Jednoj srpskoj državljanki hrvatskog porijekla, gospođi u najboljim godinama, supruzi i majci, poslodavac već šestu godinu zaredom, otkako je namještenica njegove privatne firme, ne dopušta da obiđe djedovinu u Hrvatskoj. Zabranjuje joj to perfidnim metodama, nikad izravno (barem se ona nijednom nije javno požalila na takav oblik mobbinga) nego preko kolega, i to onih koji bi njoj zapravo trebali biti potčinjeni, barem formalno. A kad se i sam poslodavac javi o toj temi, svaki put govori samo u svoje ime, kao da sa zaposlenicom dijeli isti problem.
I tako, eto, gospođa Ana Brnabić, već šest godina sluša sve te plitko šifrirane poruke i, na svoju sreću, dobro ih razumije pa ne odlazi na Krk, gdje ima obnovljenu kuću koju je podigao pokojni djed. 'Dio moje obitelji bio je i odlazi, ali ja ne', rekla je neki dan na press-konferenciji. Ne pada joj na pamet da ode tamo, čak ni privatno da, eto, moderno govoreći, položi cvijet na grobnicu predaka. Zna žena za koga radi, a vremena su čupava i neizvjesna…
vezane vijesti
Spomenutu presicu održala je namještenica Brnabić u jeku potpuno besmislene hajke protiv svih Srba koji odlaze ljetovati na hrvatski dio Jadrana. Započela je tu hajku ona, štono bi se reklo, neopevana budala Miloš Vučević, 'naprednjački' gradonačelnik Novog Sada, grada u kojem živi 19 različitih nacija, a načelnik i njegovi stranački pajtosi žele ga silom pretvoriti u nekakav palanački Dubai. Tog se tipa, inače, u tamošnjoj javnosti često spominje kao mogućeg nasljednika Ane Brnabić u privatnoj firmi Aleksandra Vučića, poznatoj pod imenom Republika Srbija, ako gazda ikad uopće odluči ispoštovati rezultate izbora otprije nekoliko mjeseci, sazvati skupštinu i imenovati novog mandatara.
Novodubajđaninu Vučeviću ubrzo se pridružio i stanoviti Vladimir Đukanović, poznatiji po nadimku Đuka Bizon (a nitko nigdje, znamo to, ne dobiva nadimak bez neke dodirne točke sa stvarnošću) koji je prozvao sve svoje kolege i znance da mu se prestanu javljati ako ovog ljeta imaju ikakve veze s odmorom na hrvatskom Jadranu. Malkice je reterirao kad su mu spomenuli Brnabićkinu djedovinu, ali spremno je pritrčao nesuđeni košarkaški trener Vučić i efektno zakucao, toliko efektno da je tekst o tome jedno od kompanijskih glasila odlučilo opremiti rečenicom: 'Predsednik Srbije Aleksandar Vučić nema ni podguzni peškir u Hrvatskoj, jer neće da ga ima, a prezir prema jahtama i njihovim vlasnicima nikada nije krio'!
I sve se to događa ne samo mimo ikakvog razuma ili povoda, nego i unatoč činjenici da ove godine u Hrvatskoj ljetuje 60 posto više turista iz Srbije nego lani, pa čak i 20 posto više od one naše famozne rekordne 2019.. Na sam dan proslave Oluje bilo ih je, tvrde Večernji list i njegov sugovornik iz Hrvatske gospodarske komore, 13.500 od Umaga do Cavtata, a od početka godine njih 127 tisuća. Sigurno ih je još dvije tisuće (nemam izvor koji bih mogao citirati, procjenjujem odokativno) došlo u Hrvatsku raditi sezonske poslove u turizmu, za plaću o kakvoj doma mogu samo sanjati, i nije još, barem ne javno, ovog ljeta zabilježen nijedan incident na međunacionalnoj osnovi.
Okej, jest jedan – netko lišen većine moždane sive kore ostavio je na grobu Olivera Dragojevića knjigu 'Godine raspleta' Slobodana Miloševića. Isprva se taj kretenizam pripisivao Vučićevom medijskom propagandistu, kolumnistu Večernjih novosti i uredniku Pečata Filipu Rodiću no on je to donekle uvjerljivo demantirao, uz tvrdnju da je cijeli taj dan proveo na Krku, slaveći rođendan svoje supruge (a u rijetkim trenucima opuštanja vjerojatno obrezujući živicu oko Brnabićkine djedovine, ali to su opet samo moja nagađanja).
Sve u svemu, Vučić i vučićevci bez ikakva vidljiva razloga bacaju dimne bombe uprazno, ne zamućujući pogled nikome normalnom niti s jedne strane. Zašto to rade – pitanje je znaju li i oni sami? Špica je turističke sezone pri kraju, nadam se da su ispucali sav arsenal idiotarija, a ako nisu, evo im jedne dobrosusjedske sugestije. Požele li opet strašiti Srbe koji si mogu priuštiti godišnji odmor u Hrvatskoj (većina ionako ne može, baš kao ni većina Hrvata) neka probaju smisliti nešto na tragu ovako neke poruke: 'Ne letujte u Hrvatskoj! Ako vam se išta dogodi i zatrebate lekarsku pomoć, mogli biste da dopadnete šaka nekome od onih koji su kupovali diplome na Medicinskom fakultetu u Kragujevcu!'. Ima tu PR-ovskog potencijala, priznajte.
A zašto ja opet pišem o Srbiji i Srbima (prošli sam se put, možda se tkogod i sjeti, javio iz Novog Sada)? Pa eto, zato što su me odmah po povratku dočekale dimne bombe domaće proizvodnje, one u bojama kvazidomoljubnoga kiča i smradom višedesetljetnog nereda, nemara i nerada. Dočekala me i smrt Vladimira Matijanića, novinara i čovjeka koji je bio bolji od Hrvatske i umirao danima sveudilj vjerujući da bi Hrvatska trebala biti bolja od njega. Da su mi iz uredništva poručili 'nemoj više o Srbima i vučićevcima, daj sad opet o nečemu ovdje', vjerojatno bih umjesto teksta poslao samo video u nastavku.
