U sinoćnjem Dnevniku HTV-a Damir Smrtić oko deset minuta je s premijerom Plenkovićem razgovarao o stotinu dana Vlade i njezinim rezultatima. Nekoliko priloga nakon toga Kristina Pešić javila se iz sjedišta SDP-a i u povodu zasjedanja njihova predsjedništva također oko deset minuta razgovarala s predsjednikom SDP-a Davorom Bernardićem. Potonji je razgovor bio oštar, temeljit, upravo onakav kakav bi i trebao biti između novinara i političara. Prvi je pak razgovor bio čisto glađenje peruškom. Znaju li na HTV-u tko je od te dvojice s kojima su razgovarali - premijer?
HTV-ovi informativci ponekad su doista zabavni. Bolje rečeno, zabavno je s vremena na vrijeme primijetiti u kojim se situacijama usude biti novinari, a u kojima baš i ne.
Sinoćnji središnji Dnevnik baš je bio dobar primjer toga raskoraka. Odbrojalo se prvih stotinu dana Vlade, što je obično to jedno razdoblje 'počeka' u kojem se novoizabrane 'egzekutivce' diljem svijeta, pa i u Republici Hrvatskoj pušta da pokažu što mogu i žele učiniti i naravno, HTV je, kao i svi drugi mediji, odlučio to obilježiti tako da premijeru Plenkoviću postavi nekoliko pitanja.
Učinio je to Damir Smrtić i učinio je to toliko nježno, blagonaklono i dobrohotno da se i opet stekao dojam da Prisavlje radi kao služba za odnose s javnošću Vlade RH. Sve neka pitoma pitanja na koja premijer ima dobro naštreban odgovor, ako se i postavi koje tobože neugodno pitanje, kao što je, primjerice, bilo o onoj ploči u Jasenovcu, tada se premijerov uvježbani odgovor prihvaća zdravo za gotovo, bez potpitanja, bez propitkivanja, sve u duhu optimizma, vjere u buduće uspjehe i svijetlu budućnost. I da, dodat ću još i osobnu napomenu da mi je cijela snimka razgovora zbog Smrtićeva očitog čitanja pitanja s papira izgledala kao generalna proba nekakvog igrokaza.
S druge strane, nekoliko priloga nakon toga iz sjedišta se SDP-a javlja Kristina Pešić Biondić, gdje u povodu sjednice predsjedništva te stranke razgovara s Davorom Bernardićem i upusti se s njim u razgovor koji je potrajao barem jednako (ako ne i nešto dulje) od Smrtićeva razgovora s premijerom te tom prilikom zagrize glavnog SDP-ovca ko buldog i ne pušta ga. Čisti Bago-stil. I neka!
Tako i treba razgovarati s političarima. Ne dopuštati im da izvrdavaju, a ako tako nešto i pokušaju, postaviti im dovoljno potpitanja da na kraju ili odustanu od svojih praznih uvježbanih fraza ili se, nakon njihova ponavljanja, pokaže koliko su beznačajne.
Izrešetala je mlada Pešić Biondić Bernardića o svemu i svačemu - od stanja u stranci, do podrške ili njezina izostanka koju uživa među članovima i rukovodstvom, priupitala ga je i za odnos prema Vladi i pričama oko INE i MOL-a, direktno ga upitala je li on za dijalog ili stalno misli u Saboru zahtijevati ovakva ili onakva objašnjenja, izgrillala ga je glede lokalnih izbora... uglavnom, nije ostavila nijedan kamen nepreokrenut.
I sad, radije bih pojela vlastitu tipkovnicu nego zamjerila bilo kojem novinaru što tako oštro razgovara s bilo kojim političarem, ali pogledavši taj Dnevnik, zapitala sam se ne bi li možda bilo bolje da je bilo obratno.
Mislim, Plenković je na vlasti, Plenković je taj o kojemu nam ovisi budućnost barem sljedeće četiri godine, Plenković je onaj po čijim će se odlukama kretati daljnji razvoj ili propast države. Ne bi li zapravo NJEGA trebalo izrešetati? Ne bi li to bilo logičnije, važnije i smislenije? Ne bi li jučerašnji dan bio i bolja prigoda, s obzirom na stotinu dana Vlade? Ne kažem pritom da se Bernardića treba maziti ili da bi s njim trebalo blaže, kao jučer s Plenkovićem.
Ni s jednim političarom ne bi se trebalo razgovarati ništa blaže. No Bernardić trenutačno nije na vlasti, njegove odluke, stavovi, potezi ne kroje nam sudbinu u sljedeće četiri godine, on i njegove izjave postoje samo zato da bismo u sljedeće četiri godine vidjeli kako o vođenju države razmišlja njegova stranka te da bismo na temelju toga mogli odlučiti hoćemo li je podržati ili ne.
To nije sasvim nevažno, i zato je Kristina Pešić Biondić skroz u pravu kada ga rešeta, ali potpuno je nejasno zašto Damir Smrtić isto nije učinio s Plenkovićem. Naravno, kada kažem 'potpuno je nejasno', zapravo hoću reći 'ne mogu dokazati, ali zapravo mi je jasno'.
HTV-ovi informativci, kao i mnogo puta dosad, prema onome tko je na vlasti nastupaju ponizno i peruškom. Ne shvaćajući da bi trebali biti na strani javnosti, gledatelja, građana, da bi trebali vladajuće podsjećati što su obećali i što im je dužnost, a ne ih štititi od kritika i propitivanja - oni su jučerašnji dan doživjeli kao dan za podršku Plenkoviću i za novinarsko rešetanje Bernardića.
U nekom drugom svijetu s nekim drugim novinarskim standardima, upitala bih se znaju li oni uopće tko je premijer, a tko tek vođa oporbene stranke. No u Hrvatskoj se ne moram pitati. Naravno da znaju. Zato se tako i ponašaju.
