Svake se godine ponadam da će božićni program na televizijama biti bolji i drugačiji, barem na onoj javnoj jer njima bi, kao, trebalo biti stalo do nas, javnosti, a ne samo do skupljanja 'grla' pred ekranom koja će prodati oglašivačima. I ove je godine čak bilo i obećavajućih naznaka, kao što je bio onaj 'Božić velikih želja' u tjednu koji je prethodio Božiću, a i otkupljivanje one serije 'Odabrani' koju hvali cijela televizijska galaksija od Kamčatke do Denvera. No čim je fakat došlo do Badnjaka, a pogotovo kad je izbio Božić, sve se odmah, u televizijskom smislu, ispovraćalo na staro.

Moram priznati da ne kužim. Zašto, na primjer, taj 'Božić velikih želja' nije mogao potrajati i za Badnjak i za Božić? Nije da ide uživo pa da bi hrtovskim pregaocima ponestalo vremena za bakalar s obitelji, nadbiskup bi stao i između Dnevnika i toga, a misa je mogla biti i na trećem programu. Ili četvrtom. Onaj tko ju je htio elektronički pohoditi već bi je našao. Sve se dalo rasporediti tako da se u raspored uvrsti tih zgodnih sat vremena božićnog šljokičarenja koje se pokazalo kao najsimpatičniji novitet u HRT-ovu blagdanskom programu, ali ne. Sve u duhu tihe noći dosade i gnjavaže, oni su nas opet gnjavili jednosatnim gunđanjem tradicionalnih božićnih napjeva u badnjačkom prime timeu.

Na Božić je situacija bila nešto bolja, barem u namjeri jer je uLJetio Nikša Bratoš s prijateljima pa je to još - ajde-de - bilo na tragu nekakve zabave, ali bi zapravo puno bolje pasalo uz Novu godinu, a umjesto Nikše und Jaranen i opet bi bolje sjeo 'Božić velikih želja'. No to opraštam. Barem nije bilo još jedno revanje The Tradicije koja zapravo uopće nije televizijska emisija nego totalno funkcionira kao radijska. Pustiš pa slušaš. Ako si mazohist.

Na Štefanje navečer u prime timeu - prijenos Božića u Ciboni, što je također neka vrsta tradicije, pogotovo otkad je postalo in da se po boljim mjestima u dvorani rasporede viđenije face hrvatskog javnog života. Definitivno manje dosadno od onog badnjačkog meketanja, ali isto već pomalo djeluje kao filanje programa jednim te istim. Shvaćam da se ti koncerti, mise i ini prijenosi prikazuju zato što to JEST javni interes i da štokoji Hrvatica i Hrvat iz objektivnih i subjektivnih razloga rado to pogledaju jer ne mogu nazočiti, ali možda bi i u te prijenose trebalo ubaciti kakvu inovaciju i dinamiku (npr. kvalitetne komentatore), a i ne žvajznuti ih baš uvijek kao najveći prioritet u udarni termin, nego tamo usaditi emisije svoje proizvodnje. Ponavljam, kao 'Božić velikih želja', što je HTV u svojem najboljem izdanju pa je potpuno besmisleno da se prestao emitirati dan prije Badnjaka.

Što se ostalih programskih odluka za blagdane tiče, recimo, uvijek me gane što se izvlačenje brojeva lutrije nikad ne propušta, ali to je već domena sitnice koja me silno zabavlja, a ne nešto bitno pa neću previše drviti. Izbor iz stranog programa bio je solidan, pogotovo dokumentarac o pjesmi 'Tiha noć' i još jedan - 'Dugo putovanje božićnog drvca', koji je nepravedno bio bačen u dječje-popodnevni termin u kojem ga vjerojatno nitko osim mene nije gledao. To mi isto nije jasno. Kupe super dokumentarce iz 'stranjske' produkcije, plate ih vjerojatno ko svetom Petru kajganu i onda ih rasporede po programu ko da su nasumce gađali tablicu pikadom umjesto da se potrude da to vidi što veći broj gledatelja. Ne bih ništa rekla da im u udarnim terminima žare i pale zanimljive emisije domaće proizvodnje pa zbog tog obilja sadržaja, uzbuđenja i tople, ljudske atmosfere ne mogu fine strane emisije prikazivati u terminu koji ne kolidira s ručkom. Ali nije tako. Vidi gore.

Znam, znam. Komercijalci su u isto vrijeme drvili po jednim te istim božićnim filmovima koje smo gledali i prije trideset godina. Kevin je i dalje sam u kući vrištao pred provalnicima, zločeste mame upropaštavale su Božić navlas isto kao i prošle godine, a o Hugh Grantu koji kao britanski premijer pjeva i pleše u 'Zapravo ljubav' da ne govorim. Ali oni su komercijalci. Oni samo broje grla jer od toga žive. A ovi 'naši', na koje smo se pod obavezno pretplatili, predbožićnim su programom uboli u zlatnu žilu, a onda za same blagdane je začepili i udarili po dosadnom i predvidljivom starom. Nadam se da će se onda barem do sljedeće godine sabrati.