Novi satirički film katastrofe 'Ne gledaj gore' ove je blagdanske sezone postao prava senzacija. Društvene mreže prepune su oduševljenih komentara o tome kako je film fenomenalan prikaz bolesne medijske prirode današnjeg društva, ali i komentara onih kojima je film užasno loš. U stvarnosti je riječ o zanimljivom i zabavnom filmu, ali ni o čemu što ćemo baš jako dugo pamtiti
Ovaj blagdanski vikend na društvenim mrežama objavljivane su samo tri vrste postova i, začudo, nijedna nije bila o pandemiji. Bile su to, otprilike ovim redom učestalosti: 1. sretan Božić/moja jelka/ja/dijete/mačka/pas/kolači/pokloni, 2. dosadni ste više s Božićem/jelkom/djetetom/mačkom/psom/kolačima/poklonima, 3. aaaaaaa, 'Don't Look Up', kakav GENIJALAN/UŽASAN film! Da, novi film Adama McKaya postao je tako jedna od glavnih božićnih razbibriga i gledao ga je, čini se, baš svatko i njegova mama, koja inače s Netflixom komunicira tako da se dere na daljinski upravljač.
Morala sam, dakle, i ja. I da vam odmah kažem - film mi nije ni genijalan ni užasan.
Ako kojim slučajem živite na Jupiteru i nemate internet, evo u čemu je glavna fora. Film je o kraju svijeta zbog kometa koji juri prema Zemlji, na što, naravno, svatko za čijeg su životnog vijeka na domaćim televizijama prikazani 'Deep Impact' i 'Armagedon' može samo reći zijev. No ovaj je pametniji i usput je satiričan jer zapravo nije fora u kometu i tome kako nas svemir mrzi iako smo Hrvati, nego je o tome kako su ljudi glupi i odvratni (čak i Hrvati), kako je (zapadna) civilizacija postala debilna s medijima, kapitalom i politikom, i kako smo se spremni 'ladno samoubit' prije nego priznat' da netko osim nas samih nešto ZNA i poslušati njegov/njezin savjet.
Nekoliko (točno troje) znanstvenika, naime, u filmu otkriva to prijeteće nebesko tijelo koje će, ako se nešto ne učini, za šest mjeseci uništiti sav život na Zemlji. O tome obavijeste najmoćniju svjetsku silu (američku predsjednicu), a najmoćnija svjetska sila na to kaže da ono, štajaznam, trebalo bi malo sjesti i razmisliti, na što znanstvenicima narastu kečke od užasa jer na prvu ne kuže da ova zapravo kalkulira kako će joj vijest o kometu utjecati na izborne rezultate. Kad skuže da ova 'sjedi i razmišlja' zbog toga, kečke im narastu do dupeta. Mediji pak zaključe da znanstvenici bez veze paničare, plus nisu baš izazvali neki odjek na društvenim mrežama pa koga boli đon. Onda nakon nekog vremena američka predsjednica i njezin entourage ipak odluče da bi trebalo nešto poduzeti, čak i angažiraju Salvatorea iz 'Imena ruže' da bude herojski astronaut koji će rasturiti komet, ali taman kad se to spremaju učiniti, uleti neki tech-tajkun ala Steve Jobs/Elon Musk/Već Netko, koji zaključi da u kometu leže goleme pare pa ga ne bi trebalo rasturat i onda tek sve ode dođavola.
Sve u svemu, film je na cijelu pandemijsku priču sa znanošću, politikom i idiotizmom leg'o k'o budali šamar. Šta ćete vi, znanstvenici, nama govorit'?! A i taj komet, neš ti. Komet će napravit kako mi budemo htjeli. Pa sad komet - virus, sami povucite paralelu. Iako je scenarij za film navodno nastao prije pandemije, prevelika pamet ljudske vrste postojala je i prije scenarija pa paralele nisu baš ni neočekivane.
U filmu inače Jennifer Lawrence, Leonardo DiCaprio i Rob Morgan glume znanstvenike koji otkrivaju komet i upozoravaju vlasti i javnost na njega, Meryl Streep glumi američku predsjednicu, Jonah Hill njezinog šefa ureda i sina, a Mark Rylance tech-magnata koji je uvjeren da će pokoriti komet i na njemu zaraditi pomoću dronova i mobitela. U sporednim i cameo ulogama pojavljuje se još sva sila poznatih imena kao što su Cate Blanchet, Timothée Chalamet i Ariana Grande i svi svoj posao odrađuju vrlo solidno i upečatljivo. Leo DiCaprio posebno je uvjerljiv kao naivni znanstvenik s paničnim poremećajem, ali općenito, što se glume tiče, nikome se ne može ništa zamjeriti - svi su napravili ono što su mogli s ulogama koje su im dane. A sad, dano im je svakako - Leonardu šakom i kapom, Meryl karikaturom i kutijom pljuga, no eto, tako je kako je.
Sam film najbolji je u onim trenucima u kojima se vidi da je film Adama McKaya, a to je u prvih pola sata-sat, kada njegovi usputni komentari na priču cijelu stvar čine satiričnom i zanimljivom. Poslije se sve lagano razvodnjava, spotiče i glavinja, iako ipak uspijeva do kraja držati onu tužnu i očajničku komponentu satire - da je mali čovjek s nešto soli u glavi nemoćan u društvu idiota. Nekoliko replika i scena ima potencijala da uđe u popularnu kulturu, postane meme ili neka referenca u budućim filmovima, serijama, raspravama i esejima, ali generalno, ne bih rekla da je riječ o filmu koji će se zlatnim slovima upisati u povijest filmske umjetnosti.
I naravno, na kraju - ono što je najbolnije. Društvene mreže za božićni vikend brujale su o ovome filmu. Sigurno je, međutim, da nitko iz njega baš ništa neće naučiti.