Kada je 2018. u kina stigao film 'Mjesto tišine', odlazak na projekciju bio je jedno dosta zanimljivo iskustvo. Postapokaliptični horor o obitelji koja preživljava najezdu zlih izvanzemaljaca tako da izbjegava bilo kakve zvukove jer alieni imaju supersluh i kolju svakog tko pisne ili stane na grančicu. John Krasinski, tip koji je nekad lomio srca svake obožavateljice američkog Officea svojim dječačkim šarmom i bećarstvom, u tom se filmu pokazao ne samo kao vrstan glumac, nego i vrlo ozbiljan redatelj i scenarist. Toliko je dobro isfurao napetost zbog toga što ne smiješ ni pisnut da je kinodvoranama vladao totalan muk. Čak se ni tradicionalno iritanti tinejdžeri ni nabrijane ekipe nešto starijih buraza nisu usudile ni pisnuti. Film je bio toliko sugestivan.

Tri godine i jednu pandemiju poslije kina uglavnom zjape prazna jer nitko još nije sasvim siguran gdje se OK okupljati, a 'Mjesto tišine 2' oborilo je nekoliko rekorda u gledanosti i zaradi. Nastavak prvog dijela, iako je bio spreman za prikazivanje još prije početka pandemije, iz bunkera se probio taman u pravi trenutak, publika ga je dočekala raširenih ruku, a i nastupio je mnogo spektakularnije nego prvi. Ne toliko tih kao prvi, i više fokusiran na akciju, poveo nas je u još jednu pustolovinu preživljavanja s obitelji Abbott.

Ovaj je put to, nažalost, uglavnom bez Johna Krasinskog. Pojavljuje se on, bez brige, prvih desetak minuta filma posvećeno je flashbacku na prvi dan izvanzemaljske invazije na Zemlju u kojem je John debelo označio svoj teritorij. No ostatak filma odvija se nakon što se njegov lik, Lee Abbott, odlučio žrtvovati ne bi li spasio familiju. Njegova supruga Evelyn (Emily Blunt) ovdje nastoji sa svoje troje djece - od kojih je jedno novorođenče, jedno ne čuje, a jedno si uspijeva skršit nogu upadanjem u zamku za medvjede - otići na neko sigurnije mjesto od njihova razorenog doma. Tako bježeći, svi četvoro nailaze na napuštenu čeličanu u kojoj stoluje Leejev nekadašnji prijatelj Emmet (Cillian Murphy), sada potpuno satrt i nemalo okrutan zbog toga što su mu gadna bića iz svemira ubila i djecu i ženu.

Emmett majci Abbott i njezinoj djeci jedva jedvice dopušta da se privremeno sklone u 'njegovu' čeličanu, ali klinjo koji si je sredio nogu u medvjeđoj zamci biva sve gore, a klinka koja je još u prvom dijelu otkrila da puštanje zvuka s njezina slušnog aparata alienima dotične blesira ko loše instalirane Windowse - sada pak otkriva da netko odnekud preko radija odašilje pjesmu 'Beyond the Sea'. I dok Majka Hrabrost odlazi nekako nabaviti lijekove za svojeg ranjenog sina, mala nadruka Emmetta da s njom ode potražit ekipu koja pušta tu pjesmu preko radija, uvjerena da su na nekom otoku. Tu se film razdvaja na tri priče i sve tri su čisti belaj, frka, zlo i naopako.

Čitav taj stres X 3 doista od filma i čini akcijski spektakl, koji je - valja pripomenuti - mnogo manje TIH nego prvi film, dapače, u brojnim se prizorima dere ko vol, a i sound design mu je takav da ti nemilosrdno napada sirote, goloruke bubnjiće. To vjerojatno nešto znači - meni je na pamet palo da je to suprotnost prvome filmu, gdje je uglavnom bila riječ o komunikaciji unutar obitelji i vezama unutar obitelji, koje su često neizrečene, ali funkcioniraju, pogotovo u nevolji. U ovome filmu ta obitelj se više ne drži samo unutar sebe - nakon žrtve jednog od njezinih osnivača mora se otisnuti u svijet i potražiti pomoć od društva i zajednice, a to je već mnogo glasniji poduhvat. No pogibelj od superslušajućih vanzemaljaca i dalje je tu pa to njihovo larmanje i nabijanje ima pogibeljne posljedice.

John Krasinski i ovdje se pokazao kao dobar redatelj jer skroz fino barata lunapark-sekvencama jurnjave u autu na rikverc i drugim naganjanjima sa zlim došljacima iz svemira, a ide mu i kombiniranje tih brzih akcijskih scena s anksioznim, tihim i sporijim prizorima kakvi su od prvog filma učinili fenomen. No iako će se film svidjeti (zapravo, prema podacima o gledanosti, već se svidio) svim ljubiteljima dinamike, akcije i trzajnih ozljeda vrata u fotelji multipleksa - meni nekako fali tiha i spora tjeskoba prvoga filma. Ono je bio veći kunst, ovo je samo sjajno odrađen blockbusterizam.

Osim toga, proširivanje svijeta u kojem žive Abbottovi podvuklo je još jedan problem filma, koji u prvom filmu nije bio toliko akutan zato što se radilo samo o prikazu njihova izoliranog života, u kojem je moguće da oni ni o širem svijetu koji ih okružuje ni o vanzemaljcima koji ih napadaju - nemaju pojma. E, ali sad je ta fora da se o uljezima koji napadaju sirote Zemljane ništa ne zna postalo glupo. U prvom smo filmu saznali samo to da su slijepi, ali super čuju te da ih zvuk sa slušnog aparata imobilizira. U ovom smo saznali samo još to da ne znaju plivati. Ništa drugo o njima ne znamo - ni odakle su došli ni zašto ni koji im je kilnac da su tako nadrkani na ljude, a s obzirom na to da se ponašaju ko kamenje koje pada s neba i nemaju baš nikakav karakter osim onog ubilačkog - ne znamo ni predstavljaju li nešto, jesu li alegorija nečega, metafora, analogija, sinegdoha, anadiploza, whatever. Al su zato CGI-zirani za poludit!

Uzmu li se te dvije mane, 'Mjesto tišine 2' značajno je lošiji i besmisleniji film od prvoga, ali to nikako ne znači da je loš ili loše napravljen. Izvrstan je to horor-hit s odličnom glumačkom postavom (i Blunt i Muprhy, a pogotovo klinci su RASTURILI), ali nekako sam od nastavka, s obzirom na kvalitetu prvog filma, očekivala da će malo pomaknuti i neke druge granice osim geografskog i socijalng kruga Abbottovih. To nije učinio.