Novi film Todda Haynesa, 'Mutne vode' podsjeća na podžanr filmova čija popularnost i učestalost snimanja u zadnjih dvadesetak godina pomalo jenjava - filmove o sudskoj borbi Davida protiv Golijata, i to utemeljeni na istinitim događajima. Znate već na kakve filmove mislim. Zločesta korporacija sva je u grlu u pohlepi i misli samo na zaradu, a pritom ne obraća pozornost na to da doslovno ubija ljude i prirodu u svojoj okolini. Onda se nađe netko tko posluša vapaje ubijanih, bolesnih i trovanih pa stane na njihovu stranu.

U ovom je filmu to Robert Bilott (Mark Ruffalo), odvjetnik koji radi u firmi koja zastupa velike korporacije, ali mu jednog dana na vrata pokuca priprosti stočar iz Zapadne Virginije i ispriča mu priču o tome kako mu je preko stotinu krava uginulo i da je uvjeren kako je uzrok njihove smrti zagađena voda, u koju kemijska kompanija DuPont baca svoj otpad. Bilott se isprva nećka, čak i stočaru govori da je odabrao pogrešnu osobu koja bi ga zastupala jer je on, Bilott, korporacijski odvjenik, lik koji inače brani takve beskrupulozne gadove, ali onda ga stočar ipak nagovori da dođe u Zapadnu Virginiju pogledati kakvo je ondje stanje.

Bilott pristaje i kada stigne u Zapadnu Virginiju, ima što vidjeti. Nije samo problem u kravama. U gradićima kroz koje protječe rijeka u koju DuPont baca svoj otpad ljudi su bolesni, trunu im zubi i umiru. Bilott ipak uzima slučaj, i - uz čest i velik otpor svojih šefova - provodi sljedeći dvanaest godina nastojeći dokazati da velika kemijska kompanija doista beksrupulozno ubija ljude i životinje radi vlastitog profita.

Ono po čemu je Haynesov film poseban i donekle se razlikuje od sličnih uradaka jest to što je svojeg junaka prikazao kao vrlo običnog, samozatajnog čovjeka, pa je takva i Haynesova režija i Ruffalova gluma u filmu. Težište je postavljeno na svemoć i gotovo nepobjedive resurse velike korporacije te koliko je takve slučajeve, unatoč tome što su očigledno točni, teško dokazati na sudu. Sudovi pa i vlasti u Americi (a vrlo vjerojatno i u drugim dijelovima svijeta) praktički su taoci velikog novca, velikih korporacija i njihove vojske manipulativnih odvjetnika. Mali, altruistični borac za pravdu u takvoj situaciji jedva da ima šanse.

Pa ipak, Bilott uspijeva - pobjeđuje DuPont na sudu nakon duge i mukotrpne borbe, i to je također vrlo zorno prikazano u ovome filmu; koliko je teškog, dosadnog i mukotrpnog posla potrebno obaviti da bi se to izvelo - uključujući i opetovano iščitavanje dokumenata i izjava, koje su često sastavljene tako da navode na pogrešan trag.

Važan je to i težak film, film koji se gotovo ničim ne trudi u svoj storyline ubaciti ni malo 'lepršavosti', 'probavljivosti za publiku', pa čak niti pretjerano mnogo osobnih detalja vezanih uz protagoniste. Recimo, iako Bilottovu suprugu glumi jedna od najpoznatijih hollywoodskih glumica današnjice, Anne Hathaway, njezinu je liku i neminovnoj zanemarenosti koja ide uz dvanaest godina suprugova predanog bavljenja jednim slučajem - dano puno premalo prostora i pozornosti. Zbog toga ovaj važan i težak film pati od određene jednoličnosti, čak bi se moglo reći da je u nekim trenucima pomalo dosadan.