TV KRITIKA ZRINKE PAVLIĆ

Dosadan prijenos inauguracije na HTV-u i N1

Zrinka Pavlić
  • 21.01.2017 u 16:36

  • Bionic
    Reading

    Donald Trump jučer je prisegnuo kao 45. predsjednik SAD-a, što su izravnim prijenosom popratili četvrti program HTV-a i televizija N1 više-manje na potpuno jednak način: prijenosom same ceremonije uz simultanog prevoditelja/prevoditeljicu te s političkim analitičarima u studiju

    Trump je položio prisegu, održao govor u kojem je poštenski zašamarao ne samo svojeg neposrednog, nego i većinu ostalih prethodnika te cijeli Washington, patriotski se raskrvario i obećao da će svi u Americi kupovati američko i zapošljavati Amerikance, na svečanosti inauguracije mu se pojavio, u odnosu na Obaminu, bijedan broj ljudi, gospođa se lijepo obukla u kompletić Ralpha Laurena, Hilary se pojavila u kraljevski bijelom, društvene mreže eksplodirale su zezancijom na račun reakcije Michelle Obama kada joj je Melania udijelila poklon pri dolasku u Bijelu kuću, Buzzfeed je na svoju stranicu postavio brojač koji otkucava vrijeme do kraja Trumpova mandata, mnogi su primijetili da se Donald blago grbio pod teretom teške pancirke ispod odijela i tako - kao i u svakom takvom događaju, bilo je tu i dosta ozbiljnih stvari i dosta zabave za raju.

    Dvije domaće TV kuće koje su izravno prenosile inauguraciju - HTV i N1, međutim, zadržale su se na standardnoj špranci. Obje su jednostavno uključile direktan prijenos same svečanosti te angažirale simultane prevoditelje, a zatim se uglavnom posvetile razgovoru s političkim analitičarima u studiju. Uletio je i pokoji prilog - nešto o tehnikalijama seljenja predsjednika iz Bijele kuće i u nju i slične trice, a N1 imao je i izlet u rubriku 'mi-znamo-i-s-modernom-tehnologijom' pa su putem Skypea uključili političkog analitičara s Princetona koji potječe odavde.

    Kraće rečeno - sve isto kao i svaki put, i to zadnjih ohohoho godina. Nakon samog Trumpova govora, nekoliko hihota nad time što je prevoditeljica na HTV-u imala problema s prijevodom velikih brojeva se engleskog jezika (trilijuni, bilijuni... ah, TKO BROJI?!) i dvije-tri rečenice uvaženih analitičara, mogli ste slobodno zaspati i bili biste jednako informirani kao da ste pratili do kraja. Ioanko je svatko tko zna išta o domaćoj političkoj i 'analitičarskoj' sceni unaprijed mogao predvidjeti što će o Trumpu reći Banac na HTV-u (bit će mu blago naklonjen) i što će o njemu reći Lalić na N1 televiziji (neće mu biti blago naklonjen). I isto se tako moglo predvidjeti da će glavni zaključak u vezi s Trumpovim predsjednikovanjem u ovome trenutku biti: 'Još se ništa ne zna, vidjet ćemo.'

    Ali kad dovedeš u studio učene face koje još onda prozoveš političkim analitičarima - stječe se dojam kao da si nešto ozbiljno napravio. A nisi. Slijediš zapravo dobro uhodanu šprancu i odrađuješ minutažu. Koju ti, usput budi rečeno, zapravo odrađuju ti analitičari. Baš me zanima dobivaju li igdje na svijetu, pa i kod nas, kakvu naknadu za to. I što se događa kada ti face koje si odabrao kao zaštitni znak i pokazatelj političkog tona koji želiš održati u emisiji - kažu da im se ne da jer imaju pametnijeg posla. Pozoveš susjedinog malog koji je završio politologiju i prozoveš ga političkim analitičarom?

    Uglavnom, stječe se dojam da se na domaćim televizijama manje pozornosti posvećuje ovakvim događajima negoli što se, recimo, posvetilo prijenosu kraljevskog vjenčanja princa Williama i Kate Middleton. Tamo su isto bili analitičari u studiju, ali bilo je i novinara na licu mjesta, bilo je osoba koje su to pratile iz više kuteva: političkog, društvenog, modnog, zabavnog... Zanimljivo je i da se televizije ovdje, osim u nekim rijetkim i vrlo kratkim iznimkama, ponašaju kao da uopće nisu svjesne drugih izvora informacija, kao što su internet i društvene mreže, pa vam je, ako ste inauguraciju pratili, recimo, na Twitteru, bilo i zabavnije i  mnogo ste više saznali, a o nekakvoj dinamici i sagledavanju događaja iz više kutova nije bilo govora. Samo politički analitičari koji zaključuju da se još ništa ne zna i prevoditelji koji se spotiču na brojeve.

    Osoba koja sjedi na mjestu predsjednika SAD-a bez ikakve je sumnje važna za cijeli svijet, pa i za Hrvatsku, i njezini postupci definitivno zaslužuju političku analizu i promišljanje. No sama je inauguracija američkog predsjednika najobičniji spektakl, pa joj tako i valja pristupiti. U redu, politički analitičari neka budu u studiju, ali daj malo angažiraj tu Branku Slavicu da hoda po National Mallu i popriča s rajom koja je došla gledati Trumpa, s radnicima koji postavljaju tribine i ograde, s možebitnim prodavateljima suvenira i fast fooda. Daj malo i nekog među prosvjednike, pa makar se javljao mobitelom - vidjeli smo da Skype znate koristiti, možda ste onda čuli i za Face Time. Daj malo i priloga koji će progovoriti o light temama povezanim s inauguracijom, kao što je bio onaj prilog o seljenju - ne bi nikome pala kruna s glave od trivijalnosti da se nešto reklo i o modnim izborima, bojama kravate, blablabla. Ponavljam, to je spektakl - ono ozbiljno tek slijedi i tako i onako neće stati u jednu emisiju. A ovakvi šprancerski prijenosi malo su - pogotovo u slučaju HTV-a - dosadni.