Doku Art poseban je po tome što u festivalskim danima nema programa za 'industriju', nema žiriranja i nagrada, osim jedne, koju dodjeljuje publika za koju je cijeli festival i osmišljen. Tu su 'samo' dobro probrani filmovi koje cijenjena selektorica Rada Šešić, selektorica, među ostalim, na nizozemskoj IDFA-i i Sarajevo Film Festivalu, izabire za publiku grada u kojem je rođena.

Gdje smo danas, dvadeset i pet godina nakon pada Zida? Kako živimo u ujedinjenoj Europi? Kakve vrijednosti dajemo djeci i mladima? Što im prenosimo kao bitne ljudske vrline i odrednice društva? Neka su od pitanja kojima se Šešić vodila birajući sedmodnevni program za publiku u Bjelovaru, ali i obližnjem selu Sandrovcu, što je tradicija festivala.

U programu su četiri domaća filma. Festival otvara dokumentarac redatelja Mladena Matičevića 'Moj zanat' o Arsenu Dediću, slijedi izvrsni i višestruko nagrađivani film 'Autofocus' Borisa Poljaka o crkvi svetog Nikole koju svake godine posjete brojni turisti, a kamera svjedoči preobrazbi prostora u svojevrsnu pozornicu na kojoj se izmjenjuju neobični događaji, u kojima turisti postaju glumci u predstavi. Bit će prikazana 'Ljubavna odiseja', nizozemsko-hrvatski film Tatjane Božić koji je premijeru imalo na ZagrebDOX-u, a i ove godine pozornost će biti na filmskoj baštini pa će ravnateljica Hrvatske Kinoteke Carmen Lhotka predstaviti jedno od najuspješnijih ostvarenja vrhunskog sineaste koji je gostovao i osobno na Doku Artu, Krste Papića, film 'Specijalni vlakovi' iz 1972. godine.

Od inozemnih gostiju, Šešić najavljuje dolazak Arasha T. Riahija, autora multimedijalnog austrijskog projekta 'Svakodnevni pobunjenik'. To je rad koji reflektira stanje svijeta danas, od Ukrajine preko pokreta Occupy u Americi do trga Tahrira u Egiptu, pa sve do turbulentnih pobuna u našem najbližem susjedstvu, a ekipa filma daje podršku svim svjesnim građanima koji argumentirano i bez nasilja protestiraju širom svijeta. U specijalnom predavanju za učenike srednjih škola, ovaj austrijski autor iranskog porijekla, prvi put će u Hrvatskoj prenijeti svoje filozofsko-sociološko promišljanje uzburkane političke stvarnosti i komentirati scene koje nisu uspjele ući u film.

'Plesanje u Jaffi', dokumentarac je u kojem se ogledaju nazori palestinske i židovske djece, a sve kroz zabavu i ples. Hrabra autorica Hilla Medallia, jedna od vodećih imena dokumentaristike svijeta (nedavno je osvojila desetine nagrada filmom 'Web Junkie') prati učitelja plesa, šarmantnog postarijeg Amerikanca koji ima petlju reci sve svima u lice.

Švedska redateljica Asa Blanck u filmu 'Izmješteni' pratila je neobičnu familiju koja se sučeljava s različitošću kultura, europske i azijske. Zabavan, duhovit, a opet izuzetno ozbiljan i relevantan film, koji je impresionirao gledatelje na najvećem dokumentarnom festivalu u svijetu IDFA u Amsterdamu, gdje je imao svjetsku premijeru.

Finci donose neobičnu autorsku formu, film 'Hitni pozivi' u kojem dizajn zvuka vodi samu naraciju. Što se čuje na moru, koji su to signali SOS-a koji se odašilju s nadom da će ih netko odmah uhvatiti. Film je nominiran za nagradu Europske filmske akademije. Danski film 'Sepideh' autorice Berit Madsen donosi impresivnu priču o Sepideh, djevojci koja ne odustaje od svojih snova i maštanja, ma koliko ona izgledala nemoguća. Nizozemska je zemlja u kojoj se dokumentarna forma njeguje skoro više nego igrana. Njihovi filmovi osvajaju velike nagrade, ponekad i samog Oscara. Oni dolaze s uzbudljivom kratkom formom, filmom 'Ples sa stilom' o neobičnom junaku i njegovu životnom određenju.

Film 'Kismet' je o turskim sapunicama, TV formi koja je inspirirala gledateljice u Saudijskoj Arabiji, Egiptu, Turskoj, Bugarskoj, Grčkoj, Bosni i Hercegovini i drugdje da promijene svoje živote, postanu samosvjesne i aktivne, upravo onakve kakva je Noor i ostale junakinje koje gleda 380 milijuna ljudi širom našeg prenapučenog planeta.

Na programu je i film oskarovca Danisa Tanovića 'Epizoda u životu berača željeza', koji je osvojio dvije glavne nagrade u Berlinu. Intrigantan je i po sadržaju, istinitoj, potresnoj priči romske obitelji koja dolazi do zida u društvu, ali i po samoj formi. Naime, radi se o takozvanoj hibridnoj filmskoj tvorevini, u kojoj junaci igraju sami sebe. Priča se već dogodila, i oni ponovo igraju sve točno i precizno, ali s odmakom od par mjeseci.

Nakon devet godina Doku Arta, selektorica Šešić ističe: 'Na samom početku, nitko od nas, Denis i Tibor, s kojima sam započela festival, a kasnije su se priključili Marijana i Dražen, nije ni sanjao da će u gradu koji godinama nije imao nijedno kino, ni mogućnost gledanja igranih filmova, publika ovako strastveno prihvatiti i zavoljeti dokumentarni film. Na našim projekcijama u starom autobusu koji je parkiran na korzu učenici osnovnih škola gledaju kratke dokumentarce izabrane baš za njih, dok srednjoškolci, njih tisuću i pol svake godine prođe kroz naše projekcije i predavanja. Bjelovar odiše Doku Artom tih sedam dana, a onda osmi dan idemo u jedno od okolnih sela i posjećujemo one koji zbog posla i daljine skoro nikada ne gledaju film na velikom ekranu. Doku Art je namijenjen običnoj publici, onoj zbog koje autori i rade filmove te je uspjeh našeg festivala potvrda toga da kultura nije za elitu, već je potreba nas svih', zaključuje Šešić.