Dinamična mini-serija snimljena po još jednom romanu Elene Ferrante i opet pokazuje kako slavnoj spisateljici ide od ruke prikaz odrastanja djevojaka u Italiji. To je tako unatoč tome što se serija odmakla od predloška i unatoč tome što serija nije snimljena za HBO nego za Netflix.
U zadnjih godinu-dvije gledatelji diljem svijeta počašćeni su čak dvjema ekranizacijama djela Elene Ferrante - zadnjom sezonom 'Genijalne prijateljice' na HBO-u i filmom 'Mračna kći' koji je divno adaptirala Maggie Gyllenhaal. Novo lijepo iznenađenje jest mini-serija 'Lažljivi život odraslih', ekranizacija istoimenog romana koja je ovih dana postala dostupna na Netflixu.
vezane vijesti
Netflix ko Netflix, i ovaj put igra za raju, a zanemaruje taktiku pa estetski i kvalitativno ova serija nije ni približno usporediva s 'Genijalnom prijateljicom' i 'Mračnom kćeri'. Te su dvije ekranizacije, svaka u svojem mediju, praktički savršene, a 'Lažljivi život' doduše jest jedna od boljih serija trenutačno u Netflixovoj ponudi, no to više govori o Netflixovoj trenutačnoj ponudi nego o seriji.
No unatoč 'netflixoidnosti', mana, povremenim šepanjima i onoj vrsti adaptacije u kojima je autorima puno prebrzo ponestalo materijala pa su ga nadoknađivali blesavim trikovima, ponavljanjem i brutalnim ubacivanjem onoga čega u romanu nema - ova je serija od svih ekranizacija Ferrante najživahnija, najdimaničnija i toliko puna života da bez problema šarmira gledatelja i tjera ga da je pogleda do kraja čak i dok koluta očima.
Priča se odvija u Napulju devedesetih godina prošlog stoljeća, gdje mlada Giovanna (Giordana Marengo) živi s dobrostojećim roditeljima, ljevičarskim intelektualcima. Žive u dobrostojećoj četvrti na brdu i Giovanna se silno dosađuje. Ne zanima je ništa - ni škola ni dečki ni 'šampanjski socijalizam' njezinih roditelja, ali jednoga dana u razgovoru svojih roditelja načuje da otac Andrea za nju kaže kako sve više izgleda kao njezina teta, odnosno njegova sestra. Reakcija njezine majke na to jest sablazan. Nemoj tako govoriti, opominje muža, ta žena je čudovište. Giovanna se isprva uvrijedi, ali kad je roditelji uvjere da nisu mislili na fizičku ružnoću, nego na karakter njezine tete, Giovanna zahtjeva da je upozna.
Upoznavanje tete Vittorije (Valeria Golino) za Giovannu je višestruki šok. Ne samo da je Vittoria sve ono što njezini roditelji nisu, nego je i svijet u kojem živi potpuno drugačiji od onoga u kojem je Giovanna odrasla. Prljav, siromašan, radnički kvart iz kojeg se Giovannin otac uspio izvući, a u kojem je Vittoria ostala za Giovannu je kao 'Napulj, ali na nekom drugom planetu'. I baš kao Vittoria, koja puši, psuje, prijeti nožem, krivi Giovannina oca za svoj propali život, ali i živi životom punim dinamike, muzike, glasova, starih vespa i harmonika. Giovanna je istodobno i očarana i zgađena Vittorijinim životom, a događaji će je natjerati da se zapita tko je u pravu ili u krivu - njezin otac ili njezina teta. Točka u kojoj će shvatiti da su oboje u krivu trenutak je njezina odrastanja.
Edoardo De Angelis, talijanski redatelj koji je adaptirao 'Lažljivi život' za Netflix učinio je to upravo onako da istodobno pokaže nešto klasične redateljske vještine i šarma, ali i onako da privuče Netflixovu publiku. Pop-prikazom klasne borbe, tipično južnotalijanskih društvenih kolorita i odrastanja mladih djevojaka u tom dijelu Europe dovoljno se primakao Eleni Ferrante da to bude zabavno, probavljivo i dovoljno inteligentno da ekranizaciju nitko ne prezre. Ako volite te teme, samo naprijed. Serija je puna života, strasti i šarolikosti. Ako pak očekujete vrhunce Elene Ferrante prebačene na mali ekran - smanjite očekivanja.
