovski dio dobiti, 152,02 milijuna kuna, isplatit će se dioničarima pa će u proračunsku kasu kapnuti oko 68 milijuna kuna.

Zanimljivo je to da se nakon Plenkovićeve odluke o nacionalizaciji poslovanje Ine osjetno popravilo. U prvom kvartalu 2017. prihod je uzletio više od 50 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje, a čista dobit dosegnula je 161 milijun kuna nasuprot lanjskom gubitku od 50 milijuna kuna. Glavni pokretač pozitivnih trendova oporavak je cijena nafte na svjetskom tržištu, a uočljivo je povećanje učinkovitosti u istraživanju i proizvodnji te maloprodaji.

Zvuči paradoksalno, ali u ovom trenutku oporavak poslovanja nije u interesu hrvatske strane jer bi u slučaju nastavka poslovnog uzleta Mađari mogli podići ionako visoku otkupnu cijenu.