Svake godine kada dođe vrijeme za dodjelu nagrada hrvatskog glumišta i kada HTV to odluči izravno prenositi u svojem programu, bude mi nekako malo neugodno. Naime, ta dodjela nagrada zapravo je vrlo slična svim ostalim dodjelama nagrada, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu. Uglavnom je zabavna samo onima koji joj prisustvuju i imaju nekog profesionalnog interesa za nju. U svijetu možda koji put uspiju velikom količinom novca i glamura prikriti činjenicu da se zapravo radi o predugim i predosadnim priredbama, ali kod nas to rijetko kome uspijeva, bez obzira je li riječ o Nagradi hrvatskog glumišta, Porinu ili čemu već. Pravilo je jednostavno - ako ste tamo, moguće je da ćete se dobro zabaviti. Ako ste pred televizorom - teško.

Sinoć održana dodjela Nagrada hrvatskog glumišta pa i njezin prijenos na Drugom programu HRT-a nisu ničim opovrgavali tu dijagnozu. Teško je to i učiniti kada je riječ o vrlo formulaičnoj priredbi. Uvijek se sastoji od reda čitanja nominacija, pa reda zahvala onih koji su dobili nagradu, pa reda nekakvih zabavnih točaka - koje su jučer uglavnom bile, srećom, kazališne, a ne nekakve skečersko-humoristične - a nađe se tu i tamo i pokoji glazbeni broj. Najbolje što iz gledanja takve priredbe na televiziji možemo dobiti jest eventualni skraćeni popis predstava koje bi valjalo otići pogledati u kazalište. 

No je li to doista sve? Sinoć dok sam gledala tu dodjelu i - priznajem - svako malo prebacivala na neki drugi program, čisto da si razbijem monotoniju ili osjećaj nelagode kada bi netko od najavljivača pokušavao biti duhovit (zašto, ZAŠTO to čine?), palo mi je na pamet da je zapravo dobro što Hrvatska televizija to prenosi. Jest da će vrlo malo gledatelja doista i pogledati prijenos, ali tako je s većinom kulturnih sadržaja. No razlog iz kojeg mi je palo na pamet da je dobro što HTV to prenosi je sljedeći - ta je priredba, koliko god bila pomalo dosadna, formulaična, koliko god na trenutke djelovala kao pokondirena kopija stranih glamuroznih dodjela - priredba na kojoj se doista slavi kultura, umjetnost, kazalište. Bez dodatnih gluposti, kaljuža, ideologija i parola na kakve smo inače navikli na apsolutno svim priredbama koje HTV prenosi.

Ne znam jeste li gledali sinoć, ali ako jeste, shvatit ćete o čemu govorim. Nitko na pozornici nije izbacivao patetične parole o domovini i 'pravom' hrvatstvu, nitko nije pokušavao kulturu i umjetnost staviti u službu politike, nije bilo nikakvih veličanja ili ponižavanja 'naših' i 'vaših' - čak štoviše, neke su nagrade primili umjetnici iz susjednih zemalja u 'regiji' i to nije izazivalo niti ikakvu sablazan niti ikakvo iznenađenje, nego je to bilo potpuno normalno. Doista se stekao dojam da su ti ljudi tamo samo zbog umjetnosti, samo zbog kazališta i samo zbog kulture. Ako netko i nije bio, nije mu baš dano mnogo prostora da to i izrazi.

I zato mislim da je ipak dobro što HTV to prenosi. Teško da će itko tko nije profesionalno ili osobno povezan s kazalištem sjediti na rubu kauča pred televizorom i to pratiti, ali moguće je da će neki gledatelji, oni koji su zainteresiraniji za kulturu, jedanput godišnje to ostaviti da im se 'vrti u pozadini' te tu i tamo zapisati naslov kakve sjajne predstave, kao što je ove godine bila jedna od najnagrađivanijih, 'Črna mati zemla'. No još je važnije što je HTV, eto, ipak spreman prenositi i nešto takvo. Nešto što nužno ne šalje turbonacionalne poruke, nešto što nužno nije ovdje zato da bi se ulagivalo trenutno vladajućem konceptu kulture i nešto što stvarno samo nagrađuje najbolje umjetnike i kulturnjake koji su nešto napravili na području naše zemlje u proteklih godinu dana. Zbog takvog cilja i sadržaja spremna sam se i dogodine pomalo dosađivati pred televizorom.