Nova predstava Teatra Exit 'Ona, on i vi' kanadske dramatičarke Carole Fréchette, a u režiji Zijaha A. Sokolovića, nedovoljno je izbrušena studija ljubavi kao bijegu od samoće, s vrlo dobrom Jasnom Bilušić i osjetno slabijim Sokolovićem u glumačkim ulogama
Drama Ona, on i vi bavi se beketovskim čekanjem ljubavi, tog suvremenog Godota, u prostoru i vremenu duboke otuđenosti. Potraga za ljubavlju kao bijegom od osame glavnu junakinju Béatrice pritjera na očajan potez – da natječajem potraži muškarca koji će je zainteresirati, dirnuti i zavesti, a kao nagradu ponudi silno nasljedstvo.
Tu u priču, privučen bogatom nagradom, dolazi John, a s njim i sukob oprečnih pogleda na život: težnje prema čistoj emociji i one prema papirnatoj novčanici. Ta dva svijeta ipak imaju zajedničke točke, a to su nepoznavanje istine i ljubavi i, što je važnije, prevara. Kao što će John pokušati podvaliti Béatrice iskustvo ljubavi i strasti, tako je nasljedstvo koje ona njemu nudi nepostojeće.
U srazu lažnih svjetova dolazi do upoznavanja s ljubavlju na način kako je vide junaci, a na što se ona u današnjim okvirima počesto svodi: kroz svađu, strast, dosadu, bijes i pretjeranu šutnju u sukobu s pretjeranom bukom. Za razliku od Vladimira i Estragona, Béatrice i John naizgled dočekaju svog Godota, na trenutke nas uvjeravajući da je nastao iz kemije koja se stvorila među njima, da bi ta tlapnja ljubavi ubrzo nestala. Na kraju, baš poput Beckettovih junaka, i oni ostaju čekati, jer im drugo ne preostaje.
Zijah A. Sokolović predstavu je režirao odmaknuvši se od realističnog prikaza prema groteski, što je pojačala višeslojna struktura komada u kojoj junaci tumače ljubavnike kroz razne životne i ljubavne faze. Odmak junaka, ne i glumaca, od uloga ljubavnika naglasili su brzinski ulasci i neočekivani izlasci iz njih, što je dovelo do zgodne, ali ponekad i prenaglašene relativizacije scenske stvarnosti.
Na sceni Sokolović nije bio dovoljno siguran u tekstu, previše se gubio u njemu, a izlaz je tražio u improvizacijama koje su, nedovoljno brze, stvarale sadržajne vrtnje i rušile ritam. Također, lik Johna oblikovao je plošno, pretjerano se naslanjajući na grotesknost, te se kretao isključivo unutar naglašene ekspresije i nedozirane emocije. Humor i napetost je pokušavao graditi klaunovskom tehnikom ponavljanja, čega je rezultat bio kontraproduktivan – nedovoljno osmijeha, a znatno više ritmičkih padova.
Jasna Bilušić slojevitije je zahvatila lik Béatrice, vrlo dobro oblikujući njezin razvoj od ekscentrične (lažne) bogatašice do žene koja svim bićem žudi za ljubavlju koju će ostvariti (ili neće) povlačenjem krajnjih poteza.
Glumački odmak od realizma kod nje je bio diskretniji, posebno naslonjen na naglašene geste koje su prelazile u vrlo šarmantne i duhovite grimase. Transformacije iz uloge u ulogu, odnosno iz jedne u drugu emociju, bile su čiste, jasne i vrlo uvjerljive.
Glazba po izboru Irene Popović, od klasike do tanga, bila je u funkciji naglašavanja Béatriceine osamljenosti te, kao scensko zatišje, ritmizacije predstave.
Scena Igora Pauške okružena gledalištem, prenatrpanošću plastičnim bocama odavala je kaotičnost, nemar i ekscentričnost glavnog ženskog lika, a uskošću pomalo sputavala glumce, ali im i pružala vrlo blizak, gotovo fizički dodir s publikom.
Zaključno, predstava 'Ona, on i vi' nije iskoristila sve mogućnosti zanimljivog tekstualnog predloška, vrlo aktualnu temu provukavši kroz grotesku i time oslabivši i udaljivši njezinu oštricu. Najbolji dio predstave bila je vrlo dobra Jasna Bilušić, izuzetno šarmantnog nastupa i izražajnih gesti.
