U kratkom vremenu bankari su od batine došli do (još jedne) mrkve. Odlučna i „pravednička“ ideja premijerke Kosor o kriznom porezu na banke s kojim je trebalo popuniti državnu blagajnu preko noći se pretvorila u „model poticajnih stambenih kredita“ koji će ponešto isprazniti državnu blagajnu. Sa subvencioniranim kamatama nešto sitno će profitirati avanturisti koji se usred najveće ekonomske krize u zadnjih dvadeset godina odvaže na stambeni kredit, a nešto razloga za zadovoljstvo imaju i same banke. Vlada im svojim „modelom“ pomaže održati cijenu nekretnina na kojima imaju hipoteke. A to se zadovoljstvo mjeri u milijardama kuna.

Jer, sigurno ste već uočili, na tržištu je već dvije godine oko 10 000 neprodanih stanova, recesija s 335 tisuća nezaposlenih i dvoznamenkastim padom BDP-a, a cijena četvornog metra stana nije pala za više od 5 posto?! Samo naizgled nelogično. S padom cijene stanova drastično bi pala i bilanca banaka u kojima stambeni krediti sudjeluju s oko 35 posto aktive. I porasli rizični plasmani.

Iz prve ruke znam slučaj u kojem HPB investitorima jedne stambene zgrade nije dopustio da prodaju stanove ispod procjene napravljene pri odobrenju kredita. Procjena je naravno napravljena u doba kada se svima činilo da je samo nebo granica. Sada su svi udarili u zemlju, ali ne i banka. Investitora je otjerala u stečaj i preuzela stanove, ali i dalje tvrdoglavo odbija spustiti cijenu. Naravno, ni banka nije prodala nijedan stan, ali baš je briga. U svojim knjigama, vrijednost stanova i dalje vodi po umjetnim cijenama koje joj osiguravaju nestvarnu bilancu.

Zato su banke zahvalne na svakoj pomoći kako bi se taj balon i dalje održavao prenapuhanim. Vladin doprinos puhanju u šuplje možda i nije velik, riječ je o tisuću stanova, ali u ovakvim vremenima svaka pomoć veseli… Sretna je i Vlada jer, eto, ostavlja dojam da napokon nešto konkretno radi. Bankarima je tobože zaprijetila s bankarskim porezom i onda ih, jelte, natjerala da spuste kamate za jedan posto. Vuk sit, a koza cijela.

Dokad će banke moći blokirati prirodnu reakciju tržišta i održavati napumpane bilance najveća je zagonetka. Ako se ekonomija oporavi u idućih godinu-dvije, i građani ponovno navale na kupnju nekretnina, možda sve prođe bezbolno. Ako Vlada nastaviti puhati u šuplje i taj balon, poput svih drugih, morat će se ispuhati. A tada će nam biti jasno koliko je „u ovom trenutku naš bankarski sustav jedan od najstabilnijih u Europi“, kako je do nekidan puhao Ivan Šuker.

A slom bankarskog sustava u ovakvoj situaciji bio bi ravan termonuklearnoj eksploziji u nacionalnoj ekonomiji.

Jadranka Kosor vjerojatno će se tada histerično smijati i sebi i svojoj dvodnevnoj ideji o kriznom porezu na banke, a mi se više nećemo smijati njezinoj viziji Hrvatske kao zemlje pastira i samaraša. Bit će dobro ako i trave bude za sve.

Tada će Martina Dalić morati objašnjavati nešto u stilu da je „naš bankarski sustav zadnji upao u krizu pa eto zadnji iz krize i izlazi“…

Ali ok, to je najcrnji scenarij koji se vjerojatno nikad neće dogoditi. Eto, guverner Rohatinski sigurno bi na njega već upozorio. Dosad je pokazao da može predvidjeti i preduhitriti razvoj događaja. Zato je i dobio nagradu za najboljega guvernera na svijetu.

Ali…hm... Mandat mu istječe baš za godinu dana. A već je najavio da se nema namjeru ponovno kandidirati. Stvarno inteligentan čovjek. Koji može predvidjeti razvoj događaja…