Predstava 'Srce veće od ruku' nastala je prema motivima nagrađene drame splitskog dramatičara i glumca Elvisa Bošnjaka, a praizvedena je prije nekoliko godina u PlayDrami u Splitu. Zagrebačka publika imala je prilike upoznati se s njegovim živopisnim likovima te vrlo pitkim i sočnim jezikom prije nekoliko godina, kada je također u Gavelli postavljen njegov tekst 'Nosi nas rijeka'. Za razliku od tog teksta, u kojem se bavio ruralnom sredinom, u ovome donosi priču o ljubavnom četverokutu, s naglaskom na emocijama i unutrašnjem svijetu junaka.

Gavellina verzija je ponešto drukčija od originala jer se u njoj dijelom spajaju i glumačke improvizacije pa komad ima i suptilan zagrebački štih, a posebno bogatstvo donosi mu velika paleta nijansiranih emocija i iskustava samih glumaca. Premda predstava 'Srce veće od ruku' donosi prizore iz bračnog života, zapravo je to priča o osjećajima, o tome kako se bojimo izaći iz završenih i osušenih brakova i kako nemamo snage ni hrabrosti krenuti ispočetka i započeti nešto novo, uvijek tražeći i nalazeći opravdanje.  

Intimna je to mini kronika i o muško-ženskim odnosima, o tome kako zatomljujemo sebe zbog osjećaja dužnosti ili krivnje, kako se plašimo onog nepoznatog emocionalnog bezdana koji se u nama skriva i kako nas takve situacije čine nesretnima i frustriranima, ali ih ne možemo promijeniti jer ne znamo kako, u kojem smjeru i je li to uopće potrebno, a pri tome se još pitamo kako smo se uopće našli u svemu tome. Istodobno, komad otkriva da svaki lik različito doživljava ljubav i da u potrazi za 'pravim' ljubavnim odnosom gubi svoj identitet, ne primjećujući da njegov službeni partner ima isti problem i da također gladuje za ljubavlju.

Tekst vrlo precizno reže po svim slojevima ljubavnog odnosa, ocrtavajući najrazličitije situacije, od početnog ushita i nećkanja preko strastvenih zagrljaja i seksa do nesporazuma, nezadovoljstva, laži, skrivanja i opsesije ljubavlju, što kulminira u žučnim svađama u kojima više ne vladaju razum ni logičko mišljenje nego samo povrijeđeni ego, nerazumijevanje i neostvarena potreba za ljubavlju. Tekst je životan, kao prepisan iz stvarnih situacija, a replike su vrlo uvjerljive i na trenutke duhovite, upravo onako kako to ljudi, zarobljeni u strahovima, ili izgubljeni u zanosu i histeriji, mogu biti.

Gledajući predstavu, stječe se dojam kao da zaista prisustvujete raspadu braka ili veze i na trenutke im poželite reći 'prekini već jednom to mučenje, usudi se, kreni dalje!'  

Tamaru Damjanović upoznali smo kao redateljicu izuzetne predstave 'Proletio je tihi anđeo', a u ovom komadu, osim režije, izabrala je glazbu i osmislila scenografiju, odlučivši se za ogoljenu pozornicu na kojoj su jedini rekviziti stol i nekoliko stolica. Prvo je diplomirala na Filozofskom fakultetu, a zatim se posvetila studiju na Akademiji dramskih umjetnosti. Već je asistirala Paolu Magelliju, za kojeg je jednom izjavila da joj je vratio vjeru kad joj je to bilo najpotrebnije. Predstava 'Srce veće od ruku' pokazuje da je dobar izbor bila njezina odluka da proširi originalni poetski Bošnjakov tekst nekim novim konfliktnim situacijama i da glumcima omogući da karakterno i svjetonazorski jasnije oblikuju svoje likove te njihove odnose dovede do zida.

Naime, ona je u svom režijskom postupku u središte postavila tekst i glumce kako bi oni u potpunosti izrazili svoje glumačko umijeće. Oni su tu priliku maksimalno iskoristili interpretirajući svoje likove vrlo uvjerljivo, dojmljivo i s lakoćom, na trenutke suptilno oslikavajući emocionalne nijanse, a čas kasnije dramatično iskazujući bijes i očaj. Sve te nijanse uspjela je smjestiti u sat i 45 minuta i premda je predstava krajnje intimna, bez ikakvih asocijacija na našu stvarnost, prilično je dinamična. Završava retoričkim pitanjem kako smo se našli u ovakvoj situaciji, što sugerira da je stvar nerješiva, međutim upravo to pitanje pokreće kod gledatelja niz pitanja i asocijacija vezanih uz ljubav i ljubavne odnose i uvodi ih u samopreispitivanje.

Barbara Nola kao Žena sublimira sve dvojbe, pitanja i strahove nezadovoljne supruge, ali vrckave i na trenutke neurotične ljubavnice, nespremne za prekid i lošeg braka i veze bez budućnosti. Hrvoje Klobučar kao Muž i nerealizirani pisac precizno i uvjerljivo utjelovljuje šutljivog supruga koji je prisutan u obitelji samo tijelom, dok ljubavnici nudi bogatstvo emocija. Otkriće je Tara Rosandić, od ove godine nova članica Gavellinog ansambla (glumila u filmovima 'Zvizdan', 'Kosac', 'Život je truba'), koja u ulozi putene ali nesigurne Prijateljice prikazuje sve dileme i osjećaj krivnje koje proganjaju sve one žene koje se nađu razapete između braka i avanture, odnosno obaveze i strasti. Andrej Dojkić, također novi Gavellin glumac, poznat po ulogama iz TV novela 'Zabranjena ljubav' i 'Larin izbor', kao Prijatelj pokazuje da se može vrlo dobro nositi i s vrlo kompleksnim likovima.