Ne treba okolišati nego izreći očito (baš zato što se svim silama trudi zakamuflirati!): sakupljanje potpisa za raspisivanje referenduma o definiciji braka, koje je pokrenula u manipulacijama ogrezla inicijativa prijetvornoga imena 'U ime obitelji', izraz je nepatvorene, opasno zagnojene homofobije i želje da se sve LGBT osobe u Republici Hrvatskoj učini građanima drugog reda, i to na ustavnom nivou. Cijeli taj pothvat se temelji na mrziteljskoj ideji kako su pederi i lezbijke manje vrijedni ljudi isključivo jer nisu heteroseksualni, a to da je naišao na nemalu podršku među građanima Hrvatske nije pretjerano iznenađujuće, nego samo još jedna potvrda primitivne mržnje i omalovažavanja, te dehumanizacije LGBT osoba koja se u širokim slojevima društva uzima kao nešto posve prihvatljivo, pače poželjno!

Lijepo je vidjeti da su hrvatski homofobi otkrili demokratske metode borbe za svoje retrogradne ciljeve. S određenom dozom cinizma bi se dalo zaključiti kako je u pitanju napredak: nakon topovskih udara, molotovljevih koktela, masovnih premlaćivanja, bacanja kamenica i pepeljara, divljačkih uvreda i pljuvanja, hrvatski su homofobi zaključili da pedere i lezbijke u ovoj državi mogu uništavati i potirati i mnogo sofisticiranijim, demokratskim metodama. Onaj tko ih ne poznaje još bi im i povjerovao u plemenite namjere, posebice jer su svi javni istupi predstavnika/ca ove inicijative – koja fingira kao smokvin list za marginalnu ali jako ambicioznu stranku Hrast – marinirani u dobro smišljenim manipulacijama, poluistinama i savršeno odglumljenoj uvrijeđenosti kada ih se suoči s istinom o onome što jesu i što im je pravi cilj. A cilj je doista bjelodan i bijedan – uništiti bilo kakvu budućnost za eventualnu ravnopravnost LGBT osoba u Hrvatskoj.

'Barbarska zemlja Hrvatska'

Zapravo mi je teško odlučiti se odakle početi u tom oceanu himbe zamotane u licemjernu obranu nepostojećih hrvatskih tradicionalnih vrijednosti, pa možda najbolje s onim bombastičnim. To je, zasad bez konkurencije, komentar koji je u Večernjem listu 16. svibnja objavio Darko Pavičić – koji ovdje služi i kao paradigma - započevši svoj tragikomični tekst sljedećom rečenicom: 'Tužno je gledati kako su divljaci pretvorili demokratsku Hrvatsku u barbarsku zemlju, kojom caruje primitivizam, divljaštvo i nasilje.' Čitatelj neupućen u Pavičićevo pisanje bi mogao pomisliti kako on komentira događanja oko prvog Split Pridea, ili možda ono što se godinama događalo u Zagrebu na Povorci ponosa, a moguće je da su Pavičića uzrujale i ustaške norijade, činjenica da Ruža Tomašić određuje tko su gosti a tko domaći u Lijepoj našoj ili, not last and not least, da većina mladih u Hrvatskoj želi deportirati svakog pojedinog Roma iz države. Ne, ništa od toga nikad nije natjeralo plodonosnog Pavičića da kliče protiv 'barbarske zemlje Hrvatske' – pa naravno, jer svaki njegov tekst potvrđuje kako je i sam dio takvih svjetonazora! – ali zato jest 'teško opečena' volonterka homofobne građanske inicijative 'U ime obitelji'.

Uvidom u priopćenje koje je medijima poslala i na svojoj stranici objavila homofobna inicijativa, jasno piše da je djevojka doživjela 'lakše opekline'. Kako su onda te 'lakše opekline' postale 'teška opečenost' u Pavičićevom tekstu i repeticijama kleru i homofobima bliskih medija, i kako je to volonterka homofobne inicijative 'zapaljena', e to su valjda oni misteriozni putevi kojima djeluje Gospod. Dakle, laže ili homofobna inicijativa 'U ime obitelji' (i Pavičićev poslodavac Večernji list, koji je također objavio kako je riječ o 'lakšim opeklinama')ili Darko Pavičić; ili je djevojka zadobila 'lakše opekline' ili je 'teško opečena' i 'zapaljena'. (Nota bene, odgovor Pavičiću na pitanje iz naslova njegovog teksta – 'Što bi bilo da su lezbijku zapalili na Cvjetnjaku?' – glasi: ' Vi sigurno ne biste napisali tekst osude o tome.')Općenito je jako zabavno gledati tu vrišteću kognitivnu disonancu domaćih homofoba, za koje pedere treba 'polit benzinom i užgat', ali kada se neki primitivni nasilnik odluči njima pristupiti na isti način, kmeče kao opako razmažena derišta.

Ne mogu uopće zamisliti koji je to svrš bio za hrvatske homofobe: konačno, nakon više od deset godina, im je netko priuštio fizički nasrtaj (homofobni modus operandi par excellence), pa sada mogu naricati o barbarizmu, nasilju i ugroženosti, a da – po prvi puta u povijesti suvremene Hrvatske - nisu baš oni ti nasilni barbari koji ugrožavaju.

Odlično osmišljena homofobna kampanja

Da je riječ o ljudima otvorenijeg uma, shvatili bi da su doživjeli najmanji djelić onoga čemu njihovi istomišljenici godinama izlažu LGBT osobe u Hrvatskoj, te se zapitali što čine i u kakvom su društvu, ali homofobna inicijativa i medijski pokrovitelji su se odlučili na još jednu rundu manipulacija. Što se nekoliko do neba rastrubljenih incidenata na štandovima homofobne inicijative tiče, oni nesumnjivo zaslužuju osudu. (Jednaku osudu kao i sustavno nasilje preme LGBT osobama, što nitko nikad od okupljenih u homofobnoj inicijativi 'U ime obitelji' nije javno osudio.) Nasilje treba osuditi i zbog vlastite ljudskosti i zbog žrtve, pa ću još jednom ponoviti kako osuđujem svaki nasilni incident prema onima koji sakupljaju potpise za homofobni referendum. Između ostaloga i jer ne želim nikako biti povezan ni s onima koji napadaju štandove, ni s onima koji na njima sakupljaju potpise – tek dvije strane istog novčića primitivizma i mržnje koja prožima značajan dio hrvatskog društva, o čemu svjdoče i razna relevantna istraživanja.

Treba pohvaliti odlično osmišljenu kampanju homofobne inicijative, utemeljenu na suptilnoj homofobiji u kojoj se LGBT osobe ne proziva direktno, nego ih se gura u poziciju Drugih, što je u suvremenoj teoriji detaljno razrađen koncept s kojim se rulju uvijek može motivirati na mržnju. Uostalom, na štandovima homofobne inicijative se može pročitati i sljedeće: 'Muškarac + žena = brak; Sve ostalo je nešto drugo.' A Drugo je naravno zlo i bolest koja 'razara hrvatsko nacionalno biće' (ovaj citat neću nikome konkretno pripisati, jer je refren cijele te kleronacionalističke ekipe), odnosno pederluk. To su shvatili i svi oni homofobi koji hrle potpisati za referendum, što se vidi iz njihovih izjava za medije. Primjerice, u Dnevniku 3 HTV-a od 12. svibnja se vidi prividna neusklađenost poruka homofobne inicijative i onih koji su ih ispravno razumjeli kao mogućnost da svoju mržnju prema LGBT osobama odjenu u demokratsko ruho. U prilogu prvo hiperaktivno razdragana volonterka homofobne inicijative priča bajke o tome da sakupljanje potpisa za referendum nije protiv nikoga ('Nikom znači ništa ne branimo, to je poanta priče!'), a onda oni koji potpisuju jasno kažu da je sve to itekako protiv nekoga: 'Ja sam katolik, iz Hrvatske sam i ne mogu nikako prihvatiti onu katastrofu dvospolnih odnosno zajednica tih i tako dalje, odnosno istospolnih zajednica.' Malo elokventnija je potpisnica koja pak kaže ovo: 'Neka živi svako kako hoće ali obitelj mora biti zbilja zaštićena, ne samo zbog kršćanstva nego i radi čovječanstva.' Čovječanstvo, je li, ugrožavaju pederi, što ostaje neizrečeno ali time još jasnije svim onim naoko civiliziranim homofobima, koji žele LGBT osobe uništiti u svilenim rukavicama i pristojnom mržnjom, svjesni da više ipak ne mogu masovno spaljivati nevine ljude na lomačama. Njima se i obraća homofobna inicijativa jer ih u dušu poznaje, pa je očekivano što se savršeno razumiju.

Čeka ih smetlište historije

Moglo bi još mnogo toga napisati o cijeloj priči oko homofobne inicijative i njenog najnovijeg pokušaja pretvaranja Hrvatske u katoličku džamahiriju (samo u proteklih godinu dana ta je ekipa ispucala nekoliko sličnih inicijativa, uvijek sastavljenih od istih ljudi ili njihovih sestara) uz svesrdno asistiranje Katoličke crkve. No, kome dosad nije jasno o čemu je tu riječ, teško da će mu postati jasno zahvaljujući racionalnim argumentima. Jer kada se razmota raskošni celofan PR-a homofobne inicijative i njenih podržavatelja, ostaju dvije vječne 'istine' u temelju svake homofobije: katolička dogma i par citata iz Biblije (ili neke druge navodno svete knjige), te gađenje koje neki, nesigurni u vlastitu seksualnost, osjećaju prema jebanju u dupe. (Što je doista nešto iznimno zadovoljavajuće, uzbudljivo i lijepo; inače pederi ne bi to radili!)

Potpis za homofobnu inicijativu nije potpis za obitelj, nego potpis protiv obitelji. Nevjerojatno (?!), ali i LGBT osobe su dio brojnih obitelji, kao što imaju i vlastite. Nadalje, potpis za homofobnu incijativu je izraz mržnje a ne (kršćanske) ljubavi. Potpis za homofobnu inicijativu nije za djecu, nego protiv dobrobiti djece. Potpis za homofobnu incijativu je potpis za diskriminaciju i omalovažavanje, i baš u tome je njegova poanta. Nasmiješeno i veselo se poziva građane Hrvatske da potpišu kako mrze bližnjeg svog, a mnogi od njih samo u tome i nalaze smisao vlastitog postojanja, te nacionalnih ili vjerskih osjećaja, pa ozareno potpisuju protiv tih 'dvospolnih odnosno zajednica tih i tako dalje, odnosno istospolnih zajednica'.

Ja ipak nisam previše zabrinut oko svega toga, što ne znači da se neću boriti protiv ovog homofobnog desanta. Nisam zabrinut jer toliki primjeri iz Južne i Sjeverne Amerike, te južne i zapadne Europe pokazuju što je budućnost LGBT ravnopravnosti. Sve ovo što se sada događa u Hrvatskoj su pokušaji povijesnih gubitnika da prije konačnog poraza nanesu što veću štetu i uspore društvene procese koji su ih stavili na odgovarajuće mjesto, smetlište historije. Psi laju, Prajdovi prolaze, a ravnopravnost dolazi!