Mozaično-razgovorna emisija 'Kod nas doma', kojom je HTV na Prvom programu zamijenio 'Hrvatsku uživo', jedna je od onih emisija koje se ne bi trebale emitirati svaki dan. To ne znači da su loše - dapače, simpatične su i opuštajuće, imaju vješte voditelje i ugodnu atmosferu, ali svakodnevno im emitiranje nevjerojatno šteti
Kad god mi je netko u zadnjih mjesec-dva pokušao nešto ispričati o nekom gostu, temi ili prilogu koje je gledao u emisiji 'Kod nas doma', to bi neizbježno završilo u laganoj zbunjoli: 'Gledao/la sam to u onoj emisiji 'Kod nas doma'... ili su to bile one 'Žene povjerljivo'... nenene, možda je ipak bilo 'Kod nas doma'... a možda još u onom 'Ritmu ljeta'... hm, a da nije u nekoj reprizi 'Osmog kata'?'
Zbrka nije sasvim neopravdana. Sve četiri spomenute emisije barem je dijelom radila ekipa sličnog sastava, sve četiri bave se ili su se bavile nekim svakodnevnim, bezvremenskim temama koje nisu nužno povezane s aktualnim zbivanjima i u svima su bili angažirani voditelji koji imaju dobar osjećaj za razgovor u studiju te uspijevaju u njemu stvoriti ugodnu atmosferu. Emisija 'Kod nas doma' po tome je samo nastavak takve svijetle tradicije, a postala je poznata već pri svojem ustoličenju u HTV-ovski raspored početkom jesenske sheme, kada su prisavski šefovi odlučili da će njome zamijeniti 'Hrvatsku uživo', pravdajući to navodnim zahtjevima gledatelja da ih HTV oslobodi svakodnevnog 'gnjavljenja' aktualnostima i da im umjesto toga prezentira nešto laganini.
Laganini smo i dobili. Emisija u kojoj se govori o svemu i svačemu, ali svaki put pod egidom neke općenite teme, u svojem je kratkom postojanju ugostila ljude svakojakih profila - rekla bih od pekara do apotekara, ali se zapravo ne sjećam nijednog pekara ni apotekara. No bilo je i glazbenika i arhitekata i dizajnera i producenata i svega i svačega. Pritom je svaka emisija imala neku svoju općenitu temu vodilju - jučer je to, primjerice, bila ljudi koji su svoje snove uspjeli pretočiti u realnost, a takve je u studiju, između ostalih, predstavljao Senna M. Prošarana glazbenim brojevima koje bi obično izvodio jedan od sugovornika voditeljice, pokojim prilogom povezanim s temom o kojoj se govori, emisija je doista nalikovala emisiji 'Žene povjerljivo', samo što se nije bavila isključivo 'ženskim' temama. Podsjećala je, zapravo, i na 'Ritam ljeta', a ako ćemo skroz iskreno - i na 'Osmi kat', samo s Barbarom Kolar kao voditeljskom iskusnjarom umjesto Danijele Trbović. Moji komentatori s početka članka imali su, dakle, sasvim dobre razloge za zbunjenost.
I sad, iako se u konceptu emisije 'Kod nas doma' nazire određena šablona i povezanost s još barem tri emisije koje su u novije vrijeme prikazivane na HTV-u, to samo po sebi nije loše. Ubaciš li još malo šarolikosti i gostiju koji nisu nužno povezani s glavnom temom, dva-tri isječka s Daveom Allanom ili Bennyjem Hillom - dobit ćeš emisiju kakvom je prije mnogo ljeta velike uspjehe postizao Saša Zalepugin - 'Nedjeljno popodne'. Ako se izuzme poprilično bizarno vizualno fejkanje domaće atmosfere nekakvim razbacanim jastucima po inače turbomračnom u-tunelu-usred-mraka studiju - emisija ima i tu atmosferu, taj štih. Mogla bi se odlično i sasvim uspješno isfurati upravo u tom, nedjeljnom popodnevnom terminu. Samo što bi se Davea Allana u današnje vrijeme zamijenilo, štajaznam, Chrisom Rockom i Tracey Ullman.
Ali ne. HTV-ovci su 'Kod nas doma', doduše, stavili u popodnevni termin, ali ne nedjeljom, nego svakim božjim radnim danom - i što se onda dogodilo? Isto ono što se dogodilo s 'Ritmom ljeta' već negdje početkom kolovoza i s 'Osmim katom' dok se prikazivao svaki dan. Teme su se prebrzo trošile, potencijalnih gostiju bilo je sve manje, priče su se počele prelijevati jedna u drugu i sve je počelo djelovati kao da se voditeljice i autori bore s pronalaženjem ideja, a gosti se pitaju: 'Što ja radim ovdje?'
HTV-ovo vodstvo u svojem je trudu da iz programa ukloni nepoćudne glasove, da gledatelje što manje podsjeća na stvarnost u kojoj žive od jednog možda ne osobito originalnog, ali šarmantnog mozaično-zabavnog koncepta učinio industrijsko postrojenje. Emisiji za čije bi osmišljavanje ipak trebalo nešto mašte i kreativnosti, dakle i vremena - nametnuo je tempo svakodnevnog emitiranja, štanceraj, hiperprodukciju. 'Hrvatskoj uživo' svakodnevno je emitiranje bilo organski uvjetovano - ona se bavila 'živim', dakle aktualnim događanjima i pojavama u Hrvatskoj. 'Kod nas doma' takav tempo znači samo teret i propast jer se NE bavi takvim temama.
Da je HTV-u imalo do kvalitete, a ne do održavanja slike Hrvatske koja se uklapa u neki podobni Disneyland, prestao bi se preseravati pričama o tome da 'gledatelji traže laganije sadržaje', vratio 'Hrvatsku uživo', a emisiju 'Kod nas doma' premjestio u neki popodnevni nedjeljni, možda čak i subotnji termin, dao joj još prostora za dodatne sadržaje i maknuo joj one apsurdne jastuke iz studija (zadnje je najmanje važno, ali moram spominjati jer me osobno iritira). Ovako od simpatične emisije čini bezličnu, od dobrih ideja previše površno obrađene i prebrzo potrošene, a od svojeg programa još jednu teško raspoznatljivu zbrku. No to je HTV. Jesmo li iznenađeni?