Draga Rujana,

u trenutku slobodnog vremena čitajući vijesti na netu naišla sam i na tvoju rubriku i odlučila sam ti pisati.

Imam 25 godina, u vezi sam 10 godina sa dečkom koji je navršio 34. On je razmažen i djetinjast bez obzira što više nije dečko nego muškarac, a da li me voli to zna samo on – naime, on je veliki egoist.

Roditelje nema, nije ni bogat ni siromah naspram mene. Ima osnovnu naobrazbu iako ne mogu reći da je glup.

Ja sam dijete siromašnijih roditelja, iako vrijedna i radišna, pa sam mu sve priuštila što je u mojoj moći - emocionalno i materijalno. Negdje sam očito pogriješila još ispočetka, ali bila sam suviše slijepa da odmah primjetim - zaslijepila me strast i zaljubljenost u njega.

Godine su prolazile – meni radeći, a njemu tulumareći, van me nikad ne bi poveo, odlazi sa prijateljima čak i do zore a mene ostavlja samu i to smatra sasvim u redu, dok ja prijatelja baš i nemam puno, zadnjih 8 godina živimo skupa.

Telefon skriva od mene već godinama, možete i zamisliti što se sve tamo skriva, seksualnu strast doživim jedanput u 3 mjeseca, a bilo je i apstinencije od njega i više od 10 mjeseci.

Ne smatram se ljepoticom niti nečim posebnim, normalna sam, čista vrijedna djevojka koja je očito negdje pogriješila.

Pitala sam ga da li se srami mene izvesti van, rekao je da ne, iako noći provodi sa prijateljima i lokalnim, nazovimo ih 'lakim djevojkama' koje su mu očito zanimljivije nego ja.

Ja ga prevarila nisam nikada, nisam tako odgojena i ako bi mi to i palo na pamet prevarila bih samu sebe prije nego njega. Za njega ne mogu isto reći jer sam i više nego sigurna da me je prevario. Očito mu je važnije da među društvom bude frajer a da u mojim očima ispadne papak.

Volim ga i uza sve što me je povrijedio i što i dalje nastavlja. Ne znam sama kako dalje. Deset godina veze s nekim tko te zapostavlja na ovaj način na meni je ostavilo traga, čim više ga volim on mene više povrijedi - da li namjerno ili nenamjerno, tko zna?

Znam da je rješenje - razlaz ali mi je žao jer bez obzira što je moju ljubav uništio i ono malo što je ostalo još je dovoljno snažno da me drži.

Na koji način riješiti stvar, na koji način osim dernjavom, svađom i ljutnjom - jer sam na sve, SVE moguće načine pokušala ali i dalje ostajem u vezi SAMO JA SAMA i OSAMLJENA a tako i moje suze i moje srce.

Sama

Draga Sama,

Cijela ova tvoja priča mi se čini pretužna, a ipak prilično tipična za ovakve slučajeve; imala si 15 godina, bilo te je lako fascinirati, vjerojatno ti je poklonio pažnju kao nitko prije njega (a vjerojatno ti je i prvi), godilo ti je što je stariji i iskusniji, fino te je polako počeo modelirati onako kako mu je pasalo i na kraju te pretvorio u pokornu robinju koja sjedi kući ili radi, ne pita ga gdje je i s kim je bio – a obzirom da ga izdržavaš, pretpostavljam da mu plaćaš i telefonske račune za telefon koji skriva po kući? Ne znam zašto ti to treba, niti zašto nisi u stanju prekinuti taj odnos, ali očito se ne cijeniš dovoljno ili iz nekog razloga vjeruješ da to sve zaslužuješ. Usudila bih se čak reći da ljubav koju osjećaš nije ljubav već naprosto - Štokholmski sindrom.

Mislim da se ti u stvari (još uvijek) nadaš da će se on tobom oženiti i jednoga se dana skrasiti i “unormaliti” i da ćeš konačno pobirati plodove svoga truda u vidu slatke dječice i kućice s bijelom ogradom u prvom redu kraj mora….

Ali neće. Jednoga dana naći će možda neku drugu naivnu djevojku, po mogućnosti iz bogate porodice i ti ćeš biti prošlost. Do tada tulumari, ševi okolo, loče – radi li taj čovjek uopće? – dok mu ti pereš gaće i kuhaš. Tip nije samo razmažan i egoističan, kao što si sama već shvatila, nego je i pravo đubre!

Zato mislim da je sada već krajnje vrijeme da shvatiš još i ovo; on te ne voli!

Da te voli ne bi te povrijeđivao – ni namjerno (kako bi vidio do kuda može ići), niti nenamjerno (naprosto ga boli dupe za tebe). Jer da se razumijemo – nisi mu puno više od puke sluškinje koju tu i tamo poševi kad mu se digne. Što prije ti to dopre do mozga, to bolje.

Najbolje u cijeloj priči je upravo to što TI zarađuješ, što nemate djecu niti si za njega vezana ikakvim papirima – prema tome – diži sidro!

Tek ti je 25, cijeli život je pred tobom. Razmisli želiš li ga zbilja provesti kao posljednjih deset godina?

I na kraju, ako se već osjećaš tako sama, zašto se onda bojiš riješiti kretena?

Sama si ovako ili onako, ali onako barem nećeš biti nečija robinja. Uostalom, nije on jedini muškarac (iako nisam sigurna da je uopće zaslužio zvati se muškarcem) na svijetu – a to što je bio prvi ne znači i da treba ostati zadnji.

U stvari i treba – (p)ostati zadnja rupa na svirali.

P.S.

Pošto je upravo sada vrijeme donošenja novogodišnjih odluka - nadam se da ćeš donijeti jedinu pravu!

I na kraju, želim tebi i svim ostalim čitatelji(ca)ma i komentatori(ca)ma sretnu i berićetnu 2013!