Predstava je nastala prema motivima jedne od sedam novela iz knjige 'Grobnica za Borisa Davidoviča', u kojoj pisac kroz biografiju Borisa Davidoviča Novskog, ruskog Židova i sudionika Oktobarske revolucije stradalog u Staljinovim čistkama, govori o zločinima i brutalnosti totalitarne sovjetske idologije 20. stoljeća.

Buljan i dramaturginja Maša Seniči Kišev su kompleksan tekst o stradanju zbog postojanosti vlastitih uvjerenja adaptirali kao niz epizoda čistog tjelesnog teatra koji obiluje nasiljem, erotikom, golotinjom i seksom. Poznati literarni predložak uspjeli su pretočiti u uzbudljivu i žestoku, glumački vrlo zahtjevnu predstavu, zadržavši autorovu prepoznatljivu pripovjedačku poetiku koja obiluje lirski sročenim rečenicama.

Pritom se ne trude prikriti kako je riječ zapravo o knjizi koju oni tu samo 'prepričavaju', obraćajući se čitavo vrijeme publici-čitatelju.

Predstava kronološki slijedi životni put B. Davidoviča, a uloge revolucionara, činovnika, zanesenjaka, luđaka, bludnica i drugog polusvijeta iz romana igraju glumci Aleksandra Janković, Milutin Milošević, Vladimir Aleksić, Stipe Kostanić, Boris Vlastelica, Iva Kevra, Benjamin Krnetić, Marko Grabez i Nikola Malbaša

Poznat kao redatelj nasilne poetike, Buljan ni tu nije iznevjerio, pa se glumci prepuštaju samokažnjavanju, valjanju po kockama leda, blatu, tučnjavi, ali i agresivnom 'vođenju ljubavi'. Glumački se 'okršaji' odvijaju na granici performansa i teatra, u iznimnoj kombinaciji snage, žestine i erotike, uz brojne i brze obrate, pri čemu glumci čak uživo i nastupaju kao bend, zbog čega je predstava izrazito dinamična.

Predstava je nastala u srpsko-hrvatsko-slovenskoj koprodukciji i partnerskoj suradnji beogradskih organizacija Hartefakt i Bitefteatar, Novog kazališta iz Zagreba, Mini teatra iz Ljubljane, te festivala Zadar snova. Praizvedena je u srpnju na festivalu Mittelfest u Italiji, te potom u rujnu u Beogradu u sklopu 48. Bitefa. Hrvatska ju je publika već imala prilike vidjeti u kolovozu u sklopu 18. festivala suvremenog kazališta Zadar snova u Zadru.

Zagrebačka publika, koja je za predstavu tražila kartu više – sjedilo se čak i na stolicama na pozornici i na jastučićima na stepenicama – oduševljeno je pozdravila glumce i redatelja, nagradivši ih velikim pljeskom i ovacijama.