Zbilja volim 'Zvijezde pjevaju'. Volim i 'Ples sa zvijezdama', koji me podsjeća na sretne dane djetinjstva, kada sam s bakom redovito gledala umjetničko klizanje na televiziji, ali pjevanje mi je još draže, vjerojatno zato što inače, u životu, više volim pjevati nego plesati. Zbog toga se uvijek obradujem novoj sezoni i uvijek se spremno sparkiram pred TV kada počinje prva epizoda svake sezone.

No sinoćnji me početak nove sezone, moram priznati, malo razočarao.

Nije toliko do samog showa. On je, kao i svih sezona dosad, izveden odlično. Barbara i Duško toliko su opušteni i srasli s emisijom da bi vjerojatno i žmirečki to odradili deset puta bolje od bilo koga drugoga, žiri je šarmantan jer su se Battifiaca i Tolja s onom glupom zezancijom s ovogodišnje 'Dore' sveli u normalne okvire pa je bilo tek nekoliko kobajagi duhovitih međusobnih podbadanja, studio izgleda fenomenalno, prateći muzičari su top i tako redom.

E, ali onda su počeli nastupati natjecatelji.

Znam da nije lako. Hrvatska je mala zemlja i broj 'zvijezda' koje bi mogle nastupiti u takvom showu a da ih pritom ne mora guglati ama baš svaki gledatelj - nije baš velik. Još kad iz skupa domaćih zvijezda eliminiraš svakoga tko se profesionalno bavi glazbom, opasno balansiraš na rubu prema skupini koja se teško može nazvati zvjezdanom. Bliže je nečemu tipa: 'radni ljudi i građani koji su više od triput stali pred nekakvu kameru'.

Ekipa koja je ove godine birala natjecatelje u tom je smislu bila uspješna jer je većina onih koji ove sezone pjevaju uz mentore ipak razmjerno prepoznatljiva općoj populaciji. Problem je jedino što se stječe dojam da su odabrani bez ikakvih glazbenih kriterija. A trebali bi postojati barem minimalni. Bilo bi čak lijepo da barem jedan natjecatelj publiku (možda i žiri) zadivi svojim pjevačkim vještinama i mogućnostima - što sinoć nije nitko, a ako već to nije moguće, da ih je barem četvoro (dakle, prolaznih 50 %) u stanju tu i tamo pogoditi pravi ton dok pjeva - što je sinoć uspjelo samo Lovri Juragi i donekle Andreji Andrassy.

OK, poanta showa JEST da pjevaju amateri, da im se potkradaju svakojake pogreške, da nije fora SAMO u pjevanju, nego i u nastupu, da je jedna od točaka kojima se privlači gledatelje i to da prate napredak natjecatelja iz epizode u epizodu, ali ovo je ipak too much. Fora je, naime, u tome da kad netko u showu 'Ples sa zvijezdama' loše pleše, onda to može biti smiješno i zabavno, nalikuje na slapstick komediju s padanjem, nabijanjem torte u facu i sličnim vratolomijama. Kad pak netko loše pjeva - u showu 'Zvijezde pjevaju' ili bilo gdje drugdje - krvare uši. I jako je teško od toga učiniti nešto zabavno. Uspjelo je svojedobno Ivani Kindl s Krešom Međeralom jer je Krešo sam po sebi nevjerojatno simpatična osoba i rado se zeza na svoj račun, a uspjelo je i Battifiaci s Ferlinom jer su se silno potrudili oko svojih nastupa te stvorili čitav serijski performans i priču.

Za to, međutim, nije dovoljno samo se smješkati i pred žirijem reći 'hehehehe, znam da sam grozan', nego zahtijeva popriličan trud. A zasad ga, u prvoj emisiji, nitko od natjecatelja i mentora baš i nije uložio. Pa smo imali dugi niz vrlo loših izvedbi zbog kojih bi čovjek emisiju poželio prekrstiti u 'Zvijezde falšaju'.

Ne znam, možda me iznenade. Možda ipak ulože trud u nastupe pa falšanje postane manje bitno. Možda se pjevanje počne popravljati iz emisije u emisiju. No ja bih ekipi ipak preporučila da za sljedeće sezone malo postrože kriterije. Jer ovo sa šest nastupa u kojima natjecatelji ili tragično promašuju tonove ili pjevaju 'poskrivećki', da ih se što slabije čuje - nije neka zabava. Koliko god se svi ostali sudionici trudili i savršeno obavljali svoj posao.