Kada je nedavno bila ona rasprava u 'Otvorenom' o programu javne televizije i njezinim zadacima, HTV-ovi novinari napravili su jednu kratku ilustrativnu anketu po ulicama Zagreba, pitajući ljude što misle da bi se trebalo prikazivati na programu prisavske javnoserviserke. Gotovo svaki upitani prolaznik prvo je rekao da bi on više sporta, a onda su slijedili zabava, filmovi i ini hojlarija sadržaji. Svi to vole. Da se raju pita, javna televizija bi valjda prikazivala samo nogomet, Žikinu dinastiju i slična humorna remek-djela, tu i tamo bi uletjela kakva pevaljka i bokteveseli. Zato smisao javne televizije i ne bi trebao biti prikazivati ono što raja želi, nego ono što raji treba. 

Zašto to pišem? Zato što nisam sigurna kamo bih svrstala sinoćnji program HTV-a 1, koji se uglavnom sastojao od sporta, a taj se sport uglavnom sastojao od nogometa. Igrala se ta superprevažna utakmica s Islandom u kvalifikacijama za svjetsko prvenstvo, to je valjda javni interes na kvadrat i eto ti utakmice na prvom programu. Dapače, eto ti četiri sata nogometa na prvom programu. Strah me i pomisliti što će tek biti ako se Hrvatska kvalificira na to svjetsko prvenstvo pa herojski zaigra. Mogli bi i Dnevnik privremeno obustavit. Nije da bi itko plakao, ali ipak.

Nije da se sportski sadržaji nikada na HTV-u nisu prikazivali na prvom programu. Jesu. Obično bi to bilo u doba nekih velikih svjetskih ili europskih prvenstava, olimpijskih igara, u doba kada bi se već regularno na drugom programu prikazivao neki sport pa bi se onda jedan sportski događaj prikazivao na prvom, a drugi na drugom programu i tako to. No to generalno nije običaj, a i ako pogledamo što se u isto doba prikazivalo na HTV-u 2 - film, serija 'Svjedoci', stopedeseta repriza 'Crne guje' pa opet neka serija - malo je neobično što se nogomet sparkirao baš u puna četiri sata nedjeljnog prime timea na prvom programu.

I ne samo to. Pogledamo li sinoćnji Dnevnik i Temu dana, u prvome je prvih 4-5 minuta, kao najudarnija i najvažnija vijest dana bio još jedan nastavak sage o Janici i bučnim debilima, a u 'Temi dana' to je bila, jel'te, tema dana. Moram pritom napomenuti da je 'Tema dana' koju je vodila Zrinka Grancarić bila i dosta dobra, da je temu o cijelom incidentu čak i donekle obradila iz različitih kutova i kritički, a ne samo u kuku-lele-jadna-naša-Janica stilu. Moram, naravno, napomenuti i da su uvrede dobačene Janici odurne i da smatram da za njih nema nikakvog opravdanja, ali da to baš mora biti prva i najvažnija vijest u Dnevniku, pa onda još i tema dana - to mi se, isto kao i uhićenje bučnih budaletina na pet dana, malo čini kao overkill. 

Ukratko, ne znam - čudna mi je bila ta jučerašnja večer na HTV-u. Sporta ko u priči, kako u informativnim emisijama, tako i u prime timeu, koji je nedjeljom inače rezeviran za ipak nešto drugačije sadržaje. Ne kažem da će ikome zbog tog četverosatnog ispada, pa ni zbog pet minuta početka Dnevnika pasti kruna s javnog interesa na glavi, ali se pitam nije li to možda odraz novog urednikovanja Brune Kovačevića. Možda jest pa takve programske sheme možemo očekivati u budućnosti, a možda i nije, pa je ovo bio tek izolirani incident. Nadam se da je potonje.