Hrvatska će, po svemu sudeći, ponovno uvesti neki oblik obaveznog vojnog roka, kojeg je suspendirala prije desetak godina. Iz Ministarstva obrane (MORH) potvrđuju da se rade analize i razmatraju modeli, no pitanje je na što će to ličiti, koliko će koštati i treba li to Hrvatskoj uopće
Vraća li se obavezno služenje iz nekih ideoloških i svjetonazorskih razloga ili postoji konkretna računica što se time dobiva na borbenoj spremnosti? Prema informacijama koje smo dobili iz MORH-a teško da je riječ o ovom drugom, s obzirom da vojni rok o kakvom se razmišlja u ministarstvu Damira Krstičevića nije ništa drugo nego - obična smijurija
Kako drugačije nazvati vojni rok koji bi trajao od tri do četiri tjedna, nego smijurijom? U ministarstvu ga doduše nazivaju ljetnim kampom, ali to je njihova stvar. Naime, u tako kratkom vremenu ne može se stvoriti vojnik, može se nekoga tek naučiti da barata puškom tako da je zna rastaviti i očistiti. No, u ministarstvu su se pobrinuli da stvar bude još apsurdnija pa tvrde da bi od tih 3-4 tjedna vojnog roka na 'svladavanje osnovnih vojničkih vještina' otpao samo jedan dio, a u drugom dijelu bi ročnici obavljali 'društveno koristan rad i ekološke projekte u suradnji s civilnim institucijama i lokalnom zajednicom'. S obzirom da ta formulacija nije ništa drugo nego otmjeno ime za omladinske radne akcije, postavlja se pitanje kako bi ročnici, koji dobar dio svoje ionako prekratke obuke provedu u sadnji drveća, bojenju ograda ili eventualno učvršćivanju nasipa, bili spremni obraniti Hrvatsku od mogućih prijetnji?
vezane vijesti
Odgovor je da ne bi bili ništa spremniji nego što bi to bili i bez takvog vojnog roka. Takvi ročnici koji ne bi stekli nikakva posebna znanja osim rukovanja puškom u nekom potencijalnom ratu ne bi bili ništa drugo nego 'topovsko meso', jer bi njih bilo na desetke tisuća, a ne bi bilo dovoljno specijalista koji znaju upravljati raznim vozilima, plovilima, letjelicama, topovima ili oružanim sustavima za koje je ipak potrebna ozbiljnija obuka, a koji donose prevagu u svakom ratu.
I što onda, jurišali bi s puškama u rukama na tenkove? Pa više bi im pomoglo da znaju baratati francuskim ključem ili gedorama, jer je veća šansa da uspiju rastaviti tenk u vožnji nego ga oštetiti jurišnom puškom. A s obzirom da Hrvatska nema toliko stanovnika kao Rusija ili Kina pa da može zanemariti ljudske gubitke zbog važnijeg cilja kao što je pobjeda, takvom taktikom teško da bi mogla dobiti ijedan rat.
Ovdje je riječ i o tome da se pod svaku cijenu želi uvesti obavezni vojni rok, a budući da Hrvatska nema novca za 'pošteni vojni rok' onda se ide s ovakvim smiješnim prijedlogom. Tek toliko da ga imamo, ali da ne košta baš puno, negdje između 50 i 100 milijuna kuna za jednu generaciju ročnika, ovisno o tome što će sve uključivati.
Ako se želi povećati borbenu sposobnost Hrvatske vojske, novac koji se misli trošiti na obvezne ročnike bolje bi bilo preusmjeriti u nabavu opreme i naoružanja. Ako u ministarstvu smatraju da postoji realna opasnost od nekog napada u skoroj budućnosti, može se povećati broj profesionalnih vojnika sa sadašnjih 16.000 na 20 ili 30 tisuća ili čak i više.
Ne bi bio promašen potez ni kad bi se, primjerice, sadašnjim dragovoljnim ročnicima povećale naknade, a dio novca utrošio u reklamu da se što više mladih ljudi privuče na služenje vojnog roka. Ponudite mladim ljudima više od tih 2000 kuna tijekom obuke, ponudite im, nakon uspješno završene obuke, siguran posao u vojsci ili policiji. Privucite ih reklamom, modernom opremom i naoružanjem, a ne uvođenjem prisile. Tada ćete imati spremnu, motiviranu i kvalitetno obučenu vojsku.
Ponudite im sve to i za očekivati je da će se broj ročnika koji će dragovoljno dolaziti u vojsku povećati. Ovako bi se moglo dogoditi da ih Vojna policija lovi po ulicama, kafićima i plažama jer naravno da će radije otići na neki party na Zrću ili uživati negdje drugdje na jadranskoj obali tijekom srpnja i kolovoza, nego ustajati u 5 sati, kopati rovove i trčati pod punom ratnom spremom ili graditi neki nasip.
Nije tajna da mladići prije deset godina nisu htjeli ići u vojsku, pa se tako posljednjih godina prije suspenzije više njih javljalo za civilno služenje nego za vojni rok. I to bi trebalo uzeti u obzir kad se govori o vojnom roku, pardon, ljetnom kampu.
Uzevši sve u obzir, teško je oteti se dojmu da je riječ čisto o nekakvom pokušaju militarizacije društva, iako se u MORH-u od tog izraza ograđuju, jer nekakve praktične koristi od jednomjesečnog vojnog roka, a ni ljetnog kampa, nema.
