Naravno, to je Richard Holbrooke radio kao robusni američki posrednik u Bosni i Hercegovini, kao pravi arhitekt daytonskog mira. On je bio taj koji je jurio između Karadžića, Izetbegovića, Miloševića i Tuđmana, nagovarajući ih da prestanu s ratom i sklope kompromis u kojem će oružje utihnuti, što bi trebalo biti od koristi za sve strane.

Holbrooke je bio taj koji je 1992. posjetio Bosnu kao član Carnegijeve komisije za svijet u promjeni i osvjedočio se o ogromnim patnjama Bošnjaka i Hrvata u opkoljenom Sarajevu. Istovremeno, bio je izvršni direktor Lehman Brothersa, jedne od najutjecajnijih američkih investicijskih i novčarskih institucija. Po povratku je odmah napisao memorandum u kojem je predsjedniku Billu Clintonu izložio kako bi Amerika morala postupati u ovom krvavom ratu – kao aktivni protagonist jer se u Bosni, napisao je Holbrooke, testira i moć Amerike u novom političkom poretku svijeta.

Holbrooke je već tada bio veteran američke diplomacije: s nepunih 36 godina (rođen je 1941) postao je pomoćnik državnog tajnika za istočno-azijske i pacifičke poslove. Vijetnam je bila njegova prava strast i odskočna daska u karijeri. Odmah nakon diplomiranja na uglednom Sveučilištu Brown, gdje je bio jedan od najboljih studenata, tako da je postao glavni urednik sveučilišnih dnevnih novina, bacio se na učenje vijetnamskog jezika, što mu je omogućilo odlazak u Vijetnam, gdje se brzo istaknuo svojim znanjem, analitičkom sposobnošću, ali i – arogancijom.

Neprestano je pisao memorandume svojim šefovima u kojima je iznosio prijedloge za što bolju i efikasniju politiku prema Vijetnamu, tako da je po povratku iz Vijetnama pozvan da se pridruži predsjedničkom stožeru Lyndona Johnsona. Tako je već sa 27 godina postao član američke delegacije na pariškim mirovnim pregovorima o Vijetnamu u Parizu.

Njegov britki um, smisao za političku analizu i beskrajna radna energija otvarala su mu sva značajna vrata ne samo u diplomaciji, već i u akademskim krugovima: bio je izvršni urednik uglednog američkog časopisa Foreign Policy Magazine, znanstveni istraživač na školi Woodrow Wilson Sveučilišta u Princetonu, urednik Newsweek magazina, da bi tako postao i najmlađi pomoćnik državnog tajnika.

No to ga nije zadovoljilo: brzo se prebacio u privatni biznis i tamo je postigao golem uspjeh. Njegova se imovina popela ubrzo na 17 milijuna dolara.

Mit o Holbrookeu

Holbrooke je istovremeno bio gorljivi demokrat, pristaša svih demokratskih kandidata za predsjednika i dio njihovog izbornog tima, od Cartera do Billa Clintona. Svugdje gdje je odlazio, ostavljao je dubok trag svojom pojavom, humorom, sposobnošću da pojednostavi i najsloženije situacije.

Zato ga je predsjednik Clinton nagradio i veleposlaničkim mjestom u Berlinu gdje se zadržao svega dvije godine, od 1992. do 1994, dovoljno dugo da osnuje Američku akademiju i da zbog toga dobije najviše njemačko odličje za doprinos miru. Istovremeno, Holbrooke je bio gorljiv pristaša i predlagač proširenja NATO-a na istok.

Energičan i poduzetan, nije se mirio s time da Amerika samo pasivno gleda na to što se događa u Europi, već se zalagao za 'proaktivnu američku politiku u Europi'. Zato ga je Clinton pozvao natrag u Washington gdje mu je 1994. povjerio mjesto pomoćnik državnog tajnika za europske i kanadske poslove. S tog položaja imenovan je i za glavnog američkog pregovarača i posrednika u Bosni i Hercegovini.

Tu nastaje mit o Holbrookeu kao pregovaraču koji kombinira diplomatsku taktiku, vještu retoriku i prijetnju silom kad diplomatsko uvjeravanje ne urodi plodom. Bio je, istini za volju, prvi koji se zalagao za sudjelovanje NATO-a u vojnim akcijama protiv Srba u Bosni i Hercegovini.

Kako je postigao Daytonski sporazum?

Njegov pristup politici bio je uvijek složen: red pregovora, red prijetnji silom i opet red pregovora.
Njegova shuttle-diplomacija dala je ploda. Holbrooke se često probijao kroz neprohodne putove da bi stigao do svojih sugovornika. Na jednom od takvih putovanja stradala su trojica od njegovih četiriju suradnika, na planini nadomak Sarajeva.

Sve to nije obeshrabrilo Holbrookea koji je uporno poput slona slijedio svoj naum. Na kraju, uspio je u stvarima od kojih su svi drugi već pomalo odustali. Malo nagovorima, malo prijetnjama, malo NATO-ovim bombardiranjem srpskih snaga, uspio je privoljeti sve strane da se sastanu u američkoj zračnoj bazi u Daytonu i potpišu, na kraju teških i mučnih pregovora, kompromisni mirovni sporazum.

Dobar poznavalac diplomacije ali i politike sile, Holbrooke je uspio istkati mir koji traje i do danas. No mir nije samo odsustvo rata, već i stanje duha, a to Daytonski mir nije uspio ostvariti do danas. Ključni kompromis koji je naveo Miloševića da ipak popusti bila je uspostava i priznanje Republike srpske, no taj kompromis pokazuje se danas, petnaest godina nakon Daytona, kao ograničavajući faktor za funkcioniranje Bosne i Hercegovine kao jedinstvene države.

Holbrooke je nakon tog svog velikog uspjeha, okrunjenog svjetskim bestselerom što ga je napisao pod imenom 'Završiti rat', očekivao da će ostvariti krunu svoje karijere - da će postati državni tajnik u drugom Clintonovom mandatu. No posao mu je pokvarila Hillary Clinton koja se založila za to da na mjesto državnog tajnika po prvi puta bude imenovana jedna žena – Madleine Albright

Podržavanje Suhartovog režima

Supermen među diplomatima, superdiplomat Holbrook poslan je u drugu misiju da za Ameriku opet vadi kestenje iz vatre. Clinton ga je poslao kao posebnog izaslanika na Cipar i na Kosovo. Tu je trebao ponoviti svoj uspjeh iz Daytona i nagovoriti Miloševića da prestane ubijati Albance na Kosovu. Zaprijetio mu je i bombardiranjem NATO-a, ali Milošević je u tom trenutku krivo procijenio odlučnost Amerike da vojnom silom ovoga puta skrši 'balkanskog krvnika'.

Tako je 'balkanski buldožer' Holbrooke dobio i negativan poen u svojoj karijeri. No to ga nije omelo da se sedam godina zaredom javlja kao vrlo ozbiljan kandidat za Nobelovu nagradu za mir.

Za utjehu, Clinton ga je imenovao stalnim američkim predstavnikom u UN-u, što znači status člana kabineta, dakle vlade. I tu je Holbrooke opet pokazao svoju neumornu energiju. Zahvaljujući njemu, SAD su privatnim donacijama pokrile svoj dug prema UN-u i ponovno zauzele glavno mjesto u toj organizaciji, zagovarajući brojne humanitarne i zdravstvene kampanje kao što je to bila akcija proti HIV-a. I tu je Holbrooke proveo dvije godine, od 1999. do 2001.

Bushovu eru, od 1992. do 2000, proveo je opet kao biznismen, predsjednik Credit Suissea iz Bostona, predsjednik kompanije za istraživanja ljudskog genoma i predsjednik brojnih zaklada i humanitarnih udruga.

No u tom razdoblju čini i svoju veliku pogrešku: jedan je od rijetkih demokrata koji podržava rat u Iraku, uvjeren da se opasnost od Sadama Huseina mora skršiti silom.

No to nije njegova prva kontroverzna procjena. Još je 1977. kao pomoćnik državnog tajnika za Aziju pogrešno ocijenio situaciju u Istočnom Timoru i omogućio naoružanje Suhartovom režimu za borbu protiv ustanika u Istočnom Timoru.

Brza smrt u žaru bitke

Prema Muhamedu Šaćirbeju, Holbrooke je sklopio i tajni sporazum s Radovanom Karadžićem kojim se ovaj obvezao da će se povući iz politike, a zauzvrat neće biti izveden pred Haški sud. Na to obećanje pozivao se i Radovan Karadžić kada je konačno otkriven i izručen Haškom sudu, ali je Holbrooke to odlučno negirao, a pisanog traga o tome nema.

Na kraju, među kontroverzama koje prate njegovo ime je i kredit koji se zajedno sa svojim sinom dobio 2008. godine po povlaštenim uvjetima i niskim kamatama zahvaljujući prijateljstvu s glavnim menadžerom tvrtke Countrywide Financial.

Smrt ga je zatekla na mjestu posebnog predstavnika američkog predstavnika za Afganistan i Pakistan. Očekivalo se od njega da doprinese kraju američkog angažmana u Afganistanu, no presjekao ga je mač sudbine. Umro je u žaru same bitke, onako kako je i živio, naglo i brzo.