Draga Rujana,

U vezi od nekoliko mjeseci bila sam sa muškarcem sa kojim sam igrom slučaja i živjela. U vezu sam ušla smatrajući tu osobu fizički vrlo atraktivnom, ali emocionalno i intelektualno zakočenom i prilično ispod mog razvojnog nivoa. Veza nam je od početka bila izuzetno teška, jer bila sam iz određenog razloga primorana živjeti sa njim i njegovim prijateljima. Prijatelji mi se nisu sviđali i nisam ih nikako mogla probaviti.

S obzirom da je moj partner poslovno puno putovao, vrijeme sam provodila sama sa njima. Nisam u njima našla karakteristike koje cijenim i tražim kod ljudi, kao na primjer moral, dobre namjere, empatiju i iskrenost. To me je uplašilo, pošto sam automatski zaključila da niti moj dečko ne može onda biti puno bolji.

Osim toga, znala sam da je on nekih godinu dana ranije izašao iz vrlo ozbiljne veze izuzetno povrijeđen i da se nije u potpunosti opravio. Sve me to učinilo jako nesigurnom i naravno potpuno utjecalo na moje ponašanje u vezi. Stalno sam radila probleme oko sitnica, analizirala svaku riječ i rečenicu i samo tražila povod za bijeg. Naravno i uspjela sam. On je bio tužan ali kao i da je osjetio olakšanje, jer puno puta mi je bio spominjao da nije spreman na drugu ozbiljnu vezu (što mi se učinilo vrlo kontradiktorno, jer me u vrlo kratkom vremenu predstavio roditeljima, prijateljima i kolegama, te provodio sa mnom svaki slobodan trenutak, prilagođavajući se uvijek mojim planovima i željama, a kada je bio odsutan, sate je provodio sa mnom na telefonu). Ja sam se odselila i pao mi je kamen sa srca što sam se maknula iz te čudne situacije.

Prošlo je par mjeseci bez kontakta, ali na vlastito iznenađenje, ja sam još uvijek mislila na njega. Nakon nekog vremena on je opet pokušao stupiti u kontakt, tražeći razne izlike da se vidimo. U početku sam se držala rezervirano, ali svako iduće viđanje sve sam više popuštala. Susreti bi završavali dugim zagrljajima i teškim uzdasima, a kasnije i poljupcima. Sjedili bi zajedno držeći se za ruke i mazeći se, ali činilo se da se on ne želi ići dalje od toga to jest suzdržava se od većih intimnosti ili seksa, koji je po 'fizičkim' pokazateljima itekako želio. Govorio je da mu falim, ali da mu trenutačno odgovara da izlazi i da se provodi. Svaki susret je on inicirao, uvijek koristeći nekakav alibi.

Posljednji puta kada sam ga vidjela, imali smo jedan ozbiljan razgovor, gdje sam ja pokušala nekako doprijeti do njega i ukazati mu na određene probleme za koje znam da se izbjegava nositi sa njima. On je reagirao vrlo ranjivo i preplašeno i meni je kasnije bilo žao što sam to uopće započinjala, pogotovo zato što sam se postavila nekako nezgodno, drsko i s visoka i osjećala sam da sam ga povrijedila.

Na rastanku me dugo grlio i ljubio.Otada, nikada mi se više nije javio. Šokiralo me to, jer sam osjećala da smo bliskiji nego ikad. Nakon nekog vremena, sa teškom mukom sam progutala ponos i kontaktirala ga, bio je vrlo hladan i rekao da me ne želi više vidjeti jer se nakon naših susreta osjeća loše i da mu to utječe na životne obveze i na posao. Da misli da mi nikada nismo imali budućnost i da želi na to sve što prije zaboraviti. Kada sam pitala za osjećaje između nas i da li je moguće da sam ja to sve umislila, rekao je da nisam umislila, ali da to više nije tako.

Užasno me sve to povrijedilo. Otada su prošli mjeseci i ja sam pokušala biti u drugoj vezi, ali ne mogu ga zaboraviti. Dođu periodi kada se potpuno slomim i po nekoliko dana ne mogu misliti ni na što drugo osim na njega i plakati. Ne znam zašto mi se to događa, nisam inače tip koji pati za nekim.

Kao što sam rekla, nije me oduševio kao osoba i ne nalazim u njemu tu ljudsku veličinu koju tražim. Ali osjećaji me mrve i ne mogu si pomoći. Nikada nisam imala ovako teško objašnjivu ljubavnu situaciju. Što da radim?

T.

Za početak, draga T., prestani dramiti!

Ne patiš ti za njim nego patiš zbog povrijeđenog ega zato što je ovaj put on tebe ostavio, a ne ti njega.

Ovo se pismo može i ovako čitati:

'Draga Rujana,

Ja sam princeza zemlje Dembelije koja se stjecajem okolnosti našla u utvrdi jednog zgodnog i 3 gadna viteza. Jest da su oni svi ispod mog nivoa jer sam ja ipak kraljeva kći, ali dobro, ovaj zgodni je bio fakat zgodan, a ovi gadni fakat gadni, a zgodni je rijetko bio doma, a i dobio je po piksi od zadnje princeze s kojom je imao zaruke, pa je malo bio zakočen, onako, kao nepodmazani oklop, pa sam se ja ponašala prema njemu kao kraljica da zna da sam buduća kraljica a njega je to sve malo umorilo pa sam mu nabila cipelicu u guzu i veselo odskakutala iz te ružne utvrde s tri gadna i onim zgodnim vitezom koji su, to je bar jasno, svi ispod moje razine, ali onaj zgodni je bio fakat zgodan….

Pa sam ga na jednom turniru opet srela i zavezala mu svoju maramicu na koplje pa mi je on poslije malo pjevao pod balkonom i pisao sonete, a jako je zgodan i zgodni su mu i tata i mama koji su naravno bili zadivljeni mojom pojavom iako su, jasno i oni ispod mog nivoa jer ja sam ipak buduća kraljica a i ti njegovi prijatelji su bili zadivljeni i sve je bilo divno i on se na turnirima borio s mojom maramicom i bio je divan i krasan i sve smo se više zbližavali iako je on ispod mog nivoa i onda kada mi je to sve dosadilo jer nikako da ode do mog oca, zatraži moju ruku, ubije sedmoglavu aždaju i konačno se popne na moj nivo, on je rekao da bi se on povremeno borio i pod tuđim maramicama, što me malo zabrinulo pa sam mu odlučila u vizir skresati sve što sam mu ikada zamjerala tako da ne misli da ipak može doći na moj nivo ako i pobijedi sedmoglavu aždaju jer on je ipak samo vitez a ja kraljeva kći i onda je on spustio svoj vizir i odjahao….

I sada imam nekoga tko se bori na turnirima pod mojim stijegom, ali on nije tako dobar mačevalac, pa ja povremeno plačem i ronim suze što je zgodno jer onda mogu tati napuniti opkop oko dvorca, ali me to sve malo uzrujava jer je on bio tako lijep a nije me htio i što ću ja sad?

Razmažena princeza zemlje Dembelije'

Dakle, ništa.

To je odgovor na tvoje pitanje.

Na možeš ništa jer si ionako sve zasrala pošto skresavanje u brk nije poznato kao učinkovita metoda zbližavanja, osim u ringu.

Čovjek te više ne voli, a zapitaj se koliko si ti njega uopće voljela kada smo o njemu saznali samo da je bio jako zgodan i 'emocionalno i intelektualno zakočen i prilično ispod tvog razvojnog nivoa', te da te nosio kao malo vode na dlanu i prilagođavao se i ugađao svim tvojim željama i hirovima…..

Zapravo, sigurna sam da si uvrijeđena isto kao i južnjaci kada je američki Kongres uveo aboliciju robova.

Moj savjet: odrasti. Fakat ti nemam što drugo reći. Odnosno, imam:

Drugi ne postoje zbog tebe.