Kada je HRT prošli tjedan predstavio sadržaje u svojoj novoj, jesenskoj shemi, dokumentarni serijal 'Hrvatski premijeri osobno' učinio mi se kao jedna od zanimljivijih stvari koja će se u toj shemi moći pogledati. Na tom su mjestu u Republici Hrvatskoj, još tamo od devedesete kad nam je izbila demokracija, sjedili neki doista živopisni likovi. Čak i ako zanemarimo najživopisnijeg, koji je, prema najavama serijala, odbio razgovarati s autorom.

No iako se ideja o bližem, detaljnijem, čak i osobnijem prikazu života i karijera hrvatskih premijera činila zanimljivom, prva epizoda, ona o Stjepanu Mesiću - to nije bila. Činjenicu da sam u par navrata zadrijemala gledajući je - te potom zahvaljivala tehnološkom napretku na opciji gledanja s odgodom - mogu pripisati vlastitoj sredovječnosti i sklonosti da zaspim s kokošima, no situacija se nije popravila ni kada sam prespavane dijelove vratila, a sebe dobro ispljuskala hladnom vodom, da povratim koncentraciju.

Prvo i osnovno - osim što se spominju neki detalji iz ranog privatnog života Stjepana Mesića, u epizodi nisam vidjela ništa osobito novo. A kad smo već i kod tih osobnih detalja, koji bi možda mogli biti zanimljivi i dati neku slojevitiju perspektivu na život i ličnost SM-a, oni su u epizodi spomenuti usputno, bez nekih posebnih komentara ni samog protagonista niti ikoga drugog iz njegove okoline. Primjerice, doznali smo da je majka Stjepana Mesića umrla kada je njemu bilo samo 16 mjeseci te da je umrla od posljedica loše izvedenog pobačaja. I saznali smo da mu je djed bio u HSS-u pa da su ga zbog toga ubili. Nijedna od te dvije činjenice nije posebno prokomentirana, iako bi itekako mogla dati dublji uvid i u privatnu i u političku dimenziju ličnosti Stjepana Mesića. 

Drugo - ni osobe koje su govorile o Stjepanu Mesiću nisu nam dale baš nešto novo, zanimljivo i intrigantno, možda jedino s izuzetkom pokojnog Dušana Bilandžića, koji je sam po sebi uvijek bio slikovit i zanimljivo se izražavao. Što se svih ostalih tiče - oni su ili repetirali zgode i nezgode koje već ionako svi znaju, ili su pak pričali generičke stvari kakve se uvijek pričaju u oj-mladosti-moja reminiscencijama: kako je tko kotirao s curama na plesnjacima i koliko je nalikovao kojoj filmskoj zvijezdi. 

Treće - u dokumentarcu jedva da je bilo ikakvog kritičkog pogleda na glavnog junaka. Dvojica 'neprijateljskih svjedoka' koje je autor Gordan Malić doveo pred kamere bila su također očekivana i predvidljiva: Ivić Pašalić, za kojega svi znamo zašto mu Stjepan Mesić ide na živce i koje će prigovore na njegov račun izgovoriti te Borisav Jović, čovjek koji već samim svojim likom i habitom mora biti protiv Mesića i zapravo bi isto govorio o bilo kome tko je u to doba mogao doći u predsjedništvo SFRJ uz njega.

Četvrto - Stjepan Mesić, kao i svi drugi hrvatski premijeri, ličnost je koja nije samo pozitivna i koja u svojoj političkoj biografiji ima svakojakih epizoda, kikseva, izjava i ideoloških vrludanja. U ovoj se epizodi to praktički pokriva samo jednim kratkim isječkom iz 'Bujice', i to bi otprilike bilo to. 

Kad se sve to zbroji i oduzme, pa nam ostane jedna poprilično flah epizoda dokumentarnog serijala o bivšim hrvatskim premijerima, ostaje još jedno pitanje: može li onda taj dokumentarac funkcionirati kao neki poučni materijal, neko edukativno sredstvo, neki DOKUMENT? Ni tu baš nisam sigurna. Naime, iako s jedne strane priča o Stjepanu Mesiću ovdje ne donosi baš mnogo novosti za sve nas koji smo bili odrasli suvremenici njegovoj političkoj karijeri od devedeset naovamo, ne donosi baš ni mnogo korisnih podataka nekome tko sve to nije proživio putem Dnevnika, vijesti i ostalih informativnih emisija toga doba. Stječe se zapravo dojam da autor serijala, Gordan Malić, nema baš previše 'dokumentarističkog nerva' koji bi ga nagnao da poznatim činjenicama udahne novu perspektivu, dubinu ili zanimljivost, a da mu se onaj novinarski - zbog kojega bi istražio i pronašao nešto novo - zagubio negdje u dugogodišnjem praćenju osobe o kojoj je snimio epizodu.

Ne znam, možda će druge epizode, one o drugim hrvatskim premijerima biti zanimljivije. No ova prva ne obećava.