Svake godine ista pjesma, i to čak bez ikakvih pokušaja remiksa. Dođe deveti mjesec, s njim na jedan ili oba velika domaća komercijalna kanala dođe nova domaća sapunjara i onda je taj kanal na sva usta stane oglašavati kao dramsku seriju. I onda ja svake godine pišem o tome koliko je to glupo i nepošteno, ali avaj. 

Ove je godine čelni počinitelj tog djela pogrešnog predstavljanja Nova TV sa svojom novom serijom 'Čista ljubav'. To je dramska serija, kažu. Jer ako je oni prikazuju svaki dan u udarnom terminu nakon Dnevnika, ako nije humoristična i ako će se već hvaliti prikazivanjem domaćih sadržaja u najgledanijim terminima, neće valjda reći da prikazuju sapunjare. To što dramske serije, odnosno ono što smo navikli nazivati tako obično nemaju stopedesetosam i pol epizoda i ne temelje se baš sve na špranci njih dvoje su si suđeni, ali ih nevolje razdvajaju, nikom ništa. Njima je to sve isto. Šta sad, 'Čista ljubav' ili 'Sopranosi', isti vrag.

Dramska serija 'Čista ljubav', ako ćemo je cijeniti prema toj egidi (dakle, kao dramsku seriju) do plakanja bi iživcirala svakog ljubitelja dramskih serija već u prvih par epizoda. Radnja se u njoj, naime, odvija tempom evolucije ljudskog roda iz bičaša, glumački raspon glavnih likova uglavnom se prikazuje time da oni jako intenzivno gledaju malo mimo kamere pa to onda znači da imaju previranja, priča je na razini provincijskih tračeva o 'znaš onom Mirku koji je dobio otkaz u Zagrebu pa se vratio u rodno mjesto, a onda je žena Đure bogataša pobjegla s njim' i sve u svemu, ekranizirani 'ljubavni vikend roman' (za one koji se sjećaju što je 'ljubavni vikend roman' ilitiga ljubić s kioska). 

Imamo, dakle, Ivana Hercega, koji kao šampion intenzivnog gledanja malo mimo kamere glumi tog nekog tipa Tomu, čiji su roditelji poginuli u saobraćajki dok je bio jako mali. Sada je jako veliki, ima kćerkicu od šest godina, bio je policajac u Zagrebu, ali je nešto navodno ukakio pa se pokunjen vraća u rodno mjesto. Povrh toga se i vraća sam jer ga je žena ostavila i otišla u Njemačku. Još u vlaku za rodno mjesto upoznaje The Čestitu Djevojku Sonju, koja mu spašava kćerkicu od sumnjivog tipa iz jednog kupea, ali to Tomo ne skuži, nego se na nju obrecne. A ona tako dobra. Sva je duševna - volontira u vrtiću, brine za bolesnu majku, ali se - vidi vraga - spetljala s lokalnim bogatunom i sumnjivcem Rankom. Ranko je pak Tomin bivši cimer iz sirotišta, iskompleksirani mračnjak koji nam je odmah u prvoj sceni antipatičan jer ga vidimo kako u krevetu spava s polugolom Nives Celzijus, a ne sa svojm dragom i čestitom djevojkom. 

Ima tu još dosta nevolja i tajni koje Tomu čekaju u rodnom mjestu i sve će garant u sljedećih pet tisuća epizoda predstavljati neku naizgled nepremostivu prepreku pravoj, odnosno čistoj ljubavi između Tome i Sonje, ali svima nam je jasno da će oni na kraju završiti zajedno, i vjerojatno unaprijediti demografsku sliku Republike Hrvatske tako što će izroditi brata ili sestricu slatkoj Maši, Tominoj kćeri. Ali u međuvremenu treba ispuniti par vagona epizoda raznim intrigama i tajnama, spletkama, šokovima, cliffhangerima te ostalim obaveznim elementima domaćih sapunjara, uključujući i Kseniju Pajić. 

Jedino što u ovoj seriji već odmah na početku ne vrišti OVO JE SAPUNICA jest to što se likovi koliko-toliko normalno zovu. Do prije nekoliko godina, naime, domaći sapunjari njegovali su zlatnu tradiciju američkih, gdje se svi likovi zovu nekako idiotski, tipa Dash, Augusta, Zinfandel ili Paradoxalia, pa je to onda, lokalizirano na hrvatski, obično zvučalo nekako ovako: 'Gospođa Arijela Horvat i njezin suprug Arahnofobije imali su dobru kćer Žetvu, koja se zaljubila u Iža, lugara lutalicu, iako je bila obećana Pleksusu!' Ovdje nema takvih gluposti, ali to je valjda jedina tipična sastavnica sapunjare koje nema u 'Čistoj ljubavi'.

I sad, s jedne strane - okej. Sapunice, telenovele, trakavice, kako god ih želite nazvati, možda nisu artistički Mont Everest ni vrhunac igrane televizijske produkcije za profinjeno nepce, ali to je žilav televizijski žanr koji postoji svugdje na svijetu i ima svoju publiku. Nije neka naročita sramota reći da u svojem programu imaš sapunicu, imaju ih i najveće svjetske televizijske kuće, primjerice, BBC. Zašto se onda domaći televizionari neprekidno izmotavaju i za svoje sapunjare tvrde da su 'dramske serije', čineći im time medvjeđu uslugu, tj. trpajući ih u isti koš s dramskim serijama, po čijim kriterijima onda te sapunjare ispadaju koma?

Ne znam točno zašto - možda zbog toga što naziv 'sapunica' u javnosti ima negativnu konotaciju pa ne žele svoj programski sadržaj utrpati u takvu ladicu, možda zbog toga što imaju obavezu u udarnom terminu prikazivati određenu količinu domaćeg sadržaja pa ne izgleda baš najbolje kada većina tog domaćeg sadržaja ima neku oznaku koja se doživljava frivolnom, možda zbog nečeg desetog. Sve su to samo moje pretpostavke, samo oni znaju koji je pravi razlog.

No znam zbog čega je takvo što loše i napisat ću to opet, kao što sam već pisala i prethodnih godina, na primjeru drugih sapunica koje su nazivane dramskim serijama. Nije samo po sebi loše što se snimaju domaće sapunice, trakavice, telenovele, kako god ih želite nazvati. Neka ih, neka se snimaju, neka bude posla za scenariste, režisere, kamermane, glumce i svu ostalu ekipu. Neka i publika dobije svoju žvaku za mozak koja je proizvedena ovdje, koja govori jezikom koji razumije i koja im je na mnoge druge načine bliska. No kada se takve serije nazivaju dramskim serijama, onda nam televizije koje ih emitiraju i tako (pogrešno) predstavljaju zapravo govore da je upravo to dramski sadržaj u koji su spremne investirati. To je to. To su domaće serije koje su spremni otkupiti. Samo to, samo 'dramski' sadržaji za najmasovniju publiku, čije se oči onda mogu prodati oglašivačima, njima su ono čime su spremni popunjavati svoj domaći igrani program. 

'Čista ljubav', ma kako god figurirala na rangu domaćih sapunica - a to će se vidjeti kada se malo razigra - definitivno ne bi trebala biti predstavnik domaćeg dramskog programa. A sve one priče o tome da je to 'jedini dramski program koji publika želi gledati' možda će imati temelja kada Nova TV i njezini potpuno jednakoj praksi navikli konkurenti barem pokušaju s nečim zahtjevnijim.  I kvalitetnijim.