Jučer je, svi ćemo se složiti, bio jedan od najtežih dana za Republiku Hrvatsku u zadnjih dvadesetak godina. Glina, Petrinja, Sisak i okolica nezamislivo su nastradali u potresima, a i ostatak zemlje gubio je tlo pod nogama - doslovno i metaforički, nakon gotovo godinu dana nevolje i prijašnjih potresa potpuno izbezumljen još jednim strahom. Većina nas je u takvoj situaciji čeznula za bilo kakvom informacijom, objašnjenjem, viješću iz najpogođenijih područja. Većina nas je od medija očekivala da nam to u takvoj situaciji i pruže, da barem svoje strahove podijelimo sa svima, a ne da patimo svatko sam za sebe.

Pred kraj tog groznog dana, međutim, javna televizija nam je udarnom terminu odlučila pružiti nešto sasvim drugo. Odmah nakon Dnevnika, po uobičajenom rasporedu, kao da se ništa nije dogodilo, odlučila je rutinski emitirati emisiju 'U svom filmu', u kojoj voditeljica Tončica Čeljuska razgovara s raznim gostima koji su joj zanimljivi. Za sinoćnju je emisiju tako odabrala bivšu predsjednicu države, Kolindu Grabar Kitarović. Da ponovim drugim riječima - u trenutku u kojem se cijela država trese, oni su u program mrtvi-hladni opalili emisiju u kojoj dvije uglađene gospođe ugodno ćaskaju o svemu i svačemu, a ponajviše o životu bivše najmoćnije žene u državi. Bez ijedne riječi o potresu i strašnoj situaciji zbog kojih smo svi drhtali, a neki i poginuli ili izgubili sve.

Naravno, emisija je snimljena unaprijed pa nisu ni mogle razgovarati o nečemu što se u tom trenutku još nije bilo ni dogodilo. No upravo je zato nevjerojatna odluka HRT-ovaca da to ipak emitiraju baš sinoć, baš u udarnom terminu. Kada umre neka poznata osoba, javni djelatnik, glumac ili umjetnik, program se odmah mijenja - i u redu je da se mijenja - da bi se iskazala počast preminulome, ali poruši se čitava jedna županija, ljudi poginu i ostanu bez domova, a ostatak države pije tablete za smirenje - HRT-u to, izgleda, nije dovoljno dobar razlog da barem malo pričeka s emitiranjem te emisije i pridruži se svojim gledateljima u njihovoj potrebi, strahu i uznemirenosti. Jer valjda ukazanje Kolinde Grabar Kitarović u jednom od svojih studija smatraju presvetim događajem.

Da se razumijemo, dalo bi se štošta reći o toj emisiji čak i da nije emitirana u najNEprimjereniji mogući trenutak. To uopće nije nalikovalo na emisiju, na intervju koji bi bio vrijedan pozornosti, na razgovor iz kojega bi gledatelji nešto vrijedno ili korisno, barem zanimljivo saznali. To je više nalikovalo PR filmiću u prilog liku i djelu Kolinde Grabar Kitarović, u kojem je voditeljica gošći postavljala pitanja kakva je ova samo mogla poželjeti da bi se prikazala u što boljem svjetlu. Nijednog makar i blago polemičnog tona, nijedne makar i blage kontroverzije, nijedna čak ni mrvicu neugodnije teme, a svi, pa čak i najveći fanovi bivše predsjednice, znaju da je takvih tema moglo biti. No to je uglavnom klasika za tu emisiju, u koju voditeljica i inače poziva ljude koji joj se očigledno jako sviđaju pa onda cijelu emisiju provode diveći se gostu.

Spoj takvog fanovskog intervjuiranja s danim trenutkom, s okolnostima u kojima je emitiran bio je krajnje iritantan. Čak i gledatelji u najblaže pogođenim dijelovima zemlje bez problema su se mogli naći u situaciji u kojoj su upravo pomeli ostatke razbijenih čaša ili okvira obiteljskih fotografija s poda, e da bi onda podigli pogled i na TV ekranu ugledali kako jedna dizajnerski stilizirana gospođa drugoj pomno njegovanoj gospođi govori kako joj je ova godina bila jako teška. Jer, joj, tak' je teško kad više nisi broj jedan. Ljudi te drugačije gledaju.

Javna televizija s tim je potezom sinoć zato pokazala koliko je troma i neinventivna i kako zbog te svoje dvije osobine diže tlak svojim gledateljima, a nerijetko ih i odbija od sebe. Jer u situaciji u kojoj su novinari nekih drugih medijskih kuća cijeli dan jurili po terenu i pronalazili nove načine da gledateljima daju ono što im je bilo potrebno, HRT je odlučio jezditi po svojoj zadanoj, tromošću okovanoj, neprimjerenoj i krajnje dosadnoj špranci: stišći gumbiće i ne razmišljaj.