Goran Dević na ovogodišnji je ZagrebDox stigao s filmom 'Hrvatskog narodnog preporoda', još jednim u nizu koji je posvetio rodnom Sisku, gradu s kojim, našalio se, ima patološku vezu, no sugrađanima još nije dosadio pa mu dopuštaju da ih i dalje snima
"Nisam nikakav domoljub po tom pitanju, protiv Siska mogu pričati jednako dugo kao što ga mogu i hvaliti, ali to je jednostavno mjesto na kojem si emotivnije biće, gdje možda malo više osjećaš tu okolinu nego, recimo, na mjestu gdje trajno živim, a to je Zagreb", rekao je redatelj za Hinu.
vezane vijesti
Kaže da je najprirodnije snimati filmove tamo gdje ima najviše emocija iako, kada je bio mlađi, Sisak nije smatrao mjestom kojemu potpuno pripada. "Vjerojatno mu se na ovaj način, pod stare dane, pokušavam uvući pod kožu ili nadoknaditi ono što sam propustio dok sam živio tamo", dodao je.
Film o utopijskom projektu sretnog života u radničkoj zajednici
Ovaj put u fokusu mu je bila zgrada na adresi iz naslova filma, koju je slavna Željezara Sisak prije 60 godina, na 10. obljetnicu radničkog samoupravljanja izgradila za svoje radnike, koji su dotad živjeli u barakama. Ona je trebala biti model za sretan život u radničkoj zajednici, a film kroz tjedan dana svakodnevice pokazuje što je od tog utopijskog projekta preživjelo.
Pripremajući ga pronašli su arhiv gdje se postavlja pitanje hoće li projekt te zgrade uspjeti stvoriti istinsku zajednicu ljudi. Dević kaže da film na neki način pozitivno odgovorio na to, premda, s obzirom na potres i on sada ima arhivski karakter jer je zgrada sada prazna.
"U filmu je prikazana sada neka ljepša prošlost, ono kako je bilo do jučer, nešto što će se možda ponoviti ako se zgrada obnovi, a ne sruši, za što isto postoje šanse", rekao je.
Film je kao klasičan opservacijski dokumentarac snimljen prije dvije godine, potres se dogodio kada su ga završavali u montaži, no zbog pandemije nisu mogli otići tamo snimiti novo stanje.
"Hrvatskog narodnog preporoda" premijerno se prikazuje u regionalnoj konkurenciji ZagrebDoxa 7. travnja, te još jednom idući dan.
O redatelju:
Rođen je 1971. godine u Sisku. Studirao je pravo i arheologiju. Diplomirao je filmsku i TV režiju na ADU Zagreb, gdje danas radi kao docent na BA i MA studiju Filmske i TV režije. Redatelj je i scenarist dvadesetak dokumentarnih i igranih filmova. Kao koautor napisao je scenarij i režirao dugometražni igrani film Crnci. Autor je nagrađivanih dokumentarnih filmova: Na vodi (2018), Buffet Željezara (2017), 65+ (2016), Dvije peći za udarnika Josipa Trojka (2012), Don Juan: Oprostite, gospođice (2010), Poplava (2010), Sretna zemlja (2009), Tri (2008), Nemam ti šta reć’ lijepo (2005), Uvozne vrane (2004) i drugi. Godine 2018. Film Crnci (2009), osvojio više nagrada: grand prix Ljubljana Film Festival Slovenia 2009; grand prix Festival autorskog filma Serbia 2009; FIPRESCI award Cottbus Film Festival Germany 2009; specijalna nagrada za režiju Cottbus Film Festival Germany 2009; Zlatna arena za režiju Pula Film Festival 2009.
Retrospektive njegovih dokumentarnih filmova prikazane su u Arsenal Berlin i Crossing Europe Filmfestival Linz.
