Imate tu nesreću da ste nedovoljno prosvijećeno biće, pa vas ponekad, osim sasvim intimnih euforija, zahvati i pokoja kolektivna? Vjerojatno je tome razlog činjenica da ste plitki i isprazni, da ste duhovno zakinuti nacionalist koji se ponosi i identificira s tuđim uspjesima, jer vlastitih nemate. Moguće i zato što ste odmah poslije pobjede Hrvatske nad Nigerijom zaboravili Todorića i Agrokor, a nakon Islanda vam je promakla i situacija oko 2. mirovinskog stupa. Jer da ste manje ludovali oko nogometa, možda biste to s mirovinama na vrijeme uočili i svojim nenavijanjem i odbojnošću prema takvom atavizmu - spriječili. Ali niste. Udarilo vas u glavu tuđe perje. I zato ćete ostati bez mirovina, a Kolinda će vam opet biti predsjednica.

Ipak, ponekad poželite da ljudi koji su superiorni u odnosu na vas, kojima se gadi nogometno navijanje, budu mrvu humaniji i tolerantniji? Da vas ne vrijeđaju toliko. Nazivaju tupanima i ovcama. Vas i Islanđane što na stadionu 'huču' kao jedan, a za vrijeme utakmice im potrošnja vode opadne za 80 posto. Ili Brazilce, Argentince, Japance s onim svojim nacionalističkim zastavama. J**ale ih zastave, i njih i partijanere na splitskoj Ultri, što tako šire svijetom nacionalne netrpeljivosti.

Svašta sam ovih dana čula i pročitala, a neke su stvari stvarno na granici ludila. U ime tolerancije i bolje Hrvatske razvlačile su se tuđe osobne priče. Predsjednica se nazivala 'lakom ženom', zamjerao se nogometašima položaj ruke dok se intonira himna, pa čak i činjenica da u našoj reprezentaciji nema crnaca. To je, naime, dokaz da smo duboko ksenofobna i rasistička zemlja, iako istraživanja o rasizmu i ksenofobiji u EU kažu nešto drugo. Ne znam kako bismo došli do talentiranih igrača drugačije boje kože, osim da prisilimo ljude na život u Hrvatskoj, s našim plaćama i mizernim socijalnim pomoćima.

Kome smeta crni dres i zašto?

Kad smo već kod 'crnaca', u moru dociranja, moralizatorskih osvrta i izjava na temu reprezentacije, natjecanja i navijača, jedno se svojom kreativnošću i entuzijazmom ipak izdvojilo:

'Ne navijam za ljude u crnoj boji. Kraj priče.'

Eto, nisam ni znala tko je i kada priču o strašnim crnim dresovima zakotrljao, a ono već kraj!

Ne, to je tek početak. Iz principijelnih razloga ovaj će navijač morati mnoge domaće i svjetske klubove staviti na crnu listu. Na primjer, Hajduk, za čiji je treći dres (u crnoj boji) nogometni portal Squawka napisao da je 'navijački orijentirano remek-djelo' te ga uvrstio među pet najljepših koje smo u protekloj sezoni gledali na travnjacima diljem svijeta.

Diljem svijeta – ponavljam.

Poslije objave novog vizualnog rješenja u Hrvatskoj su navijači uglavnom prigovarali da reprezentacija u tim dresovima neće biti prepoznatljiva jer se za nas veže crveno-bijela verzija. No iz ove perspektive, gledajući šarenilo na terenu, Hrvatska je u svojim gostujućim crno-plavim opravama sasvim dovoljno uočljiva.

Crno je u svijetu sporta trenutačno in, u čemu ništa loše ne vidi ni FIFA. Teško da bi se u tom smjeru mogla odapeti strelica s optužbom za fašizam ili veličanje ustaštva.

Treba li Hrvatima zabraniti crnu boju?

'Osim izvrsnosti u nogometu, Hrvatska ima jednu od vizualno najatraktivnijih momčadi današnjice', mišljenja je Pete Hopner, kreativni dizajner brenda Nike, 'krivca' za vizualni identitet reprezentacije. I to ne bilo kakav, već dizajner dresa koji je u svijetu prepoznat i rado nošen, ne samo od Hrvata. Koji košta papreno, više nego brazilski, engleski ili dres momčadi za koju je autor citata navijao, sve dok je nogometaši 'u crnom' nisu poslali doma. Sad navodno navija za Belgiju, ali avaj. Nekoliko sezona prije i njihov je gostujući dres bio crne boje.

Što još o 'kontroverznom' dresu hrvatske reprezentacije kaže struka?

'Nisam nogometni fan, ali sam kao dizajner oduševljena bojom dresa', objavila je na društvenim mrežama naša poznata dizajnerica Andrijana Subotić Pjajčik, vlasnica brenda Etna Maar.

'Izgledaju elegantno, moćno', 'Najljepši dresovi ikad', 'Crno-plavi must have, na popisu za kupnju', 'Meni dosad najljepši 'drugi' dres, ljepši mi je i od prvog zato što mi nekako izgleda nosiv, nije mi kao dres', bili su samo neki od komentara žena i muškaraca.

Rekla bih, tko ustaše traži, ustaše će naći i tamo gdje ih nema. U majici, staklima na tramvaju, Ultri.

Rekla bih da je od užasa šovinizma tek nešto manje užasan autošovinizam. Potreba da se obezvrijedi sve što ima dodirne točke s hrvatskim nacionalnim identitetom, kao da je kužan. Vidjeti zlo tamo gdje drugi vide lijepo.

Je li u pitanju nacionalizam – taj atavistički ponos na 'nas' u odnosu na 'njih' - ili jednostavno lijepa priča što obraduje svakog dobronamjernog građanina ove zemlje koja živi od turizma podatak da je po izboru prestižnog GQ-a, najpoznatijeg muškog lifestyle magazina koji izlazi diljem svijeta u 16 licenciranih izdanja (samo u Americi u mjesečnoj nakladi od 800 tisuća primjeraka), dres hrvatske reprezentacije zauzeo drugo mjesto uz obrazloženje:

'Uočljiva hrvatska oprava inspirirana šahovskom pločom je nešto što bismo komotno mogli nositi na terenu i izvan njega, što je čini rijetko lijepom opravom u svijetu nogometa. Od ljudi koji su nam dali kravatu nismo očekivali ništa manje. Šah mat.'

Stvarno, šah mat!

Što drugo reći? Izdržite još malo. Uskoro će kraj. Neka pobijede najbolji, pa makar to bili i 'mi'.