Kada je prije desetak godina osnovana kulturna mreža Clubture (www.clubture.org), s ciljem povezivanja različitih aktera nezavisne kulture, situacija u Hrvatskoj bila je bitno drukčija nego što je danas. U međuvremenu je Clubture uspješno zaživio, a nezavisna kultura se izborila barem za pravo postojanja, ako već ne i pravednog financiranja. Jedan od rezultata rada Clubturea jest i publikacija 'Exit Europe', inače rezultat dvogodišnjeg rada s brojnim partnerima iz regije. S njima je Clubture radio na povezivanju nezavisnih kulturnih organizacija iz regije s onima koje djeluju unutar prostora Europske unije.

Na izradi publikacije radilo je sveukupno 18 ljudi iz različitih zemalja, a svoj doprinos njezinu nastanku, kao i čitavom procesu dale su brojne organizacije, kao i pojedinci koji aktivno podupiru razvoj suradnje nezavisnih kulturnih organizacija u regiji.
'Exit Europe' može se naći i online, u engleskoj verziji, kao i verziji domaćih jezika autora koji su unutra objavili svoje tekstove. O nastanku ove publikacije, stanju nezavisne kulture na Balkanu i vladajućim kulturnim politikama razgovarali smo s jednom od urednica 'Exit Europe' Katarinom Pavić, koja je ujedno i koordinatorica kulturne mreže Clubture.

Clubture u Hrvatskoj postoji skoro deset godina i iza sebe ima iskustvo i rezultate djelovanja. No kako se zapravo došlo do ideje regionalnog povezivanja nezavisne kulturne scene? Kad je to započelo, što se do danas ostvarilo? Također, koliko je u regionalnom povezivanju relevantno iskustvo Clubturea unutar Hrvatske?

Clubture već devet godina u kontinuitetu povezuje nezavisne kulturne organizacije u Hrvatskoj u dinamičnu programsku platformu kroz koju one izravno razmjenjuju postojeće programske sadržaje i zajednički smišljaju nove. Programska razmjena i suradnja nezavisnih u okvirima RH je temelj razvoja mreže, pa je tako i regionalni program osmišljen s ciljem programskog povezivanja nezavisnih kulturnih organizacija u regiji, što je inicirano 2004. godine.

Budući da su se kroz desetljeća u svim zemljama regije razvijale slične tendencije u pogledu nezavisne kulturne produkcije, kao i u širem sociokulturnom kontekstu – radi se o prirodnom putu umrežavanja. Kao što je spomenuto na jednom mjestu u netom izašloj publikaciji 'Exit Europe – nove geografije kulture', radi se o povezanosti koja je izrasla iz zajedničkog konteksta, ali koja ga ima potrebu mijenjati.

Mreža Clubture inicirala je novi tip povezivanja nezavisnih kulturnih organizacija u regiji, na principima suradnje i zajedničkog odlučivanja, a iskustva dotad stečena u radu 'kod kuće' u regiji su bila od iznimnog značaja. Temeljni principi po kojima Clubture djeluje u Hrvatskoj – programsko povezivanje i suradnja, osnaživanje javnog utjecaja i vidljivosti nezavisne kulturne scene preneseni su i na djelovanje u regiji, ali u odnosu na posebnosti i pojedinosti u djelovanja u širem, regionalnom kontekstu.

Radi se o još uvijek dominantnim obrascima koji su prisutni u svim zemljama regije, što potvrđuje i niz autora koji su surađivali na izradi 'Exit Europe' knjige. Taj dominantan obrazac prisutan je i u npr. Sloveniji, kako piše Katja Praznik - premda su tendencije u kulturno-umjetničkoj proizvodnji kod naših zapadnih susjeda već dugi niz godina izrazito napredne, pa čak i u tzv. mainstream kulturi.

Spomenuti obrazac karakteriziraju i oblici institucionalnog organiziranja u kulturnom i umjetničkom polju, tako da možemo reći kako je etabliranje nacionalnih kulturnih identiteta u podlozi provođenja kulturnih politika na području regije – gdje regionalna suradnja još uvijek nije razmotrena kao nužnost i kao razvojni potencijal za sve zemlje bivše Jugoslavije. To je podjednako vidljivo u nedostatku suradnje među institucijama koje provode kulturne politike, kao i među važnim nositeljima kulturnih politika i kulturnih identiteta – što su javne institucije u kulturi.

Ta paradigma se različitim dinamikama kroz regiju mijenja prema paradigmi tržišne orijentacije, tako da je suradnja u tržišno orijentiranim oblicima kulturne i umjetničke proizvodnje uzela maha, što je dakako pozitivna činjenica – iz perspektive reafirmacije same suradnje. No kultura se kao važna sfera društvenog života ne smije prepustiti isključivo tržišnim uvjetima budući da bi za njezin razvoj to bilo pogubno, podjednako za institucije, kao i za nezavisne.

Uloga nezavisne kulturne scene, a posredno i uloga mreže Clubture je ta da se pokaže kao proaktivan faktor u opisanim uvjetima. Nezavisna kulturna scena posvuda u regiji aktivno zagovara reforme unutar sustava zemalja u regiji, i to s ciljevima uvođenja konkretnih mjera kulturnih politika koje bi istovremeno omogućile jačanje nezavisne kulturne proizvodnje, ali i nužne promjene unutar sustava javnih kulturnih institucija kako bi one bile spremne za suočavanje s brojnim izazovima poput smanjenja javnih sredstava za kulturu uslijed krize, kako bi mogle otvoriti svoja vrata drugim načinima programiranja i produkcije, različitim pojedincima i grupama umjetnika i kulturnih radnika te u konačnici kako bi otvorile svoja vrata što većem krugu različitih tipova publike.

Osim zagovaranjem reformi, nezavisna kulturna scena aktivno osmišlja, inicira i razvija tzv. mehanizme premošćivanja jaza između institucionalne kulturne sfere i nezavisnih. Njihova je svrha nadopuniti postojeće praznine unutar sustava u kojemu još nisu uvedene reformske mjere koje bi omogućile procvat nezavisne kulturne produkcije. Mreža Clubture koja se istakla svojim rezultatima u Hrvatskoj i šire, primjer je mosta o kojem govorimo. Osim same mreže, prisutan je i niz drugih primjera poput zagovaranja osnivanja Zaklade Kultura Nova, osnivanja Pogona – Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade i dr.

Kako je započela regionalna suradnja preko Clubturea? Možete li se prisjetiti koje organizacije i programi su bili u pitanju te kako su primljeni od publike, odnosno javnosti?

Mreža Clubture u načelima programskog djelovanja provodi načelo širenja u tzv. koncentričnim krugovima. Ukratko, označitelj tog načela je postupno uključivanje zainteresiranih organizacija i pojedinaca – preko onih koji su već sudjelovali u različitim aktivnostima mreže. Time se izbjegava česta boljka mrežnih organizacija, pro forma sudjelovanje. Tim principom građena je i regionalna platforma. Na prvim sastancima okupljeno je 40 organizacija iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Slovenije, a nekoliko mjeseci kasnije okupljene su i makedonske organizacije. Tada je osmišljen i regionalni program razmjene i suradnje. U provedbi tog programa sudjelovalo je niz organizacija koje su u suradnji provele niz događanja u devet različitih gradova širom regije, a sami sadržaji bili su prezentirani i u drugim sredinama kroz sudjelovanje drugih organizacija u smislu host-partnera. Organizacije koje su partnerski provodile programe su sljedeće: Međunarodni centar za djecu i omladinu Novo Sarajevo; Multimedijalni institut – mi2, KONTEJNER – biro suvremene umjetničke prakse, Centar za dramsku umjetnost, Udruženje za razvoj kulture – URK, Zagreb, Koalicija udruga mladih – KUM, Split, Agencija za informiranje - AGI, Osijek; Galerija Kapelica, MASKA, Ljubljana, KUD Mreža, Ljubljana; Chinch, O3ONE, Remont – nezavisna umetnička asocijacija, Beograd, Digital Culture, Subotica.

Publika je iznimno pozitivno reagirala na ova događanja budući da su zajednički regionalni projekti, a posebice oni u domeni suvremene umjetnosti, bili u povojima. Posebice je vrijedan bio istup prema publici manjih gradova i sredina, koji nemaju česte prilike vidjeti tipove programa kakve su provodile ove organizacije.

Kako je išlo povezivanje Clubturea s institucijama Europske unije? Je li regionalna suradnja i dalje 'u modi' u Bruxellesu? Možeš li usporediti odnos institucija EU i hrvatskih institucija prema Clubtureu, odnosno nezavisnoj kulturi?

Područje regije od vremena završetka ratnih sukoba na ovim područjima nije toliko 'u modi' gledano iz perspektive međunarodnih institucija općenito. Premda se EU širi na prostor regije, na razini EU koja je veoma opterećena brojim unutarnjim previranjima širenje na ove prostore ne predstavlja više onaj tip prioriteta, kakav je postojao u trenucima potrebe da se regija stabilizira.

Što se tiče povezivanja mreže Clubture i partnera u regiji te zajedničkog istupa prema institucijama EU, radi se zapravo o prvom koordiniranom istupu nezavisnih kulturnjaka prema novom i veoma apstraktnom političkom prostoru kojeg zauzima EU sa svojim institucijama. Prethodno ovom iskustvu, imali smo nejasne, možda čak i romantizirane predodžbe o tome kako funkcionira uređenje politika, pa i onih u području kulture na razini EU.

Pitanje koje ostaje otvoreno je na koji način građani političke zajednice kakva je EU mogu utjecati na razvoj politika, a da taj utjecaj bude opipljiv i stvaran. Jedan od potencijalnih načina uključivanje je u rad mreža koje djeluju unutar EU, koje su aktivne u zagovaranju pozitivnih pomaka u politikama Unije – od kojih bih istaknula rad krovne zagovaračke mreže Culture Action Europe, čija je Clubture članica. CAE je pokrenula kampanju We Are More u kojoj zagovara važnost uloge kulture u izgradnji europskih društava, s posebnim naglaskom na povećanje izdataka za kulturu u budžetu Unije. Manifest te kampanje do sada je potpisalo više od 20.000 ljudi širom svijeta, a ovim putem pozivam sve koji to do sada nisu učinili da se pridruže klikom na http://www.wearemore.eu/manifesto/

Surađivala si s kolegama iz regije na ovoj publikaciji. Kakvo je stanje kod njih kada je riječ o nezavisnoj kulturi? Jesu li to isti problemi kao u Hrvatskoj ili svatko ima svoju specifičnu priču?

Što se tiče sličnosti i razlika, naravno da u svakoj od zemalja, kao i u pojedinim sredinama postoje značajne razlike, pa tako i u razvoju pojedinih nezavisnih organizacija koje čine scenu. Značajne su razlike i u kreiranju kulturnih politika tih zemalja: od Slovenije u kojoj su u primjeni konkretne mjere kulturnih politika, npr. u smislu višegodišnjih potpora nezavisnoj produkciji, pa do Makedonije u kojoj je trenutačno dominantni kulturno-politički model klasično-helenska megalomanija koja se ugleda u izgradnji velikog broja spomeničkih objekata. Treba svakako obratiti pažnju i na činjenice kako je s krizom u mnogim zemljama regije, a posebice u lokalnim sredinama došlo do drastičnih udara na budžete za kulturu, a mnoge nezavisne organizacije bile su prve na udaru značajnih rezova. Od toga, naravno, nisu pošteđeni ni organizacije u hrvatskim gradovima.
Zajednički nazivnik koji povezuje scene u svim zemljama regije stalni su napori nezavisnih za reformskih zahvatima koji se odnose na položaj same scene, ali i na utjecaj na širi kulturno-politički okvir. Treba istaknuti da u svim zemljama regije postoje manje ili više strukturirane platforme pojedinaca ili organizacija koje zagovaraju pozitivne promjene u svom neposrednom okružju i šire, i to je ono što smatramo iznimno važnim. Clubture je kroz svoje djelovanje potaknuo lokalno umrežavanje brojnih organizacija u saveze i platforme, bilo kroz direktan rad u transferu znanja, ili kroz dobar glas - koji se daleko čuje.