'Propast ću u školiiiiiii! Propast ću. Prvi će razred biti težak. Nenormalno težak!', gotovo je svakodnevno cijelog ljeta vikao moj šestogodišnji sin.

'Ti nisi normalan - prvi razred. Hej, prvi razred. Nama je učitelj glazbenog rekao da je deveti mjesec petog razreda najteži mjesec našeg cijelog života. Najteži mjesec života!', od ponedjeljka do nedjelje ljutito mu je odgovarala sestra.

Danas će s 500-tinjak tisuća učenika krenuti u školu. Usprkos svemu što nam tijekom ljeta svakodnevno govorili, njih uopće nije strah jer se iza njihove navodne ustrašenosti kriju sreća i, više od svega, znatiželja. Dva su razloga tome.

Optimizam i znatiželja osobine su djece i mladih osoba koji pokazuju visoku razinu otpornosti na sve gluposti, nagrade, svađe, kazne i zabrane koje im mi odrasli nudimo. Drugo, škola je za većinu učenika i dalje dobro i ugodno mjesto. To je mjesto učenja kako od učitelja i iz knjiga, tako, ujedno jednako važno, iz svakodnevnih kontakata s vršnjacima. U školi se upoznaje svijet riječi, brojeva, znanosti, umjetnosti i pokreta. Isto tako, u i oko škole se igra, zaljubljuje, ljubi, svađa, ponekad nažalost i mrzi, vara i izdaje.

'Prosvjetni uhljebi' su ljudi od krvi i mesa

Danas će ih u školi dočekati učiteljice, čistačice, stručni suradnici, domari, kuharice i ravnateljice. Sve redom ljudi 'od krvi i mesa', čiji su životi, kao i naši, ispunjeni usponima i padovima, rođenjima i sprovodima, razvodima i sretnim brakovima, bolestima i osmijesima. Kao i svake godine do sada, većina njih dat će sve od sebe da svi budemo zadovoljni. To će činiti usprkos činjenici da su u prethodnih 27 godina izgurani na margine hrvatskog društva. Od jednih ignorirani, od drugih prezreni kao 'uhljebi', od gotovo svih uzeti 'zdravo za gotovo'.

Većina nas koji šaljemo djecu u školu činimo to s brigom vezanom uz to kakav će uspjeh postići, kako će biti prihvaćeni, što će im se dogoditi na putu od i do škole, kao i na svim nama nevidljivim, a samo njima poznatim putovima u školi. Istovremeno, skloni smo zaboraviti naše putove, nepodopštine, neuspjehe i radosti.

U vremenu nesigurnosti zbog mogućeg gubitka posla, ustrašeni zbog mogućih svjetskih sukoba, razočarani u činjenici da se u Hrvatskoj 2017. i dalje isključivo vode ratovi naših djedova, u obrazovanju naše djece vidimo nadu. Ponekad i nervozno u njemu vidimo ostvarenje sna da im bude bolje. Svakim danom taj naš hrvatski san za našu djecu – postaje san za neku drugu zemlju. Hrvatski san za Švedsku, Njemačku ili SAD – bili oni budući konobari, medicinske sestre, umjetnici ili matematičarke.

Nismo im važni. Naviknimo se

Bez obzira na to radi li se o Kini, Nizozemskoj, Hrvatskoj, Crnoj Gori ili Kanadi, obrazovanje je najsloženiji, a ujedno najljepši društveni podsustav. Toliko složen da od onih koji su izabrani voditi ovu zemlju zahtijeva strpljenje i mudrost te uvažavanje onih koji rade u odgoju, obrazovanju i znanosti. Svi smo od tih istih svih ovih godina izdani - odgojno-obrazovni radnici, znanstvenici, roditelji i djeca te mlade osobe. Usmjereni na dnevnopolitičke ciljeve, jeftini populizam i pokoji kupljeni glas, spremni su nabaviti po 'povoljnoj cijeni' rabljene eskadrile aviona koje nikome ne služe, bojati tunele do iznemoglosti i to vam naplatiti te sagraditi ceste koje ne vode nikamo, osim njihovih vikendica. Što se uči i poučava u školi, rado će to ostaviti u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća. Kako se uči i poučava, u šezdesetim, a kako se vrednuje i ocjenjuje, u pedesetim godinama. Neće ih brinuti ni sredstva ni rješenja za učenike s poteškoćama i darovite. U odgoj, obrazovanje i znanost nisu i ne misle ulagati. Za njih to nisu važne stvari. Ljudi za njih nisu važna stavka. Nismo važni i naviknimo se. Usprkos njima, danas će biti prekrasan dan. 

'OK, možda neću totalno propasti, ali što ako ću imati sve dvojke?', pitao je pomalo iritantnim glasom. 'Daj više šuti, majmune. Šuti i uživaj dok si u prvom razredu. Škola je ionako super. Je li tako, tata?', rekla je ona. 'Škola je bolja od svega oko nas. Vidjet ćete', rekao sam.

*Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala