Nastala je frka oko trgovine duhanom između, navodno, Srbije i Europske unije; zapravo između Srbije i Hrvatske, ako ćemo pošteno. Ukratko: ulazak Hrvatske u Uniju značio je izlazak iz CEFTA-e, što je, pak, značilo da će se hrvatske cigarete pri uvozu u Srbiji cariniti po stopi od 57 posto, umjesto dotadašnjih 15 posto. Onda je došlo do raznih pregovora i cjenjkanja, pa je carina od 15 posto ostala – to bi bilo ukratko
Malo duža priča pokazat će da sve to skupa nije tako jednostavno. Tu su umiješani interesi i apetiti više strana: multinacionalnih duhanskih korporacija poput BAT-a (British American Tobacco), veoma jakog u Srbiji; neizbježnog TDR-a (Tvornice duhana Rovinj), najjačeg proizvođača cigareta u regiji; države Srbije i države Hrvatske; Europskoj je uniji, koliko se sada može vidjeti, uglavnom svejedno – ako se Srbija i Hrvatska dogovore. Pušače nitko ne pita, ali to nije ništa novo; mada bi možda bilo pametno i o njima povesti računa, kao što ćemo vidjeti.
Duhan liječi državu
Kao prvo, zadržavanje carinske stope od 15 posto umjesto 57 znači gubitak od 7 milijuna eura za srbijanski državni proračun, sve i kada se akcize (fiksnih 45 dinara po kutiji plus 33 posto od maloprodajne cijene) uredno naplate. Legalna cijena u maloprodaji, recimo TDR-ovog Walter Wolfa (znam, to pušim), u Srbiji je euro i desetak centa; u Hrvatskoj oko tri eura. Zbog nečega kutija usporedivih cigareta iz vranjanske tvornice BAT-a (Pall Mall, kratki plavi) u Srbiji košta euro i pol, a u Hrvatskoj je jeftinija od TDR-ovih cigareta. Jedini moj problem je što se rijetko gdje može naći jer TDR vodi računa o tome. Nisam rekao da cigarete švercam kad putujem u Hrvatsku, molim primijetite.
E, sad: ta ista kutija ovih ili onih cigareta (svejedno je) na vratima tvornice (svejedno koje) košta oko pet centa eurskih. Maloprodaja uzima maržu od pet posto; sve ostalo ide državi, kroz takse i akcize prije svega, ali i kroz carinu ako je o uvozu riječ. Duhan je možda štetan po zdravlje, kako piše na onim neukusnim partama na svakoj kutiji, ali je svakako zdrav za državne financije. U Srbiji je oko deset posto proračunskoga prihoda od cigareta; u većini europskih zemalja je oko tri do četiri posto, ali oni su pušače istrijebili dosta učinkovito.
Sirovina na crnom tržištu
Novost u cijeloj ovoj priči je prošla neprimijećeno: broj legalno prodanih cigareta počeo je padati u zadnjih godinu dana, po prvi puta od 1991. kada je Miloševićev režim cigarete pustio na crno tržište i legalnu prodaju spustio do ništice, pljačkajući vlastitu državu za poreze i akcize i trošeći novce pušača za vlastite crne svrhe. Broj popušenih cigareta od 1991. do danas ostao je isti (oko 19 milijardi godišnje), ali su se broj legalno prodanih cigareta i njihova cijena izjednačili sa 1990. godinom tek 2001. Ove godine broj prodanih cigareta pao je na 16,4 milijarde (pad od 17 posto u odnosu na 2012), a crnoga tržišta nema. Ima zato dramatičnoga porasta crne prodaje rezanoga duhana (škija) po tržnicama i na cesti. Tako su država, proizvođači i distributeri izgubili svi skupa nekih 300 milijuna eura u prvoj polovici 2013. godine koja još traje.
Porezna policija i inspekcije javljaju još jedan nadasve zanimljiv podatak: najveći dio zaplijenjenog rezanog duhana na ulici i po tržnicama nije domaće-manufakturnoga porijekla, već industrijskog. Moj kolega Zoran Majdin iz tjednika Vreme, kojemu dugujemo ove istraživačke podatke, izračunao je također da cigareta smotana od legalno kupljenog rezanog duhana košta skoro koliko i ona kupljena u kutiji. Ali, ako je smotana od duhana kupljenog na crno, cijena dramatično pada. Molim: cijena kilograma rezanog duhana kupljenog legalno je 5.000 dinara; ulična cijena na crno je oko 2.000 dinara.
Država se, naravno, iznervirala i potjerala poreznu policiju i inspektora da te švercere suzbiju. Bilo je prekasno: uklonili su se s tržnica i s ulice i sada rade na mobitele s poznatim kupcima, kao da prodaju marihuanu. Analiza Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu pokazala je da je rezani duhan kupljen na crno ne baš najkvalitetniji, ali i da je kvalitetniji od jeftinih legalno kupljenih cigareta s kojima je uspoređivan.
Povratak u Austrougarsku
Jesmo li na putu da se vratimo u vrijeme Kraljevine Jugoslavije i Austrougarske prije nje, u herojsko doba šverca duhana i puškaranja sa žandarima i financima, na kartonske kutije za košulje pune duhana koje se prodaju ispod tezge na tržnici? Tada nije bilo mobitela, a danas nema financa koji patroliraju poljima i broje stabljike duhana u ime Državnoga monopola.
Konačno, ova neka nagodba oko carinskih stopa čini se povoljnom za sve strane: Srbija će sačuvati proračunski prihod; tvornice cigareta svoju plasiranu ponudu na tržištu (drugo ih i ne zanima), a BAT će razmisliti kako će se ugurati na europsko tržište, pa i preko Hrvatske. Lijepo je imati monopol, pitajte TDR, ali nije uvijek i moguće. A seljaci koji duhan sade bit će sretni većim otkupnim cijenama – ako ih dobiju. Ako ne – uvijek ima crnoga tržišta.
