Ne znam kada se to točno dogodilo, vjerojatno negdje s Michael J. Foxom i 'Mladim vukodlakom', ali vukodlaci su u modernim filmovima već neko vrijeme predmet sprdnje, komedije i bećarstva. Mislim, okej, i dalje su oni bu!-gadovi koji kolju nevin puk dok krvca rujna teče u potocima, pa njihov društveni angažman baš uvijek ne izaziva salve smijeha, ali fenomen zezancije na račun natprirodnih čudovišta nešto je češći kod vukodlaka nego kod vampira, zombija i inih horor-berekina.

Tako je i u novom filmu Josha Rubena, adaptiranog iz videoigre, 'Vukodlak među nama', što nije baš sasvim precizan prijevod američkog izvornika Werewolves Within, ali u domaćem kino-svijetu, u kojem povijest pamti naslove kao što je 'Ševac i njegov pijevac' za Crimen Ferpecto, ovo je nešto manji grijeh. Grijeh koji zanemaruje tanak, ali ipak postojeći podtekst filma naznačen u originalnom naslovu, ali ajde, nećemo im to previše uzeti za zlo.

Uglavnom, 'Vukodlak među nama' govori o mlađahnom šumaru Finnu Wheeleru (Sam Richardson) koji dolazi u Beaverfield, naizgled idiličan gradić na američkom sjeveroistoku, u kojem - kako Finn brzo saznaje - među mještanima plamti bitka oko izgradnje plinovoda. Jedan dio građana podržava izgradnju, nadajući se novim poslovima i zaradi, a drugi dio se protivi, uvjeren da će izgradnja plinovoda narušiti prekrasan okoliš u kojem žive. Sam već prvoga dana, vođen nježnom rukom mlade poštarice Cecily (Milana Vayntrub) susreće većinu istaknutijih mještana te saznaje da je gradić prepun čudaka, čija su čudaštva podijeljena upravo po gore spomenutoj liniji podržavatelja i protivnika plinovoda, a šire gledano - po liniji liberala i konzervativaca. No taman kad se Finn počne zbližavati s Cecily i malo bolje upoznavati gradić, u njemu se počnu događati krvava ubojstva životinja i ljudi, a netko i sabotira dotok električne energije. Znanstvenica koja forenzički istražuje cijelu dramu uskoro izlazi s nevjerojatnom konstatacijom - riječ je o napadu LIKANTROPA ilitiga vukodlaka!

Od tog trenutka nadalje, film postaje akcijsko-krvavi whodunnit ilitiga potraga za glavnim zlikovcem s puno krvi, žrtava i međusobnih optužbi, u kojima mještani pokušavaju saznati tko je među njima vukodlak. Na površinu pritom izlaze hrpe gadarija koje zamjeraju jedni drugima ili ih vuku iz prošlosti te se čini da bi to mogao biti bilo tko od njih, u čemu se i sastoji podtekst ovoga filma promašen u hrvatskom prijevodu naslova. Među njima JEST samo jedno nadnaravno čudovište, ali svi su oni jedni drugima vukodlaci.

Problem je jedino u tome da je to jedini podtekst i film do svojeg samog kraja, koliko god bio razigran, duhovit i koliko god se pomalo sprdao s klasičnim obilježjima žanra, ne uspijeva produbiti svoju poantu, premda za takvo produbljivanje nije bio potreban genij svjetskih razmjera. No stripovska karakterizacija i ponašanje likova - preciznije rečeno, likovi koji se ponašaju više kao likovi iz videoigre negoli likovi iz filma ili, sačuvaj bože, života - onemogućuju mu bilo kakav daljnji razvoj. Iz toga iskače samo dvoje glavnih likova - Finn i Cecily, kojima je dodijeljena kakva-takva prokvrvljenost i karakter stvarnih osoba, gdje je Finn čovjek u stalnoj borbi s time što društvo njegov blag i poštenjački karakter odbija prihvatiti kao pravi muški, a Cecily je zanemareno najmlađe dijete u obitelji s brojnim potomstvom, koja se cijeli život morala boriti za to da bude zapažena i za sve se, uključujući i igračke, morala izboriti sama.

Sigurno je da ćete se uz 'Vukodlaka među nama' zabaviti - njegov brz tempo, više i manje suptilne šale na račun horor-žanra u zvučnim efektima, izboru popratnih pjesama i ekscentričnosti sporednih likova svakako su začin koji ovaj film podiže na razinu dobre ljetne zabave. No ipak, vidi se da je ovo ne baš jako uspješan pokušaj da se videoigra pretvori u film u kojem se ne vidi da je to adaptacija videoigre i da ćemo ga zbog toga zaboraviti vrlo brzo nakon izlaska iz kina.