Nakon što su dvanaest tjedana 'nabrijavali' gledatelje na novu sezonu popularne serije tako što su im ponedjeljkom puštali reprizu prethodne, nakon stotine najava da evo, sad će nova sezona, nakon što su već i amebe na Marsu u rokovnik zapisale da ovaj ponedjeljak u devet počinje nova sezona CBS-a, HTV-ovci su sinoć pustili pogrešnu epizodu
U životu je fakat glupo nervirati se zbog sitnica. Svi smo toga svjesni i kada urlamo za volanom u prometnoj gužvi i dok se svađamo s ključevima koji se odbijaju materijalizirati u prekrcanoj torbi i kad vičemo na televizor tijekom nogometnih utakmica, a dosta često i dok se ljutimo jedni na druge zbog gluposti kao što je: kak-možeš-gledat-tu-debilanu. Pa ipak, ljudi se u životu uglavnom i raduju i ljute zbog ne baš jako važnih stvari, pa je tako bilo i sinoć.
Evo, priznajem - možda je djetinjasto, možda površno, možda me diskvalificira iz krugova grande intelektualaca profinjenog i zahtjevnog ukusa, ali ja sam se baš veselila sinoćnjoj premijeri nove, četvrte sezone 'Crno-bijelog svijeta'. Osim što mi je ta serija negdje od polovice prve sezone postala vrlo simpatična i osim što sam se propisno 'navukla' na nju, mislim da je do neke mjere dobro što je snimljena i što će se početi prikazivati u ovom teškom trenutku za radne ljude i građane. Vremena su teška, iz medija većinom konzumiramo informacije o bolesnima i umrlima, potišteni smo i umorni pa nam nove epizode zabavne domaće serije doista mogu razvedriti dan, a ljude poput mene dodatno raduje to što se unatoč svemu ipak snima, glumi, smišlja priče... Kraće rečeno, raduje me što nam je ipak ostalo dovoljno kreativnosti i želje za zabavom da imamo tu nekakvi 'Dar-mar', 'Blago vama', pa i 'Crno-bijeli svijet'. O tome da mnoge od nas ta serija podsjeća na sretne i bezbrižne dane mladosti da i ne govorim. Vjerujem i da nisam jedina koja se tako osjeća.
I sad, uzmite sve to - uzmite blagu izgladnjelost gledateljstva kada je riječ o domaćim zabavnim i igranim sadržajima, uzmite i tipičnu fanovsku nestrpljivost pa ćete možda malo bolje shvatiti osjećaj razočaranja zbog onoga što se zbilo sinoć na Prvom programu HTV-a. Nakon što smo 12 tjedana s Prisavljanima ponavljali gradivo iz treće sezone, nakon što su nas u najavama stoput podsjetili da sinoć počinje nova sezona i nakon što nas je, vjerujem, nemalo sinoć sjelo pred televizor s kokicama - HTV-ovci su uspjeli pustiti pogrešnu epizodu! Ne, nisu pustili krivu epizodu kada je trebalo reprizirati, štajaznam, šestu epizodu iz treće sezone. Nisu zapravo dosad - barem koliko ja znam - nikada pustili krivu epizodu te serije. Ali su je zato pustili baš sinoć. Baš kada je trebalo prikazati sasvim novu, dosad nikad prikazanu epizodu. Baš kada su je fanovi serije željno očekivali.
Mislio bi čovjek da će baš u tom trenutku biti oprezniji, dva-tri puta provjeriti, možda čak i pustiti prvih nekoliko minuta prije nego što s materijalom krenu u eter. Ali čovjek bi mislio krivo.
I sad - dobro. Tko radi, taj i griješi, svatko s imalo radnog staža barem je jednom na poslu napravio pičvajz zato što se nije koncentrirao, zato što je nešto krivo mislio ili, nemam pojma, zato što je imao ekstra glup dan. I najgore bi bilo da sada zbog te gluposti sinoć na HTV-u nagrabusi neki mali službenik ili službenica u onim njihovim kontrolnim sobama i režijama s tisuću gumbića. Sirotan ili sirotica su vjerojatno od nekoga dobili nalog na kojem je pisalo 'iks-osamsto-pet-kroz-B-povlaka-ŽNJ', a trebalo je pisati 'povlaka-ŽBLJ', pa je učitao krivi fajl i pola Hrvatske je dobilo mlade. Na čelu sa mnom. Jer, iskreno ću vam priznati, baš sam se bila naljutila. HTV već godinama predano radi na tome da ga gledatelji zamrze i ovakvi privremeni proplamsaji veselja u zabavnom i igranom programu još su valjda jedino što nas tu i tamo navodi na to da pritisnemo brojčice njihovih kanala na daljinskom. I onda baš u tome zeznu.
No kad se čovjek malo ohladi i prestane igrati hrkljuš s daljinskim, mora zaključiti da to zapravo i nije tako čudno. HTV-u već godinama pada kvaliteta na svim poljima, pa tako i na tehničkom. Njihov informativni program, koji bi im kao javnom servisu trebao biti ponos i dika, ne samo da je informativno nepouzdan, zastario i dosadan, nego je imao vrlo sličnih tehničkih problema, kao što su oni nestanci struje usred Dnevnika. Činjenica da su sadašnji moderan studio za Dnevnik uveli zadnji od svih televizija s nacionalnom koncesijom u Hrvatskoj isto baš ne ulijeva neko golemo povjerenje, a 'Crno-bijeli svijet' nije prvi koji su na neki način krivo prikazali jer je, eto baš nedavno, u terminu u kojem je trebao biti prikazan Brešanov film 'Koja je ovo država' - bio prikazan drugi film, a da se čak i - barem koliko je meni poznato - nisu ispričali. Svi oni koji se koriste snimalicom ili time-shiftom za gledanje programa spremno će vam reći da se na najavljene termine prikazivanja, kada je o HTV-u riječ, nitko normalan ne oslanja, a kako im je osmišljen program... bolje da i ne počinjem. Imaju dobrih emisija, ali se svaki put pobrinu da ih šutnu negdje u neki lijevi termin na HTV4 ili tako nešto.
Nije zato ovo sa sinoćnjim prikazivanjem pogrešne epizode vjerojatno najpopularnije domaće serije nikakav izolirani incident niti bi za njega trebao odgovarati netko tko za plaću manju od prosjeka stišće gumbiće u 'kontrolnoj sobi'. Problem je sistemski, sastoji se od dugogodišnjeg zanemarivanja svih mogućih standarda i od toga što oni koji primaju jako velike plaće zato da bi za to bili odgovorni gotovo nikad nisu pozivani na tu odgovornost, osim možda u slučaju kada im stranka kojoj pripadaju izgubi izbore. Na Prisavlju se moraju promijeniti daleko krupnije stvari od jednog djelatnika iz režije.
A ako vam se čini da sam preoštra, vjerujte da nisam. Puno bi gore prošli s mojom pratetom Justinom, koja svoju omiljenu seriju gleda s prvom susjedom i najboljom prijateljicom, i to zato što je susjedi i najboljoj prijateljici prije dvije godine krepao televizor, nema love niti ikoga tko bi joj ga mogao kupiti pa zato omiljene serije gleda s mojom pratetom. Da su njima pustili krivu epizodu nekakvog Divljeg srca, Cvjetova Bospora, Istanbulske konvencije ili kako li se dovraga već sve to zove - tek bi onda vidjeli belaja. Letjeli bi lonci, kuhače i zaimače po svakome tko bi prošao kroz portu Velebnog Zdanja, i ne bi bio nikakvog razumijevanja za to ima li ta osoba ikakve veze s incidentom ili nema.
Šalu na stranu, na kraju ipak puštena prva epizoda četvrte sezone 'Crno-bijelog svijeta' bila je simpatična kao i uvijek, ali o tome drugom prilikom. Ovaj put samo o ovome. I samo jedan kratak zaključak - da zapravo nije čudno da se prema igranom programu tako odnosi televizija koja se inače voli hvaliti time da su iz nje potekla serijska remek-djela kao što su 'Velo misto' i 'Kuda idu divlje svinje'. I koja u više od četrdeset godina nije pronašla nijednu drugu s kojom bi se mogla jednako hvaliti jer ono što ima - kao što ima 'Crno-bijeli svijet' - tretira tako kako tretira. Valjda bismo trebali biti sretni što nam umjesto nje nisu pustili 'Generala'.