Joj, joj, joj, kak je to meni če-če i slatkičko! Mislim – čitati o onom ugarskom licemjernom đubretu i perjanici turbokonzervativne rekonkviste, ljigavcu koji je nahvao bio desna ruka (hi-hi, da 'desna ruka'…) Viktoru Orbánu u silovitom pohodu na svaku raspoloživu slobodu Mađarica i Mađara, a nazbilj raspojasani sudionik gay-grupnjaka u samom središtu Bruxellesa, grada u kojem je do jučer bio spreman, ako zatreba, i golim prsima braniti svaku natruhu desnog totalitarizma kakav sa svojim šefom u Mađarskoj i promovira i provodi već godinama.

Čitali ste vjerojatno i vi, ali nikad nije zgorega ponoviti gradivo: Jozsef Szajer, mađarski eurozastupnik u Europskom parlamentu i istaknuti dužnosnik Europske pučke stranke (konzervativne partijske grupacije kojoj, uzgred budi spomenuto, pripadaju i Plenkovićev novi HDZ i Vučićev SNS i Janšin SDS) zatečen je s još dvadesetak muškaraca u kršenju policijskog sata. Zatekla ih je briselska policija, pristgla po pozivu susjeda koji su se žalili na buku iz jednog stana, po naški bi se reklo 'kluba', u centru grada.

U tom stanu, gdje su zidovi urešeni passé dekoracijama zaostalim, zaboga, još od Noći vještica, a podovi madracima, policajci su pronašli dvadesetak raspojasanih gologuzana, zabavljenih drogom, alkoholom i grupnim seksom. I sve bi to prošlo manje-više mimo znanja javnosti - 250 eura kazne svakom, zbog kršenja zabrane okupljanja nakon 22 sata - da jedan od njih (naš Jozsef, naravno) nije dopola odjeven pokušao pobjeći kroz prozor i niz oluk se spustiti s prvoga kata. Pritom se ozlijedio i ljosnuo na pločnik, pa su mu murjaci u ruksaku, osim valjda gaća, krznenih lisičina, neraspakiranog dilda i jedne čarape, pronašli i - prstohvat ecstasyja.

Pritom je i on prošao samo s onih 250 eura kazne, jer se (a što biste vi drugo, molit ću lijepo, napravili na njegovu mjestu?) pozvao na diplomatski imunitet. Još su dvojica sudionika vesele redaljke posegnula za istim diplomatskim prezervativom, ali budući da nisu pokušali bijeg, javnosti je njihov identitet predstavljen samo inicijalima i godinama rođenja. Bez zemlje porijekla, stranačke pripadnosti i osnove za posjedovanje diplomatske putovnice, tako da svi kojima se dade mogu samo nagađati i napamet nabadati.

Vlasnik stana i organizator igara bez granica dao je odmah nekoliko televizijskih i novinskih intervjua, uredno ponavljajući da tog mađarskog akcijskog junaka nikad prije nije vidio, da se na zabave može doći samo uz nekoga tko je već član tog, je li, ekskluzivnoga kluba i da se policija prema svima njima ponašala baš grozno, 'kao Gestapo'.

Ma lako, kume, za policiju i Gestapo, kamilica je sve to ako zamisliš kako je bilo našem Jožefu (zovem ga našim jer mi u sjećanju još odzvanja onaj proljetni poklič našeg šefa diplomacije: 'Brat uz brata – Mađar uz Hrvata!') kad je došao kući u Budimpeštu i stao pred 33-godišnju kćer i gospođu suprugu, sutkinju mađarskog Ustavnog suda, jednako konzervativnu zagovornicu temeljnih obiteljskih vrijednosti i agilnu protivnicu svih prekomjernih sloboda.

- Sve je to jedan golemi nesporazum, drage moje, vidjet ćete, sve će se ubrzo razjasniti – krenuo je g. Szajer, zastavši načas dok je kći, briznuvši u plač, izjurila iz predsoblja. – Vidi, ljubavi, mene je jedan kolega, D.O. (1977.), ne znaš ga ti, pozvao da dođem na tajnu polnoćku uoči početka Adventa. Znaš i sama kolika ugroza danas prijeti kršćanstvu, eto, tolika da i mise moramo održavati kao prvi kršćani, u katakombama, razodjeveni na sliku i priliku Stvoritelja našeg… I onda, kako do hostije nije bilo moguće doći, domaćin koncelebriranoga slavlja nam je udijelio neke tabletice kao zamjenu za tijelo Kristovo, a i misno vino morali smo kompenzirati drugom krvnom grupom. A onda su legionari razvalili vrata i ja sam se dao u bijeg. Da sakrijem dokaze našega kršćanskog otpora, a i da se ne baci, skupio sam preostale zamjenske hostije i pokušao izmaknuti nevjerničkim krvolocima… Jedan je čak bio crnac, znaš? A sve poslije toga, to je samo niz objeda i činjeničnih patvorina, laž do laži, vjeruj mi!

Gospođa sutkinja Ustavnog suda hladno je pustila muža da se znoji, a onda procijedila tek:

- Sreća tvoja da u Vatikanu stoluje onaj antikrist, inače bi moj zahtjev za razvrgnuće bračne zajednice već letio prema Rimu.

Ne možemo, naravno, znati je li u predsoblju Szajerovih sve izgledalo baš tako. Znamo tek da je naš Joža podnio ostavke na sve političke funkcije i da se političari njemu sličnih javnih nazora diljem Europe, uključujući i domaće lažljiv(i)ce, kad ih se priupita za komentar ovog vatrometa gadljivog licemjerja, unisono oglašavaju tvrdnjom kako se oni ne bave tuđim privatnim životima i sklonostima. Ne, ja se bavim…

Dvoličnost i licemjerje izrazito su odbojne karakterne osobine, a riječi i djela ultrakonzervativnih političara i njima bliskih čuvara tradicionalnih vrednota iz predmodernih vremena daju im najvišu moguću stopu dodane bijednosti.