Umjetnički integritet toj 'večeri uzvišenih emocija', kako je predstavljena u listiću uz humanitarni koncert, imao je osigurati jedan od ponajboljih verdijanskih baritona današnjice, Leo Nucci.

Zbog Nuccijeve prisutnosti na hrvatskoj pozornici mora se prije svega zahvaliti njegovoj suradnji s preminulim dirigentom Vjekoslavom Šutejom. Njegova pjevačka karijera dobro je poznata. Internacionalni proboj započeo je krajem sedamdesetih godina, prvo na pozornici milanske Scale, a potom i svih ostalih relevantnih opernih kuća, od Covent Gardena do Meta, no njegovo se ime s vremenom vezalo prije svega uz tumačenje dviju uloga, Rigoletta iz istoimene Verdijeve opere te Figara iz Rossinijevog 'Seviljskog brijača'.

Repertoar koncerta je bio standardan za takav tip glazbenih događanja – popularne arije Verdija, Puccinija, Giordana, Rossinija isprekidane su uvertirama Verdijevih opera 'Nabucco' i 'Moć sudbine' te orkestralnim intermezzima Puccinija i Mascagnija.

Nuccijev glas očito više nije ni u naponu snage ni na vrhuncu vitalnosti, bilo je jasno svima u dvorani. No kod tog umjetnika radi se prije svega o dobroj muzikalnosti, dramatski sugestivnoj frazi, osjećaju za talijanski repertoar te efektnom scenskom nastupu, koji je uvijek dobar adut u koncertnom predstavljanju opernih arija, te je u tom pogledu njegov nastup opravdao ugled. Ostali sudionici protokolarnog koncerta zaslužuju nešto drugačije ocjene.

Zagrebačka filharmonija, kojom je dirigirao Ivan Repušić, pružila je, u najboljem slučaju, tek adekvatnu potporu pjevaču te jednako takve izvedbe spomenutih opernih uvertira i intermezza. Slična konstatacija može se izreći i za interpretaciju Ivane Lazar koja je pjevala Gildu u ulomcima iz Verdijevog 'Rigoletta', kojima je očekivano završen službeni dio glazbenog programa, dok je gostovanje Ane Mihanović u znanoj Rossinijevoj ariji Cruda sorte iz komične opere 'Talijanka u Alžiru' ostalo pod znakom upitnika.

Taman kad se činilo da će koncert završiti posve neprikladnim šetuckanjem dviju pjevačica kroz publiku tijekom izvedbe Dueta cvijeća iz Delibesove 'Lakme', Nucci je završnom izvedbom večeri, arijom Largo al factotum iz 'Seviljskog brijača' spasio glazbeni integritet večeri.