MORH nije mogao osigurati hitni medicinski let zato što su oba helikoptera koja pokrivaju sjeverni Jadran, a stacionirani su na Krku, bila izvan stroja. Jedan je bio "friško" pokvaren, curilo mu je ulje. Neki će reći da na previše helikoptera koji su prije otprilike godinu i pol došli s remonta curi ulje, cijevi su naopačke spojene i često moraju na popravke, a drugi će reći da je više stotina većih ili manjih kvarova (tzv. reklamacija) na deset letjelica normalna stvar, da su to dječje bolesti ili da je medijsko izvještavanje o takvim stvarima sitno skandaliranje, ali ovdje nije tema količina kvarova ni oni koji neodgovorno umanjuju problem.

Teme su drugi od dva spomenuta helikoptera i skandalozno ponašanje MORH-a. Taj helikopter nije bio u kvaru dan ili dva i nije bila riječ o nekom malom i lagano popravljivom kvaru, on je u trenutku nesreće, kada je trebao prevesti životno ugroženog pacijenta, bio u kvaru više od dva tjedna. Cijelo to vrijeme u MORH-u su znali da je riječ o ozbiljnom kvaru zbog kojeg je spašavanje života spalo na samo jedan helikopter, ali cijelo to vrijeme nisu na Krk poslali zamjensku letjelicu.

Pokazalo se da je to bila loša procjena, a s obzirom na iskustvo više stotina kvarova na deset remontiranih helikoptera u godinu i pol moglo se s velikom vjerojatnošću pretpostaviti da bi i taj jedan ispravni helikopter u sljedećim danima mogao doživjeti neki manji ili veći problem zbog kojeg će biti prizemljen te da će sjeverni Jadran ostati bez helikopterskog prijevoza, što se na kraju i dogodilo. I nije opravdanje da je takva situacija trajala samo dan ili dva, jer se pokazalo da je helikopter upravo u to vrijeme bio potreban.

>>> Vojni helikopteri češće na zemlji nego u zraku

Iako je izostanak slanja trećeg helikoptera na Krk bila loša procjena koja sama po sebi zaslužuje postavljanje nekih pitanja o odgovornosti i načinu raspolaganja resursima, pravi šok je tek uslijedio. Nakon što se tragedija dogodila, naime, iz MORH-a su lagali o tome je li primljen poziv za hitni medicinski let. Iz hitne pomoći je novinaru Glasa otoka rečeno kako su tražili helikopterski prijevoz za životno ugroženog pacijenta, ali da im je rečeno da nema operativnih helikoptera na raspolaganju. Na pitanje o čemu je riječ, iz MORH-a su poručili da u svom sustavu nemaju zabilježen poziv, a to su ponovili i drugim novinarima koji su postavili isto pitanje.

Tek je u srijedu zamjenik načelnika Glavnog stožera general Siniša Jurković za Novu TV, uime MORH-a, priznao da su poziv hitne pomoći zaprimili, ali je rekao da ga nisu zabilježili u svom sustavu zato što nije dovršena procedura, odnosno zato što poziv nije bio popraćen pisanim zahtjevom. Takva se procedura, prema njegovim riječima, poštuje u svim slučajevima hitnog prijevoza. No, s obzirom na to da je general priznao da je na poziv hitne odgovoreno kako nijedan helikopter ne leti, postavlja se pitanje zašto bi hitna uopće slala papirnati zahtjev kada su znali da od helikoptera neće biti ništa. Umjesto bavljenja papirologijom, bilo im je važnije pokušati spasiti jedan život.

>>> [FOTO] Pogledajte hrvatske vojne helikoptere nakon što su ih remontirali Rusi

Pitanje zašto su u MORH-u prvo lagali da nisu primili poziv vjerojatno će ostati neodgovoreno. Za loše upravljanje resursima, a pogotovo za laganje o tome je li primljen poziv, netko bi u obrambenom sustavu trebao biti pozvan na odgovornost, a zadaća je ministra Marija Banožića kao glavnog i odgovornog u tom resoru da naloži istragu koja će otkriti tko je ta osoba ili više njih. Ako je odluka o laganju javnosti, pak, došla od samog ministra, zna se čiji je posao pozvati njega na odgovornost.

Bi li čovjek koji je preminuo bio spašen da je do bolnice u Rijeci bio prevezen helikopterom teško je reći. Možda i ne bi bio, ozljede su bile izuzetno teške i gubio je mnogo krvi, ali bi mu barem bila dana šansa i moglo bi se reći da se pokušalo učiniti sve da se čovjeka spasi. Ovako se to ne može reći. Kako bilo, ta je tragedija pokazala da u sustavu helikopterskog spašavanja postoje manjkavosti, kao i da u MORH-u još puno moraju učiti o odgovornosti koju imaju prema javnosti, kako u osiguravanju tehnike tako i u pravodobnom i istinitom izvještavanju o događajima. Hoće li Banožić biti taj koji će u problematični sustav uvesti reda, ostaje za vidjeti.