'Novo čitanje Fabrijevog romana 'Vježbanje života' osmišljava nova generacija, kreativni tim čine uglavnom predstavnici riječke umjetničke i kazališne scene, a u osnovi strukture dramatizacije su perspektive ženskih likova romana, ali i perspektive glumica koje ih izvode', kazao je intendant HNK Ivana pl. Zajca, a ujedno redatelj te jedan od autora dramatizacije Marin Blažević povodom premijere predstave „Vježbanje života – drugi put“.

Govoreći o iščekivanom, a zbog koronakrize tri mjeseca odgođenom, jednom od ključnih projekata „Zajca“ i programskog pravca Doba moći programa EPK-Rijeka 2020, Blažević je naglasio kako je „Vježbanje života – drugi put“ predstava o Rijeci odnosno njenoj povijesti od početka 19. stoljeća sa, za razliku od romana čija se radnja zaustavlja 50-ih godina 20. stoljeća, produžetkom sve do 90-ih godina.

Jedna od najiščekivanijih predstava u Rijeci bit će premijerno izvedena u srijedu, 24. lipnja, a počet će, kao i sve kasnije izvedbe, u 19.30 sati Karnevalom političara ispred zgrade Kazališta.

'Pokušali smo otvoriti teme koje su obilježile život Rijeke nakon trenutka u kojem roman završava, a u nekim perspektivama doći ćemo i do današnjeg dana. Bit će to i predstava o kazalištu, o riječkom HNK Ivana pl. Zajca, što je u prošloj dramatizaciji bio sporedni, a u našoj postaje jednim od osnovnih motiva jer su se, naprosto, neki od ključnih događaja zbili upravo u kazalištu', kazao je Blažević koji s Lucijom Klarić, Majom Ležaić i Nikolinom Rafaj potpisuje dramatizaciju romana.

Dok se prva dramatizacija uglavnom bavila političkom poviješću Rijeke i otkrivanjem njenih zapostavljenih manjinskih identiteta, u prvom redu onog fijumanskog, nova dramatizacija bavi se poviješću Rijeke iz perspektive žene i prava žena iz našeg, kako je kazao Marin Blažević, paradoksalnog vremena, u kojem se o ženskim pravima govori onda kada se govori o manjinskim pravima.

'Pronašli smo drugu mogućnost čitanja povijesti, onu iz ženske perspektive, koja izmiče iz fokusa velika povijesna imena, koja su naravno sva bila muškog roda', rekao je riječki intendant. Predstava će, prema njegovim riječima, istodobno biti i hommage predstavi Nedjeljka Fabrija i Darka Gašparovića u režiji Georgija Para iz 1990. godine.

Predstavio je autorski tim predstave nazvavši ga dream teamom riječkih snaga što ga čine koreografkinja i asistentica redatelja Mila Čuljak, scenograf Alan Vukelić, kostimografkinja Sandra Dekanić, autori glazbe Josip Maršić i Zoran Medved, autor videa Marin Lukanović i dizajner svjetla Dalibor Fugošić.

Glumačku postavu predstave Hrvatske i Talijanske drame čini više od 30 članica i članova ovih dvaju dramskih ansambala riječkog HNK kojima će se pridružiti polaznice i polaznici Riječkog kazališta mladih „Kamov“ kao i ženski zbor riječke Opere. Tako će se tijekom devet činova na pozornici naći više od 90 izvođača.

'Vježbanje života – drugi put' jedan je od vrhunaca programa EPK, dio je programskog pravca „Doba moći“ koji govori o povijesti, a uistinu ne postoji predstava koja bi mogla bolje od ove govoriti o povijesti Rijeke. Riječki HNK dao je već veliki doprinos EPK programu, a ovo će biti njegova kruna', kazala je Irena Kregar Šegota, direktorica projekta EPK – Rijeka 2020.

'Predstava propituje ključno pitanje, pitanje naših identiteta: tko smo, odakle dolazimo i kuda idemo. Posebno me veseli ženska glumačka postava koja će zasigurno u predstavu utkati svoje profesionalne i životne priče, kao što vjerujem da će svatko od gledateljica i gledatelja doživjeti svoje osobno „Vježbanje života“', zaključila je Irena Kregar Šegota.,

Emotivno svjedočanstvo „Boravak u Rijeci, ponovni susret s mojim rodnim gradom, donosi mi i budi niz očekivanih, ali i iznenađujućih emocija, kako onih vezanih uz kazalište, tako i onih privatnih. 'Primjerice, sada spavam na istom onom mjestu na kojem sam spavala kao dijete. Dolazim tako u posjet svojoj prošlosti', započela je vrlo emotivno Neva Rošić.

'U životnoj sam dobi kada čovjek misli da je zaokružio svoju priču i ne očekuje više nove događaje. A trenutak odluke da se pridružim ovoj kazališnoj avanturi otvorio mi je mogućnost da živim emocionalno vrlo živo i aktivno. Nisam mogla odoljeti da ponovno budem svjedokom jednog kazališnog trenutka, a osjećala sam se dužnom prema onima kojih više nema, a zajedno smo prvi put stvarali „Vježbanje života“. Produžit ćemo ljubav Rijeke prema Fabrijevom romanu i na novi način oživjeti sjećanje na povijest Rijeke', zaključila je Neva Rošić koja će kao i prvi put, ali na novi način, igrati Mafaldu, ali i samu sebe.

Zrinka Kolak Fabijan će također, uz samu sebe, igrati, kao i 1990., ulogu Antonije Despot. Glumica koja je svoju karijeru vezala uz riječki HNK, ali je, prihvativši funkciju ravnateljice Lutkarskog kazališta, napustila pozornicu, kazala je: 'U trenutku velikog osobnog gubitka odlučila sam otići, ali nisam ni slutila koliko će mi pozornica nedostajati. Iako mislim da sam je do danas uspjela preboljeti, prihvatila sam angažman nakon što mi je Marin Blažević objasnio novi koncept. Vrijeme, naravno, nosi promjene i tako treba biti, a ovakav, novi pristup je nešto jako blisko vremenu u kojem živimo. Jer svi mi svakodnevno vježbamo život, i vlastitim odlukama i onim što nam život sam donese', rekla je Zrinka Kolak Fabijan.

'Marin Blažević se hrabro „uhvatio“ režije, s puno entuzijazma, a na svakoj probi vlada iznimno dobra pozitivna atmosfera i puno je veselja', rekla je Olivera Baljak koja će ponovno tumačiti ulogu Mame Flore. 'Prije 30 godina bila sam premlada za Mamu Floru... A sada sam... još uvijek premlada. Za 30 godina, kada se treći put bude radilo „Vježbanje života“ možda ću biti u pravim godinama', našalila se Olivera Baljak.

Nakon što je čula kolegice koje su glumile u prvom „Vježbanju života“, vidno ganuta Mira Furlan prvo je naglasila kako je upravo spoj vlastitih životnih iskustava i emocija te kazališta za nju uvijek bilo najuzbudljivije, a potom je zahvalila Marinu Blaževiću što je otvorio žensku perspektivu i ženskom dijelu glumačkom ansambla dao najveći prostor. 'Kada ste postavljali prvo „Vježbanje života“ u svom gradu, ja sam s Nevom Rošić igrala u „Dundu Maroju“, a onda izgubila i svoj grad i svoje kazalište. Danas osjećam da sam dobila drugi grad i drugo kazalište', kazala je Mira Furlan.