Od teških historijskih drama, preko egzotičnih i drugačijih projektića, pa sve do engleskih mini-serijskih velesila - 2018. bila je jedna od raznolikijih godina u novom dobu televizije
Serije su poredane po mojim osobnim preferencijama.
Klikom na nazive serija koji se prikazuju plavim slovima doći ćete do mojeg izvornog osvrta na tu seriju.
15. JOE PERA TALKS WITH YOU (1. sezona, Adult Swim)
Jedna od najsimpatičnijih, najenobičnijih i u našim krajevima najnezapaženijih TV serija godine jest zapravo niz mini-filmića za koje se ne mogu odlučiti nalikuju li na dnevničke videozapise youtuberskog ultračudaka ili na isječke iz školskog programa tamo negdje iz 1978. Sadržaj serije upravo je ono što naslov i govori - neobičan stanovnik sjevernog Michigana, Joe Pera, razgovara s gledateljima o stvarima koje ga zanimaju, a visoko na ljestvici onoga što ga zanima su i svakodnevne sitnice i, primjerice - ŽELJEZO. Kroz Joeove pričice upoznat ćemo i stanovnike gradića u kojem živi, ali i saznati da se i jedan krajnje neobičan pojedinac kao što je Joe može dobro uklopiti u okolinu, pa čak i biti sretan. A sve je to i poprilično smiješno, bizarno te nevjerojatno, nevjerojatno simpatično.
14. GDJE IMA DIMA... (High Maintenance, 2. sezona, HBO)
Druga sezona serije minijatura o doživljajima newyorškog dostavljača i dilera mariuhanom od prve je epizode obilježena implikacijom da se odvija u nešto drugačijoj Americi nego prva sezona. Nigdje se izrijekom ne govori o tome da je riječ o Trumpovoj Americi, ali brojne su okolnosti i silnice koje upućuju upravo na to. Zbog toga je ova sezona možda nešto eksplicitnija i glasnija u podvlačenju toga da je u tom novom svijetu na strani raznolikosti, tolerancije, suživota različitih i ljepote koja proizlazi iz šarolikosti života u megalopolisu kakav je New York. No ruku na srce, ta je serija to bila i prije, a Ben Sinclair ovdje nam je samo još živopisnije pokazao kakav je majstor u ljudskom, toplom, duhovitom i zabavnom prikazu takvoga života.
13. VRLO ENGLESKI SKANDAL (A Very English Scandal, mini-serija, BBC)
Englezi jednostavno znaju - em su im skandali za prste polizat', em onda po njima naprave miniserije s toliko divne farse, ironije i drame da je to užitak za gledanje. Tako je ove godine bilo i s miniserijom 'Vrlo engleski skandal', u kojoj Hugh Grant glumi Jeremyja Thorpea, zastupnika u parlamentu i vođu liberalne stranke, koji se 'proslavio' pokušajem ušutkavanja svojeg bivšeg ljubavnika i progonitelja Normana Scotta. Iako nije riječ o humorističnoj seriji, Thorpeovi pokušaji da se riješi svojeg ljubavnika prikazani su s takvom dozom ruganja - i to opravdanog, jer su i Thorpe i njegovi pomagači u cijeloj toj priči ispali ordinarni idioti - da je ovo serija nad kojom ćete se neprekidno pomao smijuljiti. No ona je izvrsna i važna zbog toga što prikazuje jedno drugo vrijeme, jedno 'vrlo englesko vrijeme' u kojem su homoseksualnost i drugačiji način života bili anatema i okrutno skrivana te zataškavana tajna brojnih javnih ličnosti.
'Brooklyn 99' ove je godine skoro prdnuo na rosu. Fox ga je, naime, nakon pet godina uspješnog - ali ne spektakularno gledanog prikazivanja otkazao. Uskočio je NBC - ionako godinama prirodno stanište ove i srodnih humorističnih serija Dana Goora i Michaela Schura (Parks and Recreation, The Office). Brooklyn je dobio još 18 epizoda i - bogme se iskazao. Kao i sve sezone dosad, počastio nas je vjerojatno najboljim humorističnim ansamblom koji trenutačno postoji na američkim TV mrežama (velika sam obožavateljica serije, a ni dan-danas se ne mogu odlučiti koga najviše volim - Charlesa, Rosu, kapetana Holta, Ginu... ili možda ipak Terryja?), iznimnom duhovitošću te pravom policijskom pričom u svakoj epizodi. Nisu nimalo pali ni u kvaliteti ni u savršenoj međusobnoj kemiji, a dobili smo i romantični vrhunac serije, plus jednu od najnezaboravnijih glazbenih scena u identifikacijskom redu.
11. AMERIČKA KRIMINALISTIČKA PRIČA: UBOJSTVO GIANNIJA VERSACEA (American Crime Story: Assassination of Gianni Versace, antologijska serija, FX)
U drugoj sezoni svoje angologijske serije 'Američka kriminalistička priča' autor Ryan Murphy odlučio se pozabaviti ubojstvom Giannija Versacea, poznatog talijanskog modnog kreatora, kojeg je pred njegovom raskošnom kućom 1997. godine ustrijelio opsesivno lud ubojica Andrew Cunanan. Zbog prve sezone ove serije, koja je govorila o suđenju O.J. Simpsonu, koji je bio optužen za ubojstvo svoje bivše supruge i njezina momka, mnogi su, pa i ja, mislili da će druga sezona govoriti o celebrityju čije ime nosi u naslovu. No Murphy je ostao dosljedan svojem konceptu - u seriji se pretežno bavi ubojicom/kriminalcem i događajima oko njega, a žrtva je sekundarna. Jest, u priči o ubojstvu Versacea bavio se poznatim kreatorom više nego što se bavio OJ-evom bivšom suprugom u prvoj sezoni, ali serija je ovaj put duboko uronila u genezu i psihološki profil Andrewa Cunanana, donoseći nam zastrašujuć, ali podrobno razrađen portret jednog potpunog luđaka, u njegova emotivna stanja, motivaciju i prethodna zlodjela. Uznemirujuće, pametno, maestralno odglumljeno... ukratko, i ova je sezona potvrdila da je Ryan Murphy jedan od najzanimljivijih autora današnje televizije.
10. PATRICK MELROSE (Showtime/Sky Atlantic, mini-serija)
Pet autobiografskih knjiga pretočenih u pet epizoda serije, u kojima naslovni junak prolazi borbu s ovisnošću i prisjećanja na očevo zlostavljanja koje ga je djelomično i dovelo do raspadajućeg mentalnog i tjelesnog stanja u sadašnjosti prije svega su sve fascinirale izvedbom Benedicta Cumberbatcha. U ulozi koja je zacijelo zahtijevala goleme fizičke i mentalne napore ovaj je poznati glumac pokazao da njegov raspon gotovo i nema granica, a priča o Patricku varirala je od duboko tragične do sumanuto komične. Ipak, najupečatljiviji su prizori Patrickovih flashbackova na djetinjstvo uz oca sadista, koji ga je zlostavljao na sve moguće načine, uključujući i seksualno. Scena u kojoj ga otac (užasavajuće uvjerljiv Hugo Weaving) drži za uši jedan je od većih horrora koji sam ove godine vidjela na televizijskom ekranu.
Kad god netko povikne da je klasični američki sitcom (multikamera, nasnimljeni smijeh, 3-4 interijerna seta i sl.) mrtav - pomalo se rastužim. Iako su taj žanr i forma odavno odmakli od svojeg zlatnog doba i danas se smatraju pomalo staromodnim, prevaziđenim i zonom u kojoj obitavaj samo konfekcijski televizijski štanceraj tipa 'Dva i pol muškarca' i 'Teorije velikog praska' - ja ga i dalje volim i uzdam se u rijetke entuzijaste koji će ga održati na životu pametnim, svježim, ma, jednostavno kvalitetnim pristupom. Još prošle, 2017. godine, to su učinili Gloria Calderon Kellett i Mike Royce, koji su jedan preradili jedan stariji američki sitcom o samohranoj majci koja živi s dvoje djece i svojom majkom - samo što su ga premjestili u suvremeni Los Angeles i obitelj pretvorili u obitelj kubanskih doseljenika. Malo je reći da su to učinili svježe, pametno i kvalitetno. Učinili su to SJAJNO, a sve striktno u granicama sitcomovskog formata. Druga sezona, koju je Netflix izbacio početkom 2018., samo je još unaprijedila ono što je postavljeno u prvoj i - što da vam kažem - jedva čekam veljaču i treću sezonu!
Ah, 'Atlanta'... vjerojatno bih ovu seriju trebala rangirati i malo više od 8. mjesta i vjerojatno će mi pet minuta nakon što završim ovaj članak biti krivo što je nisam stavila na peto, četvrto, možda čak i drugo mjesto, ali sada mi se čini da je moram staviti ovamo samo zato što pred njom slijede neke serije koje su me malo više obuzele i zabljesnule. No činjenica je da je 'Atlanta' jedna od najsvježijih pojava na američkoj kabelskoj televiziji, da je Donald Glover spektakularno talentiran autor i da je ova, druga sezona, osim svojim uvjerljivim, duhovitim i pametnim prikazom blacksperiencea, dosegla i jednu letvicu više svojim odmicanjem od primarnog žanra i poigravanjem s horrorom te twinpeakovskim bizarnostima. Tko propustio, magarac!
7. GENIJALNA PRIJATELJICA (L'amica geniale, 1. sezona, HBO)
Ekranizacija poznatog romana Elene Ferrante, 'Genijala prijateljica' nadmašila je sva moja očekivanja. Kao prvo, bolja je od predloška jer kao da vizualni medij toj priči dodaje nešto što je u književnom izvorniku ostalo pomalo suho, vjerojatno u nastojanju da se okolina u kojoj su odrasle dvije glavne junakinje prikaže što oštrije, što surovije. Kao drugo, sve je u toj ekranizaciji gotovo bizarno vjerno predlošku, počevši s izgledom rajona u kojem su odrasle Lila i Lenu, pa završivši na cipelama koje izrađuju Lila i njezin brat. Treće, jednostavno ovo morate pogledati. Serija je, kao i roman, notorna činjenica suvremene europske opće kulture i ako ih propustite, utoliko ste siromašniji.
U petoj sezoni 'BoJacka Horsemana' naša omiljena televizijska konjina napokon do pune mjere uviđa kolika je kolosalna, (auto)destruktivna šupčina, i to upravo u trenutku u kojem mu se ostvarilo ono što priželjkuje od prve sezone - da postane ponovno popularan. Ono što je, međutim, zanimljivo, jest to što BoJack i u toj svojoj samospoznaji uspijeva izmaltretirati sve ljude oko sebe do kojih mu je stalo i veliki je plus ovoj seriji to što svojem naslovnom liku - puku refleksiju ne daje kao lak prečac do iskupljenja. Za njega će BoJack još morati tegobno i dugo raditi, a to, nadam se, znači da će biti još ovako sjajnih sezona ove divne serije.
5. KILLING EVE (1. sezona, BBC America)
Ulazimo u sam vrh, prvih pet najboljih mi serija ove godine, a to zapravo znači da bih u svakom trenutku i u različitim raspoloženjima sve ove serije od 1. do 5. mjesta mogla presložiti i drugačije i svaka bi po određenom kriteriju mogla zasjesti na prvo mjesto. Tako je i s ovom - nevjerojatnom, napetom, svježom, drugačijom, zastrašujućom i duhovitom pričom o službenici britanske obavještajne službe koja postane opsjednuta mladom plaćenicom tajne organizacije koja po Europi hladnokrvno ubija žrtve koje joj oni naruče, a usput se i izvrsno zabavlja. Mlada je plaćenica totalni psihopat, ali s vremenom ćemo otkriti da ni s našom glavnom junakinjom - onom koja je naganja - nije baš sve po PS-u... 'Killing Eve' jedna je od serija koja me najviše iznenadila ove godine. U žanru kojime inače pretjerano ne zanima, s glumicama koje mi nisu posebno simpatične ni drage, s pričom koja mi u pitch-fazi nikada ne bi privukla pozornost - potpuno me očarala.
4. HOMECOMING (1. sezona, Amazon Video)
Sjajna režija Sama Esmaila, izvrsna gluma Julije Roberts, Shea Whighama, Sissy Spacek i Bobbyja Cannavalea, paranoična priča o svemu onome što 'veliki igrači' čine iza kulisa... sve se to zaokružilo u ovaj divan, petosatni hitchcockovski triler podijeljen u deset polusatnih epizoda. Serija je ovo, koja osim zanimljive priče, proganjajuće atmosfere i dobrih glumaca nosi i vrlo prepoznatljiv autorski pečat jer se koristi nekim vizualnim izražajnim sredstvima koja dosad nisu bila baš uobičajena za TV serije. Jedina mana koju sam uspjela pronaći u ovoj seriji jest to što čujem da joj je naručena druga sezona, a prva je bila savršeno, kompaktno zaokružena. Bojim se da nas čeka još jedan fijasko kao sa 'Sluškinjinom pričom', ali nadam se da ipak neće biti tako.
Budalaško-komičarska, ali istodobno i dubokofiloziofska odiseja četvoro umrlih kroz začkoljice zagrobnog života nastavila se ove godine u trećoj sezoni 'Dobrog mjesta', gdje su se naši junaci više nego ikada susreli s izazovima samoproispitivanja, koje im ponekad teže pada od demona s 'lošeg mjesta', a koji su im sada već vrlo opasno za petama. Kritičari i gledatelji su podijeljeni - neki misle da je ovo najgora, a neki najbolja sezona dosad. Priklonila bih se potonjoj skupini, premda zapravo uopće ne bih rangirala sezone 'Dobrog mjesta'. Sve je to dio jedne duge, zanimljive, istodobno urnebesno smiješne i milijunima tona teške odiseje naših likova kroz ljudsko stanje... i postanje.
Još jedna serija za koju nisam očekivala da će mi se svidjeti ove me godine potpuno oborila s nogu. HBO-ovo 'Nasljeđe' priča je o jednoj odurno bogatoj obitelji medijskog magnata nalik Rupertu Murdochu, a počinje oko njegova osamdesetog rođendana, kada se sva njegova djeca ponadaju da će stari odstupiti i svatko od njih preuzeti svoj dio carstva. Pomalo learovska, pomalo sapuničarska, na trenutke istinski tragična, na trenutke komična - ova se serija vrti oko beskrajno antipatičnih likova, svih redom totalno iskvarenih životom u 1 % od 1 % najbogatijih na svijetu. No njihovi su međuljudski odnosi krvavi i sluzavi kao i svačiji drugi, ulozi su, kao i kod svih drugih, emotivni mnogo više nego financijski i u upravo u tome leži snaga ove serije. Ona će vam prezentirati dramu jedne obitelji koja živi onako kako većina nas uopće ne može ni zamisliti. Njihove spletke povezane su s burzovnim i poslovnim začkoljicama koje normalnim ljudima uopće nisu jasne. No njihova je priča - priča o ljudima. I to su autori ove serije znali sjajno izvesti pa smo dobili jednu od najboljih serija godine.
Serija koju ovom prilikom stavljam na sam vrh godišnje ljestvice najboljih serija - na prvo mi se gledanje uopće nije svidjela. Kad kažem 'prvo gledanje', mislim na gledanje prvih nekoliko epizoda, koje sam bila dobila u sklopu screenera za kritičare. Screeneri su bili toliko grozni - uokvireni u nekakvu televizijsku kocku kao da smo na televiziji 1985., s lošim tonom u kojem sam jedva razabirala mornarski engleski iz 19. stoljeća... No onda mi je nešto ipak privuklo pozornost. Atmosfera. Glumci. Samoća leda i hladnoće. Užas nepoznatog i strava preživljavanja u nemogućim uvjetima. Fikcionalizirana priča o ekspediciji kapetana Sir Johna Franklina na Arktik 1845.-1848., za koju se zna da je završila smrću svih članova posade ovdje je dobila jednu natprirodnu dimenziju. Zapravo, dobila je prirodnu dimenziju, samo što je ta priroda ovdje toliko okrutna, nepoznata, mračna i jača od čovjeka da joj bilo potrebno dodati mitsko čudovište i mračne sile da bi je se uvjerljivo opisalo. Serija s gotovo nijednim ženskim likom - što inače mrzim - uspjela je ipak u nečemu što se od naglašeno muških serija, koje neminovno tonu u testosteronsku močvaru, gotovo i ne može očekivati. Prikazala je kako u okruženju nemilosrdne prirode - ljudska priroda postaje jedino što čovjeka određuje. A ta je priroda kod nekih jaka, kod nekih slaba, kod nekih časna, kod nekih jezivo svirepa. Svatko tko ovo pogleda, zamislit će se nad tim kako bi točno, uz koga i gdje umro da se našao u posadi ove zlosretne ekspedicije. Jer nitko se ne bi pitao bi li preživio. Sigurno ne bi. To nam, uostalom, od samog početka govori sjajno simulirana ljepota ledene pustoši Arktika. To je ljepota smrti. To je ljepota koja je jača od nas.