Premda bih inače radije guglala koje simptome rijetkih, ali smrtonosnih bolesti imam negoli slušala i gledala Milana Bandića u bilo kakvom talk-showu, danas se moralo pogledati 'Nedjeljom u 2'. Prvo zato što je to prva jesenska emisija nakon godišnjeg na HTV-u, a drugo - zato što je Stanković, uz pomoć Maje Sever, malo žešće pritegnuo Bandića
Ne znam kako je vama, ali meni je već, nakon tolikog niza godina, zbilja već dosta bilo kakvog slušanja i gledanja Milana Bandića. Kad se pojavi negdje pred kamerama i mikrofonima pa pusti onaj svoj glas kao da će za pet sekundi zahroptat 'Zakuni se ljubavi' i onda se dvadeset minuta izvlači iz jedne rečenice, usput petljajući, izvrćući ono što ga se pitalo, spominjući Dragog Boga, svoju mater i pokoju narodsku dictu, ja odmah više nemrem. Izgubim volju i za slušanjem i za gledanjem i za disanjem.
Tako sam se otprilike osjećala i na početku današnje emisije 'Nedjeljom u 2'. Već sam vidjela kako će izgledati sljedećih sat vremena mojeg života. Naporno natezanje iz rubrike jeste-nisam, obraćanje samom sebi u trećem licu i veličanje svojih sedam mandata uz pokoju jinglea vrijednu provalu. A rekoh već da nemrem.
No današnju se emisiju isplatilo pogledati zbog jednog omanjeg, ali vidljivog pomaka u Sili, a koji su u emisiju unijeli nova suradnica Maja Sever, ali i sam Stanković. Umjesto uobičajenog priloga kojim se u emisiji predstavlja gost, Maja Sever je, naime, za emisiju složila jedan prilog u kojem su bili pobrojani svi zapaženiji prosvjedi protiv Milana Bandića i sve nepravilnosti u njegovu radu, a Stanković je pak, umjesto uobičajene free-form rasprave, lijepo Bandiću pripremio popis svih obećanja koje je dao prije četiri godine u njegovoj emisiji te konkretno od njega zatražio da ih komentira.
Nije da je sve to urodilo bilo kakvim značajnijim plodom u smislu Bandićeva ponašanja i načina komunikacije. To se valjda ne bi postiglo ni da se angažira u 'The Voiceu' jer bi ovaj valjda i tamo, umjesto da pjeva Zakuni se ljubavi - što odgovara njegovim prirodnim talentima - uspio publici nešto palamuditi o tome što je sve Milan Bandić učinio u svojih sedam mandata, tako mu Dragog Boga i matere. No barem se malo bolje podvukla činjenica da lik u svim svojim javnim nastupima petlja u prazno te da je neprekidno u sukobu ne samo s činjenicama, nego i s institucijama, s kojima bi po prirodi vlastitog posla trebao biti u skladu.
Uspio je Bandić, naravno, na kraju skrenuti diskusiju u sfere koje su dovoljno općenito da ga se u njima ne može uloviti ni za glavu ni za rep - čak je i sam u jednom trenutku pomalo uvrijeđeno zakenjkao: 'Ja sam mislio da ćemo mi o državnim pitanjima, a vi...' Uspio je čak i u tome da Stanković proguta tu njegovu udicu i upusti se s njim u raspravu o Bernardiću i par drugih tema koje sa samim Bandićem, Zagrebom i njegovim gradonačelnikovanjem nemaju veze. Uspio je sve to skrenuti na taj kolosijek unatoč tome što mu je Stanković i sam rekao: 'Ali kad sam vas pitao nešto o pozdravu ZDS na državnoj razini, rekli ste da možete govoriti samo o Zagrebu'. Uspio se, dakle, opet izmotavati na najjače.
No barem u jednom dijelu emisije bilo je jako lijepo podvučeno, službenim dokumentima i arhivskim snimkama potkrijepljeno da Bandić NE ispunjava svoja obećanja i da NIJE istina ono što tvrde njegovi fanovi i on sam - da stalno nešto dobro dela. Nije to mnogo - jer većinu tih 'sitnica' svi znamo i bez ove emisije - ali čovjeka svejedno raduje.