Zagrebačko kino Tuškanac najavljuje veliku retrospektivu Zhanga Yimoua, u okviru koje će se od 1. do 10. travnja prikazati 15 filmova iz zapaženog opusa tog kineskog redatelja i scenarista.

Zhang Yimou filmove radi od kraja 1980-ih i vodeći je autor tzv. pete generacije kineske kinematografije. Često se s filmovima zamjera vlastima, no odlično ga prihvaćaju međunarodna kritika i publika.

U jednom mu je periodu bilo i zabranjeno režirati, no kazna je povučena nakon apela međunarodne javnosti. S kineskim režimom se pomirio 2008.  kada je režirao otvorenje i zatvaranje Olimpijskih igara u Pekingu.

Ova retrospektiva donosi epske, povijesne i akcijske spektakle, kao i romantične drame te socijalno angažirane filmove o kineskom društvu. Otvara ju jedan od vrhunaca njegova opusa, povijesna romantična drama "Podignite crvenu svjetiljku" (1991). 

Tu je i "Crvena raž" (1988), njegov debi u kojem je prvu ulogu imala uskoro velika zvijezda Gong Li,  Zhangova muza koja je s njim snimila još devet naslova. 

To je prvi dio neformalne trilogije o djevojkama koje se udaju u višu klasu, uz "Podignite crvenu svjetiljku" i povijesnu melodramu "Ju Dou" (1990) koja je bila zabranjena u Kini. 

"Qiu Ju ide na sud" (1992) je društveno angažirani film s elementima komedije, epski film "Živjeti" (1994) donio mu je velike probleme radi kritike Maoove politike, u Cannesu Veliku nagradu žirija, a u domovini petogodišnju zabranu režiranja.

"Šangajska trijada" (1995), adaptacija je romana o kriminalnom podzemlju 1930-ih, a "Svatko je najvažniji" (1999), nagrađen u Veneciji, nadahnut je talijanskim neorealizmom.

Romantična drama "Put do kuće" (1999), jedan od najemotivnijih njegovih filmova. Na Berlinaleu je osvojio Veliku nagradu žirija, a na Sundanceu nagradu publike.

Vizualno impresivan (pseudo)povijesni spektakl "Heroj" (2002)  u vrijeme snimanja bio je najskuplji kineski film svih vremena, jer režim nije štedio na ideološki mu naklonjenom projektu.

Bio je to prvi dio Zhangova zamišljenog diptiha koji je nastavio idućim spektaklom, "Kuća letećih bodeža" (2004), koji je  u Cannesu dobio 20-minutne stojeće ovacije. 

Jedan od autorovih osobnijih filmova je "Usamljeno putovanje od tisuću kilometara" (2005).

"Kletva zlatnog cvijeta" (2006) bilježi se kao film s najvećim filmskim setom do danas, romantična drama "Pod stablom gloga" (2010) govori o nemogućoj ljubavi dvoje mladih za vrijeme kulturne revolucije.

Povijesna ratna drama "Cvijeće rata" (2011) prva je Zhangova produkcija s Christianom Baleom. U "Povratku kući" (2014) bavi se bliskom mu  temom – patnjom tzv. običnih ljudi u doba kulturne revolucije, što je i sam prošao. 

Zagrebačko kino Tuškanac najavljuje veliku retrospektivu Zhanga Yimoua, u okviru koje će se od 1. do 10. travnja prikazati 15 filmova iz zapaženog opusa tog kineskog redatelja i scenarista.

Zhang Yimou filmove radi od kraja 1980-ih i vodeći je autor tzv. pete generacije kineske kinematografije. Često se s filmovima zamjera vlastima, no odlično ga prihvaćaju međunarodna kritika i publika.

U jednom mu je periodu bilo i zabranjeno režirati, no kazna je povučena nakon apela međunarodne javnosti. S kineskim režimom se pomirio 2008.  kada je režirao otvorenje i zatvaranje Olimpijskih igara u Pekingu.

Ova retrospektiva donosi epske, povijesne i akcijske spektakle, kao i romantične drame te socijalno angažirane filmove o kineskom društvu. Otvara ju jedan od vrhunaca njegova opusa, povijesna romantična drama "Podignite crvenu svjetiljku" (1991). 

Tu je i "Crvena raž" (1988), njegov debi u kojem je prvu ulogu imala uskoro velika zvijezda Gong Li,  Zhangova muza koja je s njim snimila još devet naslova. 

To je prvi dio neformalne trilogije o djevojkama koje se udaju u višu klasu, uz "Podignite crvenu svjetiljku" i povijesnu melodramu "Ju Dou" (1990) koja je bila zabranjena u Kini. 

"Qiu Ju ide na sud" (1992) je društveno angažirani film s elementima komedije, epski film "Živjeti" (1994) donio mu je velike probleme radi kritike Maoove politike, u Cannesu Veliku nagradu žirija, a u domovini petogodišnju zabranu režiranja.

"Šangajska trijada" (1995), adaptacija je romana o kriminalnom podzemlju 1930-ih, a "Svatko je najvažniji" (1999), nagrađen u Veneciji, nadahnut je talijanskim neorealizmom.

Romantična drama "Put do kuće" (1999), jedan od najemotivnijih mu filmova. Na Berlinaleu je osvojio Veliku nagradu žirija, a na Sundanceu nagradu publike.

Vizualno impresivan (pseudo)povijesni spektakl "Heroj" (2002)  u vrijeme snimanja bio je najskuplji kineski film svih vremena, jer režim nije štedio na ideološki mu naklonjenom projektu.

Bio je to prvi dio Zhangova zamišljenog diptiha koji je nastavio idućim spektaklom, "Kuća letećih bodeža" (2004), koji je  u Cannesu dobio 20-minutne stojeće ovacije. 

Jedan od autorovih osobnijih filmova je "Usamljeno putovanje od tisuću kilometara" (2005).

"Kletva zlatnog cvijeta" (2006) bilježi se kao film s najvećim filmskim setom do danas, romantična drama "Pod stablom gloga" (2010) govori o nemogućoj ljubavi dvoje mladih za vrijeme kulturne revolucije.

Povijesna ratna drama "Cvijeće rata" (2011) prva je Zhangova produkcija s Christianom Baleom. U "Povratku kući" (2014) bavi se bliskom mu  temom – patnjom tzv. običnih ljudi u doba kulturne revolucije, što je i sam prošao.