'Kao dijete bio sam ponosan na našu pobjedu u Šestodnevnome ratu. Moj roman ('Osmijeh kozleta') prvi je napisan na hebrejskom nakon okupacije. I nije ih puno nastalo nakon toga. Bolno je Izraelcima priznati da smo počinili tolike zločine', poručio je Grossman.

Roman 'Osmijeh kozleta', o prijateljstvu Urija i Kacmana, izraelskih vojnika koji okupiraju palestinsko selo na Zapadnoj obali, izvorno je objavljen na hebrejskom 1983.. Knjiga govori o međuljudskim odnosima i kompleksnome vremenu vezanom uz posljedice Šestodnevnoga rata 1967. Kao teme nameću se okupacija Palestine, nemogućnost normalnih odnosa između Židova i Palestinaca, kazao je na tribini moderator razgovora, povjesničar Hrvoje Klasić.

'O sebi smo nakon Drugog svjetskoga rata razmišljali kao o bespomoćnom narodu. Nakon toga smo na neki način postali svjesni i ovisni o tome da budemo nadmoćni…Sve to dogodilo bez našega znanja – to smo osjećali, ali nismo si htjeli priznati. Iznenada smo se probudili i shvatili stvarnost, prvi put u prosincu 87. kad se dogodio prvi izljev bijesa Palestinaca protiv našeg bivanja ondje, nakon čega je stopa nasilja porasla i Palestinci su prestali surađivati s našom diktaturom, i otad nasilje i mržnja rastu…', kazao je Grossman, dodavši da ne vidi načina da Izrael postane demokracija.

'Mi više od 56 godina okupiramo drugu zemlju, i ne možemo se zvati demokracijom. Dug je put pred nama dok ne nađemo načina da postanemo ono što smo trebali biti 48., dom Židovima, u kojemu se osjećamo zaštićeno i koje poznajemo i da smo dovoljno jaki da možemo prihvatiti druge narode. Iskreno, ne vidim načina da to uspijemo postići', ističe.

Suvremeni izraelski pisac David Grossman dobitnik je niza nagrada, među kojima međunarodne nagrade Man Booker 2017., nagrade Države Izraela za književno stvaralaštvo 2018. kao i Erazmove nagrade 2022. . Istaknuti je mirotvorni aktivist. Njegova djela prevedena su na više od 36 jezika. Autor je i brojnih knjiga za djecu.

Drugi roman koji je predstavio, 'Knjiga intimne gramatike', govori o gubitku svijeta djetinjstva. Protagonist Aron Klajnfeld zarobljen je između djetinjstva i odraslosti te želi osnovati bolnicu za bolesne riječi. Grossman je poručio da ga je najviše zanimao proces odrastanja i postajanja dijelom skupine vršnjaka.

'Moj Aron shvaća da je jedinstven dokle god govori jezikom kojim govori. Razmišljao je da osnuje bolnicu za bolesne riječi. Svaka riječ za koju je osjetio da je okaljana, odveo bi ju u bolnicu da se očisti. Tek se tada ona smjela vratiti u stvarnost...Aron je dijete koje raste u obitelji koja ga ne razumije, otuđen je od nje. On ne želi biti kao svi drugi, želi biti osoba koja govori te riječi i koja je zadužena za njihovu točnost', kazao je Grossman.

Knjige je s hebrejskoga prevela Andrea Weiss Sadeh.