10. Kruna (3. sezona, Netflix)

Promjena glavnih glumaca nije nimalo naštetila 'Kruni', genijalnoj seriji Petera Morgana koja je i u trećoj sezoni uspjela u nečemu što nisam smatrala mogućim - približiti mi i učiniti mi zanimljivim priču o jednoj od najprivilegiranijih i najbizarnijih obitelji na svijetu - obitelji britanske kraljice Elizabete II. Iako je i mlada Claire Foy sjajno tumačila kraljicu u prve dvije epizode, dolazak Olivije Colman produbio je i još ljudskijim učinio glavnu junakinju, dok je Tobias Menzies gotovo neprilično sličan princu Filipu te je u treću sezonu donio još jaču i zanimljiviju napetost između njegove izvanjske antipatije i poprilično zanimljivog unutarnjeg života. Kako god okrenuli, 'Kruna' je televizijska lektira koja se ne smije propustiti.

9. Černobil (mini-serija, HBO)

Nikada nijedan soundtrack za horor nije zvučao tako zastrašujuće kao otkucavanje geigerova brojača u nekim epizodama 'Černobila', kontroverzne mini-serije o najvećoj katastrofi s nuklearnom elektranom u povijesti. Serija je kontroverzna jer je izazvala brojne rasprave o tome koliko su se neki u njoj prikazani događaji doista tako i odvili. No unatoč kontroverziji, koja je otklonjena time da serija ipak nije dokumentarna, nego igrana, ostao je snažan dojam koji je ostavio ovaj nevjerojatan televizijski projekt i jeza koja nas je prožimala dok smo promatrali onu jednu stvar koja je u prikazu černobilske katastrofe na malom ekranu bila najistinitija - potreba vladajućih struktura da sačuvaju obraz čak i pod cijenu ljudskih života, i to u sedmeroznamenkastim ciframa.

8. Gentleman Jack (1. sezona, HBO)

Uzbudljiva priča o životu jedne od, kako je nazivaju, 'prvih modernih lezbijki' snimljena je prema šifriranim dnevnicima i snimljena je tako da se jednostavno morate zaljubiti u glavnu junakinju, dinamičnu, poduzetnu, strastvenu i lijepu Anne Lister. Umnogome je takvoj fascinaciji pridonijela i interpretacija divne glumice Suranne Jones, ali serija je i mimo nje izvrsna. Vjerujte kad vam to kaže osoba koja inače uopće ne voli kostimirane serije, do te mjere da je čak i uspjela uglavnom izbjeći 'Downton Abbey'.

7. Čuvari (1. sezona, HBO)

Predivan 'nastavak' legendarne stripovske sage Alana Moorea koji je ove godine za HBO snimio jedan od najcjenjenijih, ali i najoptuživanijih televizijskih autora, Damon Lindelof u mnogim je svojim segmentima ne samo ispunila, nego i premašila sva očekivanja. U 'Čuvarima' je očuvano sve ono što je genijalni Moore zamislio - borba između dobra i zla koja nikada nije onako crno-bijela kako bismo mi to voljeli, superheroji koji su više teret nego blagoslov za čovječanstvo, mitski likovi Dr. Manhattana i Ozymandiasa (fenomenalni Jeremy Irons), goleme lignje koje eksplodiraju nad New Yorkom, maskirani osvetnici, bogata imaginarna i stvarna povijest Sjedinjenih Država... No svemu je tome dodana i Lindelofova karakteristična kontemplativnost povezana sa smislom života, dobra i zla, a koju smo imali prilike dobro upoznati u seriji 'Preostali', pa i njegova ljubav prema klasičnoj glazbi, operi i neobičnim obradama legendarnih pop-hitova. 'Čuvari' su, ukratko, jedna od najspektakularnijih ovogodišnjih televizijskih poslastica i prava je šteta što su trajali tako kratko.

6. Sex Education (1. sezona, Netflix)

Neobična serija o neobičnom dječaku s neobičnom majkom, a sve o najobičnijioj od svih tema - seksu. Otis Milburn, glavni junak ove serije, jedinac je sin žene koja (i više nego pristojno) zarađuje za život kao seksualna terapeutkinja. Kako profesionalno, tako i privatno, Jean Milburne (sjajna Gillian Anderson) ne libi se otvoreno govoriti o seksu, ali je pitanje koliko to njezinu sinu olakšava prelazak iz dječaštva u odraslu dob, odnosno seksualno sazrijevanje. Serija 'Sex Education' nevjerojatno pametno, kompleksno, a opet lako i duhovito govori o smiješnoj i ozbiljnoj strani seksualnog sazrijevanja, ali i o nekim ozbiljnim seksualnim problemima koje podjednako muče i tinejdžere i odrasle. Neodoljivo šarmantna, pitka, ali i duboka, apsolutno je zaslužila svoje mjesto na popisu deset najboljih serija godine, a na njemu se ne nalazi više samo zato što ima još nekoliko onih koje su mi se osobno više sivdjele.

5. What We Do In The Shadows (1. sezona, FX)

Apsolutno najsmješnija serija na popisu najboljih ovogodišnjih svojevrsni je nastavak ili, bolje rečeno, ogranak istoimenog novozelandskog filma od prije pet godina, samo što je još smješnija i zabavnija. Za razliku od filma, koji se bavio grupicom vampira koji pokušavaju sačuvati svoj stil života na suvremenom Novom Zelandu, ovdje pratimo jedno 'kućanstvo' vampira koji isto to pokušavaju na današnjem Staten Islandu. Toliko duhovitosti, sumanutosti, simpatične debilane i luđaštva teško je prepričati i sažeti u nekoliko redaka pa ćete mi morati vjerovati na riječ i pogledati.

4. Nasljeđe (2. sezona, HBO)

U nastavku epa o obitelji Logana Roya, priči koja u nekim svojim dijelovima neodoljivo podsjeća na priču o obitelji Ruperta Murdocha, dobili smo još dublji psihološki uvid u okrutno poigravanje patrijarha turbobogate obitelji i čelnika globalnog medijskog carstva vlastitom djecom. Dobili smo, još k tome, malo razrađeniju priču o njegovu odnosu sa kćeri Siobhan, kao i malo jasniju sliku o njezinim osobnim ambicijama. Prva je sezona bila pretežno posvećena sinu Kendallu, tako da u trećoj predviđam nešto opširniji prikaz već i zasad fascinantno izopaćenog najmlađeg sina Romana. Sve je to, dakako, začinjeno besprijekornom pričom, glumom, režijom, pa i predivnim prizorima krstarenja po Jadranu.

3. Loža 49 (2. sezona, AMC)

Serija koja, što se mene tiče, zapravo dijeli prvo mjesto s dvije serije koje ćete još naći na ovoj listi, jedna je od najtoplijih, najmelankoličnijih, najneobičnijih, ali i najljepših serija na ovome popisu. S pričom zapletenom oko lože jednoga polutajnog društva u predgrađu Los Angelesa - ali polutajnog društva koje okuplja sasvim obične, a ne moćne ljude - ova serija nam daje nadu da kad nas sistem zgazi, možda ipak možemo preživjeti ako se oslonimo jedni na druge. Fokusirana na rastresenog surfera Duda i njegovu sestru Liz, koje je smrt oca zgazio ne samo emotivno, nego i egzistencijalno jer stenju pod teretom očevih dugova, ova serija uz više od daška misticizma, simbolike i bizarnosti zapravo govori o tome kako život kuca u svem svojem šarenilu čak i onda kada ga 'veliki i ozbiljan svijet odraslih' pokušava ugušiti sa svih strana. Pogledajte ovu seriju - jamčim da nikada niste gledali ništa slično.

2. Fleabag (2. sezona, BBC/Amazon)

Ah, 'Fleabag' i Phoebe Waller-Bridge! Što još reći o njima, a što nisu napisali baš svi, sa svih strana i s apsolutno jednakim oduševljenjem kao što je i moje? Serija je ove godine, sa svojom drugom (i navodno posljednjom) sezonom pobrala takvo jednoglasno oduševljenje i takav hpye na dodjelama nagrada da se čovjek mora stvarno jako potruditi kako bi se prisjetio da je ispočetka bila riječ o jednoj maloj, neovisnoj, neobičnoj serijici. Teško se, naime, oduprijeti šarmu, boli i prepoznavanju u ovoj seriji, u kojoj je glavna i naslovna junakinja tipično ranjeni i simpatični narcis ovoga doba, osoba koju, uvjerena je, nitko ne razumije pa većinu svojeg dinamičnog života provodi u glavi, odnosno u dijalogu s 'kamerom'. Tamo, s druge strane tog neprobojnog zida, publika je koja je razumije, koja, baš kao i Fleabag, sebe doživljava posebnom, neshvaćenom i u odnosu na vanjski svijet istodobno zbunjenom, ali i duboko prosvijećenom. Svi smo takvi. Svi se prepoznajemo u Fleabag, pa čak i u njezinim disfunkcionalnim odnosima sa sestrom, ocem, budućom maćehom i svima ostalima. No dok je u prvoj sezoni iza Fleabagine neodoljive iskrenosti i pokvarenosti stajala krivnja i tragedija koju smo otkrili tek u zadnjim epizodama, u novoj, drugoj sezoni, Fleabag je, uz nešto osobnog rasta, došla do druge prepreke koju treba savladati prije nego što shvati samu sebe i svijet u kojem živi - neostvarivu, nedostižnu ljubav, i to s čovjekom koji je prozreo njezin 'untarnji monolog', odnosno obraćanje nevidljivoj publici. Sezona je u tom smislu toliko besprijekorno, toliko bolno i sjajno izvedena da ju je jednostavno morao prepoznati cijeli svijet.

1. Russian Doll (1. sezona, Netflix)

Nadja Vulvokov (perfektna Natasha Lyonne) u osam epizoda Netflixove serije 'Russian Doll' nebrojeno puta proživljava istu noć, isti dan - svoj 36. rođendan. Na kraju je prve epizode, kada se usred noći vraća iz obližnje trafike, gdje je kupila cigarete, pogazi auto, ali već se na početku sljedeće epizode 'budi' živa na istom mjestu gdje je započela prethodnu večer - pred ogledalom zahoda u stanu u kojem joj je prijateljica organizirala rođendanski tulum. Do kraja serije, Nadja će umrijeti na više različitih načina - prirodno, neprirodno, bolno, bezbolno, glupo, spektakularno, neprimjetno... i, naravno, pokušat će otkriti zašto joj se to događa. Koncept proživljavanja istoga dana u nedogled nije osobito originalan još od 'Groundhog Daya' s Billom Murrayem, ali u ovoj je seriji ipak podignut na jednu mnogo višu razinu. S glavnom ćete junakinjom i njezinim bezbrojnim smrtima zaroniti duboko u njezinu psihu, a pritom ćete se osjećati kao da ste u najnapetijem Hitchcockovu trileru. Sve što bih vam dalje ispričala bio bi golemi spoiler pa ću se suzdržati, ali vi ne zaboravite - ovo je sam vrh ovogodišnje tv-serijske produkcije i ako ga dosad niste pogledali, uskratili ste si golemo zadovoljstvo i obogaćivanje za još jedan fenomenalan dragulj.