Uvijek me zadivi promptnost kojom u nas institucije rade svoj posao. O onima glavnima, vladajućima, ne moram vam ni govoriti - svi se danas sinkronizirano lupamo šakom u čelo dok slušamo premijera, njegove ministre i stranačke odličnike kako su se tek nakon dobra dva dana sjetili ikako reagirati na katastrofalne požare u Splitu, a o tome kako ih se uspijeva nazivati 'interesantnima' bolje da i ne počinjem. Glasali smo, gledajmo i divimo se.

No ima jedna institucija u ovoj državi za koju baš i nismo glasali - barem ne izravno - a koja me isto ovih dana dirnula svojim načinom reakcije na požar u Splitu. Ta je institucija naša javna televizija. Katedrala hrvatskog duha, kojeg neki prozivaju zloduhom, a neki svetim, a ja bih ga prozvala duhovitim da situacija nije totalno ozbiljna. 

Dakle, požari su, užasno je, evakuiraju se cijela naselja, veliki trgovački centri, dim se nadvija nad dobrim dijelom drugog najvećeg hrvatskog grada, nema dovoljno ljudi koji bi gasili vatru, pola je cesata zatvoreno, građanima se poručuje da dobro zatvore prozore, upozorava ih se da ne ometaju vatrogasce i ostale službe u njihovu poslu i uglavnom, situacija je alarmantna, svaka informacija o tome kako reagirati, što učiniti, što se trenutačno zbiva - nevjerojatno je dragocjena.

Što u takvoj situaciji čini naša javna televizija? Prikazuje dokumentarnu seriju o ronjenju. OK, nisam fer, imali su oni priloge o požaru u Dnevniku, čak su i cijelu 'Temu dana' posvetili toj temi - i to ekstenzivno, ali koju su korist gledatelji imali od tih njihovih informacija? Osim što je možda neki nesretnik mogao vidjeti svoju obiteljsku kuću obavijenu dimom i osim što smo svi imali prilike čuti diskusiju o tome što se trebalo, što se moglo, a što se jest napravilo - uz obavezno opravdavanje i blago krilvljenje nekog trećeg 'faktora' - baš nikakve koristi od njih. 

U normalnom svijetu javna bi televizija, ako već ne bi prekinula redoviti program zato da bi građane obavještavala o onome najvažnijem - što im je činiti, trebaju li se evakuirati, kojim se putovima mogu udaljiti od požarišta, kako mogu pomoći, GDJE je trenutačno najkritičnije, na što valja paziti - onda bi barem u nekom kutku ekrana imala takozvani ticker ili trakicu kojom bi klizile takve informacije. I to neprekidno. A u najgorem slučaju - kao što je onaj HTV-ov, gdje se takve informacije eventualno moglo čuti i vidjeti na njihovu (slabo gledanom) četvrtom programu, barem se na ostalim programima negdje na ekranu trebala vidjeti obavijest: 'Informacije o požaru u Splitu pogledajte na našem četvrtom programu'. A ja takvu obavijest sinoć nisam vidjela. Ne znam, možda je negdje i bila prikazana u nekom trenutku tijekom kojeg sam daljinskim prebacivala na druge kanale, ali onda je na ekranu stajala prekratko. Trebala je stajati stalno.

Da se razumijemo, nisu ni druge domaće televizije s nacionalnom koncesijom bile mnogo bolje. I njihovo se praćenje situacije u Splitu uglavnom svodilo na priloge u informativnim emisijama, u kojima smo onda čak i imali posebnu čast slušati Mirjanu Hrgu kako sirotom terenskom reporteru koji se pomalo guši od dima postavlja glupa pitanja u stilu: 'Kako su ljudi reagirali kad su vidjeli da im gore kuće?', a onda su nastavili s redovnim programom, prikazujući sve one turbovažne sadržaje kakvim nas obično časte, kao što su turske serije, Andrije i Anđelke i, štajaznam, čečenski horoskop. No, osim što se Nova TV u jednom trenutku pribrala i u program počela uključivati izvanredne informacije, to su ipak komercijalne televizije. Njima nitko ne plaća pretplatu. Oni nisu javni informativni servis. Možemo im reći da su frivolni, bezosjećajni, loši novinari i informativci ili štogod nam već padne na pamet, ali njima promptno objavljivanje takvih informacija nije dužnost.

HTV-u jest. I iako su se do trenutka u kojem ovom pišem koliko-toliko skockali pa nekako i objavljuju te informacije, i dalje ih moraš tražiti. Trenutačno nisam pri televizoru pa ne znam kako napreduje njihovo otkrivanje tickera ili ideje da bi se barem moglo gledatelje na prvom, drugom i trećem programu nekom trakicom na rubu ekrana uputiti na HRT4, ali koliko ih poznajem - to će im vjerojatno pasti na pamet pri sljedećem požaru.