Ajme, Dora! Svake me godine ispuni dvojbama, previranjima i suprotstavljenim osjećajima. Gledati ili ne gledati? Slušati ili ne slušati? Prepustiti se zločestom užitku dva starčeka na balkonu u Muppet Showu (koji je za Doru puka svjetska umjetnost) ili brojati pločice u kupaoni (što je dosadnije, ali smislenije)? Nikad ne izdržim. Dijelom zbog nostalgije za vremenima kada su pjesme za Eurosong bile legitimni zabavnjački hitovi, a dijelom zbog nade da će domaći žiriji i glasači napokon odabrati nešto drugačije i originalno što odgovara današnjem karnevalskom karakteru priredbe - i ovaj sam se put nacrtala pred ekranom. I ajde, fala Borgu, barem mi je jedno očekivanje ispunjeno.

'Let 3' s Mamom ŠČ definitivno u Opatiju nisu dofurali svoje najveće glazbeno dostignuće, ali su s nastupom bili čisto antiratno, antiputinovsko i sebi svojstveno ludilo koje je toliko odskakalo od ostatka ponude da je moralo biti poslano u Liverpool. Vid', mama, i mi raketu za konja imamo! Ili kako već ide ta poslovica.

Što se ostatka pjesama tiče - što da vam kažem a da već i sami ne znate? S iznimkom Leta 3, većina ostalih prijavljenih bila je na liniji već nekoliko (desetaka) Dora za redom pa se pjesme zapravo ne mogu rangirati po kvaliteti, nego više po tome koja je manje ili više diletantski izvedena. Kvaliteta je out - svi se tu više ili manje furaju na neki trend u svjetskoj ili regionalnoj glazbi, većina zvuči kao nešto što smo već čuli ili se dobro plasiralo na prijašnjim Eurosongovima, a onda je samo pitanje tko će manje falšati, tko će se jače proderati u mikrofon, tko će bolje imitirat Massima, kome s glave neće pasti šumsko šipražje, čiji će plesači više podić' nogu i kome laser neće prerezat mozak na pozornici.

A kad smo već kod lasera... mila majko Isusova! Valjda sve u nadi da se NE bude mala seoska zabava nego da narod vidi imasemožese, na pozornicu opatijske sportske dvorane natovarena su sva čuda tehnike koja su dopuštena protupožarnim propisima. Oš lasere, oš strobove, oš leteće kocke, oš leteće dronove, leteće iskre, leteće medvjediće i ostalu flotu, oš svijetleći cvjetni proljev koji sa stropa kakti na pozornicu istovaruje izvođače - ma, sve je bilo tu! Čudo da nitko nije doživio epileptički napadaj ili pobjego iz dvorane, sve misleć da su nas napali Rusi.

Al kužim, ajde. To je sad eurovizijska ultima moda pa ak to ne isfuraš, onda valjda moraš ponavljat razred, oduzmu ti šengenski režim i euro.

Nova moda je, izgleda, i to da se voditelji međusobno pljuju ko vel'ki. Nakon što je Battifiaci taj đir super uspio u showu 'Zvijezde pjevaju' kad je nastupao s Ferlinom, to se sad rauba do iznemoglosti. Bilo je tih fora i u novogodišnjem programu, ali sad je dovedeno na novu razinu, gdje su apsolutno sve pošalice i 'duhovitosti' bile bazirane na tome kako su bilo Tolja, bilo Fodor, bilo Battifiaca loši, stari, blesavi, nesposobni i generalno bez veze. Osim što se ta baza - osim ako si STVARNO jako smiješan - potroši za otprilike trinaest i pol minuta (ili sekundi), stalno sam se pitala jesu li oni, dok se tako veselo bockaju, svjesni da je Battifiaci i Ferlinu ta fora u 'Pjevanju' jako dobro uspijevala zato što Ferlin fakat ne zna pjevati, ali su se vješto izvlačili s pjesmama u kojima ima puno parlanda. I da, slijedom toga, i njihovo ko fol vrijeđanje na Dori djeluje... khm... kao oživotvorenje uzrečice da u svakoj šali ima pola istine. Ili sto posto istine.

Kako god bilo i kakav god bio čiji smisao za humor, šale na račun Battifiacina albinizma prestale su mi biti smiješne čim ih je počeo izgovarati bilo tko drugi osim njega samoga. Ali da, znam, ne smijem biti politički korektna partibrejkerica. Dečki su bili baš če-če. I tak su bili elegantno oblečeni, ste vid'li, suseda? Da bi reč dalje rekla.

Al sve je dobro što se dobro svrši! Nek smo mi napokon dobili poštenog predstavnika za eurovizijski show na koji možemo biti ponosni svi osim susede s drugog kata kojoj je 'preskočil herc kad je onaj crni zapalil rakete'.