U sjajnom filmu 'Kramer protiv Kramera', Dustin Hoffman glumi čovjeka čija supruga (Meryl Streep) jednog dana, ne mogavši više podnijeti teret braka bez ljubavi i majčinskih obaveza, odlazi i ostavlja ga samog sa sinom. Kada se nakon kojih godinu dana vrati i zatraži skrbništvo nad sinom, Hoffmanov lik već je, iako mu je to u početku bilo vrlo teško, razvio divan odnos sa sinom i odlučuje se boriti za zadržavanje skrbništva, iako su mu šanse gotovo nikakve. U jednoj predivnoj, fantastičnoj sceni, koja uz mnoge druge čini 'Kramer protiv Kramera' vrhunskim filmom, odvjetnik Hoffmanova lika izvodi njegovu bivšu suprugu pred sud kao svjedokinju, roštilja je neugodnim pitanjima o njezinu odlasku od obitelji i na kraju joj postavlja najgore pitanje za svaku majku: 'Mislite li da ste zakazali kao majka i žena?' Meryl Streep na to zgromljena zastaje i polako, puna nesigurnosti kakvom društvo puni svaku majku koja nije savršena svetica, molećivo gleda svojeg bivšeg supruga. Dustin Hoffman na to joj uzvraća pogledom punim nježnosti i razumijevanja i polako, sa suosjećajnim smiješkom na usnicama, odmahuje glavom. Ne, bez riječi joj poručuje, nisi zakazala. Sada znam što znači brinuti se za svoje dijete 24 sata dnevno.

Tkogod je gledao 'Kramer protiv Kramera' sjetit će se te scene zato što je ona jednostavno nezaboravna i u njoj je sadržana sva poanta toga filma. U klasičnim, patrijarhalnim obiteljima, muškarci uglavnom nemaju pojma što znači odgajati i podizati dijete. Dustin Hoffman u tom filmu nije samo izgradio odnos sa svojim sinom kakav u to doba nije imao gotovo nijedan otac, nego je i naučio duboko razumjeti majke. Nije više bio ljut na svoju suprugu. Nije mislio da je zakazala kao žena i majka. Točno je znao zašto joj je bilo tako teško da je otišla. Drugim riječima, taj film ima takvu dubinu uvida da ga nikada nećete zaboraviti, pogotovo ne tu scenu.

U filmu 'Očinstvo', koji se negdje od polovice šestog mjeseca može pogledati na Netflixu, domaći će gledatelji eventualno zapamtiti to da glavni lik u jednom trenutku mora na službeni put u Hrvatsku i da ga njegov kolega, oženjen Hrvaticom, nauči da se na hrvatskom be quiet kaže: 'Začepi'. Sve ostalo toliko je mlako, nezanimljivo, pa i - s obzirom da u filmu glavnu ulogu igra komičar Kevin Hart - nesmiješno da ćete ga zaboraviti petnaest minuta nakon gledanja. A i velika je šansa da ćete tijekom gledanja barem jedanput zaspati. Ja jesam.

Priča je klasično padanje u nesvijest od ganuća zbog toga kako je ultraslatko i šarmantno kada se otac sam brine za svoje dijete. Govori o Matthewu Logelinu (Kevin Hart), čovjeku čija žena nakon carskog reza umire od plućne embolije pa on ostaje sam i utučen s novorođenom kćerkicom. Pratimo ga kroz prvih pet-šest godina života njegove kćeri, pratimo ga kako prvo pokušava svim bakama i dedama dokazati da može sam odgajati svoje dijete, a zatim - pet-šest godina poslije - kako se toliko posvetio kćeri i toliko utonuo u sjećanje na svoju preminulu ženu da teško prihvaća mogućnost nove ljubavi i nove žene u svojem životu. Kraj možete pretpostaviti i sami.

Film je baziran na blogu stvarnog čovjeka koji je doživio navlas istu stvar i vjerujem da je taj, planetarno popularan blog bio zanimljiv i šarmantan, premda ga nisam čitala. Ima nešto u svakodnevnom praćenju zgoda i nezgoda, tuga i radosti mladog samohranog oca koji se susreće s izazovima s kojima nije mislio da će se susretati i na koje, kao i svaki roditelj, pogotovo samohrani, nije bio spreman. Ako je čovjek koji je pisao blog k tome još bio i duhovit, vješt u opisivanju situacija i emocija, uopće se ne čudim što ga je čitalo mnogo ljudi i što su se hollywoodski producenti pomamili za ekranizacijom. Problem je jedino u tome što film nije tako zanimljiv, a nije tako zanimljiv jer nema taj dnevnički ritam svakodnevice, scenaristi su bili lijeni smisliti dodatne zgodne momente i peripetije povezane sa životom samohranih roditelja i, kao što rekoh, počiva na toj zamornoj premisi o tome da je muškarac koji se sam brine za svoje dijete - heroj ulice. U jednom trenutku mu čak i žena s kojom izlazi na spoj govori da je to što je stalno neispavan, prekriven bljuvotinom svoje bebe i sasvim izbezumljen roditeljskim obavezama - strašno seksi. Stav je to koji se opetovano ponavlja i u društvu pa i u bezveznim američkim filmovima. Teško da će ikada itko išta slično pomisliti ili reći o samohranim majkama. A prolaze kroz sve isto kao i glavni junak ovog filma, ako ne i gore.

Osim tog specifičnog problema, film pati i od svih klasičnih problema od kojih pate svi bezvezni filmovi bilo koje tematike. Predug je, na trenutke dosadan, nije gotovo nimalo smiješan, iako se barem djelomično naziva komedijom, nedostaje mu pravog dramskog sukoba, ikakvih pravih uzbuđenja ili zanimljivih situacija. Da nije supersimpatičnog Kevina Harta i preslatke djevojčice Melody Hurd koja mu glumi kćer, ne bi bilo apsolutno nikakvog razloga da trošite vrijeme na njegovo gledanje. Radije si još jedanput reprizirajte 'Kramer protiv Kramera'.