Počelo je u listopadu godine 2015. tweetom jedne detroitske striperice. 'Hoćete da vam nešto ispričam?' – napisala je Aziah 'Zola' King, a zatim u 148 tweetova ispričala nevjerojatnu sagu o putovanju iz Detroita na Floridu, točnije u Tampu, kamo ju je povela frendica i kolegica Stefani, tvrdeći da tamo, u jednom klubu, za samo jednu noć mogu zaraditi 5 tisuća dolara. Twitter se zapalio. Zolin niz od 148 kratkih pisanih nastavaka postao je viralan, a na njega se nakačio i novinar Rolling Stonea, David Kushner. Članak 'Zola otkriva sve: istinita priča iza najveće ikad ispričane striperske sage' ubrzo je objavljen u poznatom časopisu, a 2020. snimljen je i film 'Zola', koji je postao hit na filmskom festivalu u Sundanceu te jedan od najboljih filmova 2021. godine.

I prije je bilo viralnih threadova na društvenim mrežama, postojale su čak i nagrade za tako objavljenu poeziju i prozu, ali sve do 'Zole', filmske i televizijske priče bile su povezane s društvenim mrežama tako da su film i televizija (streaming servisi) bili izvor. Na mrežama su se pratili dodatni sadržaji pa su tako neke serije i filmovi funkcionirali 'višeplatformski'. 'Igru prijestolja' ste, na primjer, mogli pratiti na Twitteru bez gledanja, kao da pratite rat na Bliskom istoku ili izbore u Americi, ali priča se prvo morala odviti na HBO-u, tek bi onda Twitter-izvjestitelji stvarali sadržaj. Sa 'Zolom' se stvar okrenula naglavačke. Društvena mreža je postala izvor.

Iako su od 'Zole' prošle samo tri, a od kraja 'Igre prijestolja' samo pet godina, i jedno i drugo danas su već stara priča. 'Zola' još može proći kao prapočelo ili prvi zapaženiji primjer fikcije stvorene na društvenim mrežama, ali višeplatformski Game of Thrones danas više nije ništa novo ni revolucionarno, nego medijski standard. Live tweeting serija i drugih medijskih sadržaja sada je ne samo uobičajeni hobi svih zaljubljenika u društvene mreže, nego i posao. Čak i ne tako nov i 'moderan'. Ono što i dalje jest novo, ali pomalo prerasta u sve masovniji fenomen jest to da su društvene mreže izvor priče. Nisu više 'samo' inspiracija za prikaz priče u 'pravim' medijima, nego se te priče prate, konzumiraju na društvenim mrežama.

Jedan od novijih primjera takve priče jest prava pravcata pripovjedačka serija od 50 videozapisa na TikToku koju je objavila korisnica Reesa Teesa. Reesa je u svojim snimkama prepričala višegodišnju muku s bivšim suprugom, koji ju je zaveo svojim nevjerojatnim lažima. Prevare i obmane otkrivala je postupno, a tako ih je, kao prava nadarena pripovjedačica, otkrila i svojim pratiteljima. Popularnost Reesine priče o lažljivcu Legionu – jer njezine su snimke redovito pratili milijuni ljudi – pokazala je da nije točno sve ono zanovijetanje o TikTokerima kao ljudima sa slabom koncentracijom. Nije istina da ljudi koji prate snimke na TikToku nisu u stanju zadržati pozornost dulje od 15 sekundi blesavog videa u kojem netko pleše, vježba, igra se s mačkom ili skače na skateboardu. Kad uleti dobra priča, ljudi će je pratiti, čekati nove nastavke, proživljavati je, komentirati, razgovarati o njoj. Baš kao i kod 'klasičnih' filmova i serija.

Ne morate nam samo vjerovati na riječ. Jedan od najboljih pokazatelja da tome stvarno jest tako jest i to da su tim putem – putem angažiranja publike kroz priče na društvenim mrežama – krenuli i oglašivači. Latinoamerička aplikacija za pronalaženje partnera (ilitiga, kako se to popularno kaže, dejting aplikacija) tako je 2021. godine lansirala vrlo uspješnu interaktivnu humorističnu telenovelu 'Tres Bombones', u kojoj su gledatelji – korisnici TikToka – pomagali glavnoj junakinji da pronađe idealnog dečka. A znamo da reklamne kampanje ne bi išle tim putem a da prije toga njihovi tvorci nisu ustanovili da itekako imaju publiku za to.

No krenulo je i dalje od TikTok serija osmišljenih 'samo' radi reklame. Australske autorice Hayley Adams i Michelle Melky 2021. su godine pokrenule i prvu seriju produciranu isključivo za TikTok – 'Love Songs'. Već samo u najavi, foršpan za 'Love Songs' dobio je gotovo 3 milijuna pregleda, serija je bila iznimno popularna među australskim TikTokerima, a doživjela je i drugu sezonu. Da, naravno, format je prilagođen TikToku – veći broj epizoda vrlo kratkog trajanja – ali s odmicanjem epizoda nije primijećen trend smanjivanja broja pratitelja, dakle, priča je praćena, nisu je zaboravili nakon jedne minute.

Posebno dobru prođu u TikTok formatu ima i još jedna grupa koja stvara pripovjedački sadržaj, a to su komičari. Dok je dosad standard bio da stand-up i skeč-komičari uglavnom re-postaju svoje nastupe ili snimke iz 'klasičnih' medija pa ih stavljaju na YouTube, ili ga rascjepkaju na manje segmente i dijele na TikToku, sada već imamo situaciju u kojoj postoje komičarske forme posebno prilagođene TikToku. Među zanimljivijim su primjerima dvojica – američki komičar Drennon Davis i kanadski John Devaney, koji su sa svojim komičnim skečevima, uglavnom, fokusiranima na životinje, stvorili čitav fikcijski svijet. U Davisovu je slučaju riječ o njegovih pet mačaka, koje sinkronizira različitim glasovima, ali im i pripisuje priče, interakcije, hobije, osobnu povijest i šale, a u Devaneyjevu je riječ o skečevima o psima, najčešće različitim pasminama i njihovu ponašanju u različitim situacijama, sve ispričano kroz Devaneyjevu naraciju, ali i izuzetan talent za fizičku komediju. Obojica su odavno prešla okvire 'nišnog' humora i pratitelja koji su zaljubljenici u životinje, i stvorila jedinstven stil, humor i svijet u kojem se njihove smiješne priče zbivaju.

Sve to definitivno pokazuje trend prilagođavanja priča novim medijima i novom načinu njihova konzumiranja. Dakako, kao i uvijek otkad je pojave novih medija, postavlja se i pitanje hoće li priče otići s televizije i filma na društvene mreže. Jedan dio zacijelo hoće. Razvoj tehnologije (pogotovo kamera na mobitelima) i globalna dostupnost alata za objavu stvorili su i novu vrstu autora i novu vrstu publike. Autori TikTok priča ne moraju svoje priče prezentirati producentima ili agentima da bi se njihova djela snimila i objavila, a publika ne mora u priču koju želi slušati ili gledati ulagati ni previše novca ni previše vremena. Istina, to pridonosi i određenoj amaterizaciji sadržaja, što u većini objavljenih slučajeva znači i osjetan pad kvalitete u odnosu na 'klasične' medije, no s vremenom će se vjerojatno naći načina da se i to profesionalizira i filtrira.

Priče s 'klasičnih' medija vjerojatno neće nestati, jednako kao što književnost i kazalište nisu umrli zbog pojave filma, kao što film nije umro pojavom televizije i tako redom. Pitanje je samo koji će biti najmasovniji oblik uživanja u pričama u budućnosti. TikTok storytelling zasad se čini kao jedan od najizglednijih kandidata. Ili barem vjesnik medija čije ćemo pripovjedačke mogućnosti tek upoznati.