Ovaj dokumentarac prikazan je u okviru posebnog programa SFF-a pod nazivom 'Suočavanje s prošlošću' a osim u originalnoj temi njegova je posebnost i to što se bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović pojavljuje kao autor glazbe što mu je prvo takvo iskustvo.

Kroz priču koja traje puna dva sata 'Neželjena baština' otvara pitanje uništavanja spomenika antifašističkoj borbi koji su podignuti nakon Drugog svjetskog rata a fokusira se na sudbinu onih u Hrvatskoj.

'Svjesna sam da se nekima u Hrvatskoj film neće svidjeti no ipak sam optimist', kazala je Škorić nakon projekcije ističući kako je važno podsjećati na značenje antifašizma kao demokratske tekovine.

Povjesničar umjetnosti Zvonko Maković u filmu iznosi podatak kako je na području bivše SFRJ bilo izgrađeno oko petnaest tisuća spomenika posvećenih borbi protiv fašizma od čega ih je oko šest tisuća podignuto u Hrvatskoj.

Njih polovica, odnosno oko tri tisuće, potpuno je uništeno ili teško devastirano, uglavnom početkom 90-ih godina prošlog stoljeća.

'Neželjena baština' na te činjenice podsjeća kroz priču o šest spomenika počevši od monumentalnog memorijalnog kompleksa čiji je kreator Vojin Bakić a podignut je na Petrovoj gori 1982. godine.

Iako nije u cijelosti uništen taj je velebni spomenik teško devastiran a uz to je na njega postavljen televizijski repetitor. Danas je tek ruina o kojoj nitko ne vodi računa.

Film podsjeća i na uništavanje prvog antifašističkog spomenika podignutog u Hrvatskoj 1944. u Vrsima kod Zadra, onoga u Veljunu čiji je autor Mihael Kajfeš, skulpture posvećene osloboditeljima Siska Frane Kršinića, izvanvremenskog spomenika u Kamenskom čiji je autor ponovo Bakić te spomenika Stjepanu Filipoviću u Opuzenu kojega je izradio Miro Vuco.

Spomenici u Veljunu, Kamenskom i Opuzenu su minirani a onaj iz Siska najprije je uklonjen te potom izrezan i prodan u staro željezo.

Vucin spomenik Opuzencu Filipoviću najprije su minirali 1991. a općina je nakon toga dodatno poravnala postolje kako bi nestao svaki trag tog umjetničkog djela.

Ana Bakić, unuka Vojina Bakića koja je također nazočila sarajevskoj projekciji filma kazala je kako je posebna tragedija to što su srušeni spomenici koji su bili na najboljem tragu modernih svjetskih umjetničkih trendova u vremenu u kojemu su nastajali.

Spomenik njezina djeda u Kamenskom iz 1968. povjesničari umjetnosti opisuju kao genijalnu reinterpretaciju antičke božice Nike čija skulptura krasi Louvre, djelo posvećeno isključivo budućnosti bez ikakvih ideoloških natruha.

To ipak nije bilo dovoljno da 1992. ne bude miniran. 'Postoji osoba koja se imenom i prezimenom hvali da je to učinila. Nikada nitko nije ništa učinio da ga se procesuira', kazala je Hini Ana Bakić.

Motiva za devastaciju i rušenje bilo je različitih. Neki su to činili da bi zaradili na preprodaji bakra no drugi su to činili kao sastavni dio projekta redefiniranja povijesti, kako u filmu konstatira povjesničar Tvrko Jakovina

Bivši hrvatski predsjednik Josipović kazao je pred sarajevskom publikom da mu je glazba za film bila izazov ali da se 'u projekt uključio prije svega iz političkih razloga'.

Hrvatska se, po njegovim riječima, mora suočiti s potrebom njegovanja antifašističke tradicije jer o tome ovisi njezin demokratski kapacitet.

'Jasno je da je za mnoge zemlje antifašizam pozitivno nasljeđe. Postoje pokušaji da se povijest promijeni no time se utječe i na budućnost. Ja sam među onima koji žele očuvanje vrijednosti a ne političkih sustava', kazao je Josipović.

Dodao je kako je u Hrvatskoj danas vrlo malo političara koji žele govoriti o antifašizmu pa i o spomenicima koji su za to vezani iako oni imaju ne samo povijesnu nego i umjetničku vrijednost koja je nedvojbena.

'To je rizično i političari to izbjegavaju', konstatirao je Josipović.

Na najboljem tragu potrebe za stalnim ukazivanjem na razlikovanja dobra i zla bio je i film 'Država protiv Fritza Bauera', još jedno ostvarenje koje je prikazano u programu 'Suočavanje s prošlošću' 22. SFF-a.

Scenarij je temeljen na istinitoj priči o njemačkom državnom tužitelju Baueru koji 50-ih godina 20. stoljeća traga za nacističkim ratnim zločincima.

Iako je poznat prije svega kao tužitelj koji je otvorio dosje o koncentracijskom logoru Auschwitz i koji je pred sud doveo brojne odgovorne za zlodjela koja su tamo počinjena, Bauer je zapravo osoba koja je odigrala ključnu ulogu u lociranju Adolfa Eichmanna, odgovornog za deportacije milijuna Židova.

Suočen s činjenicom da je potragu za ratnim zločincima ometala cijela mreža bivših nacista duboko infiltriranih u državni aparat poratne Njemačke Bauer se odlučuje na rizik da bude optužen za veleizdaju samo kako bi odbjeglog zločinca priveo pravdi.

Markus Meckel, bivši pastor Protestantske crkve i sadašnji predsjednik Njemačkog povjerenstva za očuvanje ratnih vojničkih groblja, kazao je u razgovoru s publikom nakon ovog filma da suočavanje s prošlošću često ovisi o pojedincima kakav je bio upravo Bauer.

Utvrđivanje i prihvaćanje činjenica o prošlosti temelj je pomirenja, kazao je Meckel koji je otkrio kako se i njegov otac borio za Hitlerovu Njemačku kao vojnik Vermachta.

'Sretan sam što vojska u kojoj se borio moj otac nije pobijedila. Da je, imalo bi to strašne posljedice i po Njemačku i po cijeli svijet', poručio je Meckel.