U prikazu zadnje godine života legendarnog američkog gangstera Ala Caponea Tom Hardy je očito vidio priliku da se još jedanput upusti u bizarne glumačke kerefeke s puno teške šminke i prostetike. Njegov je mentalno i fizički propadajući Capone uvijek dva, a ponekad i više koraka preko granice karikature, izgleda kao dementni starac, a zvuči kao Popeye iz crtića.
Oh, kako ti slava pade! - u slavnom je stihu tužaljke za Šaulom i Jonatanom zavapio David i ono o čemu govori novi film s Tomom Hardyjem u naslovnoj ulozi savršeno se uklapa u taj povik. Riječ je o filmu 'Capone' redatelja, scenarista i montažera Josha Tranka, koji govori o zadnjoj godini života legendarnog američkog gangstera Ala Caponea. Oh, kako ti slava pade! - izvrsno opisuje priču toga filma jer u njemu Al Capone više nije legenda, više nije macho antiheroj generacija ljubitelja takvih likova, nego je karikaturalna ruina od čovjeka - tip koji zbog uznapredovalog sifilisa i nekoliko moždanih udara više nije u stanju kontrolirati ni svoj um ni svoja crijeva i tip koji u 48. godini izgleda i ponaša se kao dementni starac u kasnim devedesetima.
vezane vijesti
Sama ideja da se snimi film u kojem će se Capoena kastrirati, deformirati, onemoćati i oduzeti mu nepravedno stečeni status cool legende sama je po sebi super. Nasilni kriminalci koji su krali, ubijali i varali ne zaslužuju nikakav coolerski status i niti jednog dječaka koji će u uličnim igrama s prijateljima ponosno uzviknuti: 'Ja ću biti Al Capone!' No dok je samo to raščlanjivanje i ponižavanje štetnoga mužjaštva Ala Caponea u teoriji dobra ideja, u izvedbi je film... prebizaran.
Kao što već rekoh, priča se vrti oko posljednje godine života naslovnog lika. Capone je zbog lošeg zdravlja nakon deset godina pušten iz zatvora, ali boravi u svojem raskošnom domu na Floridi, praktički u kućnom zatvoru. Imanje mu je, naime, okruženo FBI-jevcima, a u samoj kući živi okružen članovima obitelji, među kojima se ime 'Al' više ne izgovara, nego ga svi zovu nadimkom 'Fonzo' (Phonse) skraćeno od Alfonzo (Alphonse). Ta godina omeđena je dvjema obiteljskim večerama za Dan zahvalnosti, između kojih dolazi do Caponeova fizičkog, psihičkog, ali i financijskog propadanja, pri čemu je ovo posljednje vidljivo u stanju njegova imanja, brojnih skulptura i ukrasa u kući i vrtu koje propadaju i rasprodaju se.
Članovi obitelji i 'ekipa' kojom je Capone okružen na imanju prepuni su glumačkih veličina, kao što su Linda Cardellini kao Caponeova supruga i Matt Dillon kao najbliži suradnik, no oni su gurnuti u stranu, baš kao i popratna FBI-jevska priča o pokušaju otkrivanja kamo je Capone sakrio 10 milijuna dolara. Sve je u filmu podređeno prikazu Caponeova fizičkog i mentalnog propadanja, a to je fizičko i mentalno propadanje prikazano poprilično karikirano.
Sama činjenica što se scenarist i redatelj odlučio inzistirati na opetovanom prikazu Caponeove inkontinencije 'sprijeda i straga', njegovim bizarnim halucinacijama i teatralnim ispadima - već bi bila dovoljno pretjerana, ali onda je tu još uletio Tom Hardy. Lik koji i inače obožava uloge koje zahtijevaju teški make-up i prostetiku, fizičke preobrazbe i bezbroj sličnih kerefeka, ovdje je došao na svoje. Već ionako karikiranog Caponea pretvorio je u crtić o Popaju, samo što njegov Capone, za razliku od Popaja, žvače cigaru, a ne lulu i govori bruklinskim naglaskom.
Na kraju filma gledatelju ostaje jedan lagani upitnik iznad glave. Jasno je, naravno, da je film snimljen zato da bi se dekonstruirala i ponizila legenda, i to je dobar cilj. No zašto je to moralo biti izvedeno ovako brutalno nesuptilno, repetitivno i bez neke značajnije supstance - nije uopće jasno. Jer ovo je - sudeći po rezultatu - mogao biti i skeč za SNL, a ne cjelovečernji film.
