Britanci su fakat zakuhali početak ove godine. Em su imali pičvajz oko Brexita u stvarnosti, odnosno u svojoj stvarnoj političkoj areni, a onda su još, kao da to samo po sebi nije dovoljno, taman za početak godine tajmirali prikazivanje nove drame Jamesa Grahama, 'Brexit - The Uncivil War'. Riječ je o filmu koji govori o kampanji prije referenduma 2016. o istupanju Velike Britanije iz Europske unije, i to o filmu koji cijelu priču priča iz perspektive voditelja kampanje za izlazak, Dominica Cummingsa.

Film je, pratim po internetu, podigao popriličnu buru, posebice kad se uzme u obzir da je njegovo prikazivanje koincidiralo s parlamentarnim odbacivanjem plana Therese May o Brexitu. Nekima se, naime, nije svidjelo što je glavni lik u filmu, Dominic Cummings, voditelj kampanje koja je pred referendum nagovarala britanske građane da glasaju ZA izlazak Britanije iz EU, praktički prikazan kao politički genijalac i revolucionar koji je britanske političke kampanje uveo u 21. stoljeće, nove medije i nov način razmišljanja. Tvrde da je to premazivanje sjajnog namaza preko prljave istine da je Cummings sa svojom ekipom zapravo brutalno manipulirao podacima, pa i javnošću te zapravo doveo Veliku Britaniju u situaciju u kojoj je sada s Brexitom.

Ja sam se, pak, moram priznati, dok sam gledala ovaj film, pomalo osjećala kao da gledam 'Okladu stoljeća' (The Big Short) o američkoj financijsko-bankarsko-hipotekarskoj krizi iz 2008. Filmovi međusobno, pogotovo tematski, nemaju baš mnogo toga zajedničkog, ali i jedan i drugi govore o velikim društvenim potresima koji mi nisu bili sasvim jasni, odnosno, nisam bila sasvim sigurna kako je do njih došlo pa gledatelju nastoje razjasniti detalje. I jedan i drugi film zasipavaju nas podacima na temelju kojih su glavni protagonisti osmislili svoje 'genijalne planove' i da - na kraju i jedan i drugi film svoje glavne junake na neki način prikazuju kao neshvaćene genijalce.

Dirljivo je kako se u ovom filmu Dominica Cummingsa, koji je, usput budi rečeno, jedini koliko-toliko razrađen lik, dok su svi ostali dotaknuti epizodno i karikaturalno - od početka pokušava distancirati od bilo kakvih političkih stavova. Najviše od svega, to se čini svaki put kada se u kadru pojavi Nigel Farage, a u jednoj ranoj sceni, u kojoj osnivači organizacije Vote Leave vrbuju Cummingsa, čak se i izrijekom govori: 'Dođi k nama, nećeš valjda dopustiti da kampanju za izlazak vode desničarski primitivci kao Farage'. Dakle, ono oko čega se film primarno trudi jest Cummingsa izuzeti iz ideoloških ratova i stavova. On je tu strateg, on je tu samo zato da bi smišljao slogane, da bi pronašao način za dolaženje do što većeg broja glasača.

I - vidi vraga - nalazi ga! Pukim bljeskom genijalnosti Cummings shvaća da će mu najbolje biti analizirati podatke i statističke trendove povezane s glasačima, pa na temelju toga - udariti na njihove emocije. Budući da Cummings - naš mrzovoljni heroj koji Londonom juri na biciklu i flomasterom šara po svakoj staklenoj površini koja mu se nađe pod rukom, baš kao Russell Crowe u 'Genijalnom umu' - obitava u 21. stoljeću, on zna da su ključ za to društvene mreže i podaci koji se mogu prikupiti i analizirati putem njih. Tu Dominic upoznaje mladog kompjuteraša i stručnjaka za podatke koji mu otkriva čitav jedan novi svijet i činjenicu da se putem društvenih mreža može otkriti čak i do tri milijuna ljudi koji inače ne glasaju...

Dalje je sve legenda. Cummingsu njegov plan uspijeva odlično, glasači na referendumu s 52% glasaju za izlazak Britanije iz EU, ali naš junak svako malo ima moralne dvojbe s pripadajućim zvučnim halucinacijama u kojima čuje BRUJANJE SVOJE ZEMLJE. To su ujedno bile i scene u kojima sam shvatila da svi oni Britanci koji se ljute na to kako je u filmu prikazan Cummings - imaju pravo.

Izuzimajući Cummingsa iz bilo kakve ideološke pozicije, prikazujući ga kao osobu koja je samo dala svoju ekspertizu za postizanje cilja jednoj političkoj platformi, opisujući ga kao čovjeka u dosluhu s vremenom, ovaj je film Cummingsa portretirao kao osobu na koju se moralni principi politike ne bi trebali primjenjivati. On je samo 'tehnički' odradio svoj posao - onima kojima je bilo stalo da se nešto dogodi pokazao je kako.

Problem je jedino u tome što u politici nema pozicije koja bi bila izuzeta od moralne odgovornosti, a posebice je nema kada se ispostavi da si do svojeg cilja 'tehnički' došao manipulacijom privatnih podataka preko stručnjaka koji su bili usko povezani s Cambridge Analyticom i njihovim facebook-skandalom. I zato - oni koji se ljute na ovaj film, sasvim su u pravu. No zabavno ga je pogledati ako vas zanima kako se gradila kampanja koja je Veliku Britaniju dovela do brexitovskog problema u kojem se nalazi sada. I da se uvjerite da ne živimo samo mi u zemlji u kojoj nas moćniji od nas smatraju potpunim debilima koji vrijede jedino kao 'glasačko meso'.