INTERVJU

Jelena Oroz: Svim mojim likovima zajednička je karakteristika da nisu niti pozitivci niti negativci

23.05.2018 u 11:22

Bionic
Reading

U najprestižnijem Animafestovu Velikom natjecanju kratkometražnog filma bit će prikazan 'Dva na dva' Jelene Oroz nastao u produkciji studija Bonobo, a autorica prije festivala predstavlja svoj rad

Koja polazišna ideja, inspiracija i/ili motivacija stoje iza Vašeg posljednjeg filma? Što ste filmom željeli pokazati ili prikazati, na što uputiti?

Inspiraciju sam pronašla osvrnuvši se na prijašnje veze. Iako se ljudi kao individue međusobno razlikuju, jedna stvar je iz mog iskustva ipak u vezama zajednička, a to je ništavost i tupilo koje nastupa jednom kad se dovoljno u vezi uljuljkamo. Također, ljubav postaje posesivna, a razumijevanje imamo samo za sebe. Postajemo ''žrtvom'' i njegujemo svoj krhki ego, baš kao što su krhki zečevi iz filma Dva na dva. Iako djeluju kao da im je potrebna zaštita i pažnja, rastu i postaju monstrumi nesvjesni svoje prirode i postanka. Odlučila sam izostaviti elemente koji opisuju mjesto i vrijeme, nastojeći prikazati stanje kroz korištenje čistih ploha, suptilnosti pokreta i vizualne metafore. Želja mi je bila postići dojmljivo audiovizualno iskustvo za gledatelje, koji, bez poznavanja koncepta priče i potpunog razumijevanja spomenutih metafora, mogu okusiti slatko-gorki osjećaj filma.

Dva na dva
  • Dva na dva
  • Dva na dva
  • Dva na dva
  • Dva na dva
  • Dva na dva
    +6
Radovi Jelene Oroz Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Jelena Oroz

Zašto ste se odlučili baš za ovu animacijsku tehniku? Koji su njezini doprinosi priči i cjelini filma?

2D kompjuterska animacija tehnika je kojom se kao crtač likovno i idejno mogu najbolje izraziti. Odabirom motiva, vizuala, dizajna i stilom animacije, namjera mi je bila postići nešto što rezonira s ugodom koja bi trebala biti na granici ugodnog i meditativnog, ali i blago uznemirujućeg.

Što vam je važnije: artwork ili storyboard?

Mislim da dobar rezultat ipak najviše rezonira s osjećajem i intuicijom autora. Film s ispeglanom formom može biti jednako impresivan kao i film koji ima jaku priču, a nešto slabije likovne elemente odnosno formu. Osobno tragam za radovima koji ostavljaju bilo kakav dojam, impresiju i nebitno mi je koje je elemente autor zastupao više, a koje manje. Zanimljivo mi je istraživati i pomalo eksperimentirati s tim elementima, implementirati iskustvo učenja i gledanja, ali pronaći izričaj koji se ne drži filmskih kanona striktno ili isključivo.

S kojom od ovih uobičajenih tema osjećate najviše umjetničke bliskosti: ljubav, seks ili politika?

Pretpostavljam da bi to bila ljubav, valjda jer ostavlja vrlo intenzivna iskustva, bilo da se radi o partnerskoj, prijateljskoj, obiteljskoj ili nekoj fiktivnoj, ideološkoj ljubavi. Ona stvara i razara, inspirira i demotivira. Istovremeno i stvarnost i iluzija, opipljiva, ali nikad dovoljno da bi prenijela iskustvo unutarnjeg osjeta.

Možete li istaknuti neka stalna obilježja vaših djela, smjernice kojih se pridržavate od početaka do danas? Postoji li nešto kao Vaš potpis, lajtmotiv koji nadilazi različitost tehnika i tema?

Svim mojim likovima zajednička je karakteristika da nisu niti pozitivci niti negativci – namjere im nisu nužno loše, iako nose dozu jezivosti. Oni jednostavno bivaju u skladu s prirodom koja im je dodijeljena bez proračunatih namjera.

Prisutan je i motiv bizarnog, nadrealnog i blago pomaknutog, tematski kao i u storytellingu.

Koji su aspekti ljudske prirode s jedne, a koji umjetnički utjecaji s druge strane najviše doprinijeli vašim djelima?

Studij likovne kulture prije studija animiranog filma definitivno je doprinio umjetničkom aspektu u smislu promišljanja likovnosti, a potom i niz kreativnih ljudi, prijatelja i kolega iz neposrednog okruženja. Internet, mnoštvo odgledanih filmova(animiranih i igranih, A i B produkcije svih žanrova). Različiti pristupi, tehnike, svojevrsna hrabrost autora, dosljednost i ustrajnost u realizaciji. Rekla bih da je mojim djelima najviše doprinijelo promatranje, a potom i promišljanje o viđenom.

U kojoj se mjeri kreativni proces kroz koji ste prošli s posljednjim filmom razlikovao od onih za prethodna djela i hoće li se on mijenjati u budućnosti?

Iako mi je posljednji film prvi profesionalni, a svi dotadašnji su bili studentski, kreativni proces je bio sličan utoliko što je bilo puno testiranja dizajna, prebiranja po priči, nekoliko verzija scenarija, animatika... No s posljednjim filmom prisutna je bila i neka vrsta straha i neodlučnosti pri donošenju konačne odluke. Možda jer je u ovaj proces izrade bilo uključeno više ljudi koji su imali povjerenja u mene, a ideju filma sam konstantno preispitivala. Nadam se da ću u budućnosti imati više povjerenja u svoje odluke i više koristiti mogućnosti koje medij animacije pruža; zaigranost, eksperimentiranje i neka nova likovna i animacijska rješenja.

Intervju s Jelenom Oroz ustupio je festival Animafest.